Zorica Vuković: Ministarstvo istine
Vrijeme:22 min, 15 sec
Poznati distopijski roman Georga Orwella ‘1984.’ opisuje totalitarnu državu ‘Oceaniju’. Glavni lik je Winston Smith, službenik Ministarstva istine. On radi u odjelu u kojem se uništavaju nepodobni medijski zapisi i umjesto njih upisuju se novi, koji su usklađeni s trenutnom političkom situacijom. I tako se mijenja povijest. Glavni protagonisti vlasti prema tome uvijek su u pravu.
Orwell je roman objavio 1949. godine. Zabrinjavala ga je situacija u SSSR-u, mogući totalitarizam i velika moć pojedinaca. „Moj najnoviji roman nije napad na socijalizam niti na britanske laburiste (koje podupirem) nego razotkrivanje perverzija koje su moguće u centraliziranoj ekonomiji, a koje su već dijelom uspostavljene u komunizmu i fašizmu.“
Da se može mijenjati povijest pokazao je i Josip Broz kad su sa zajedničkih fotografija micali neistomišljenike. Tako je svojevremeno iz javnog života potpuno nestao Milovan Đilas, a Andrija Hebrang stariji kao da nije postojao.
I dok se, možda, čudimo takvim događajima, iznenađuje činjenica da se ovakve stvari događaju danas pred našim očima. Protagonisti su oni čiji je mentalni sklop sličan mentalnom sklopu štovalaca Velikog Brata iz Orwellovog romana. Među te aktere spada društvance koje se sabralo oko naziva Faktograf.hr, pa uređenje u kom djeluju, zbog idejnog sklopa možemo nazvati Faktoslavija. Osnivač grupe je famozni ‘nevladin’ GONG i Hrvatsko novinarsko društvo. ‘Nedonošče’ je startalo 2015., da bi ga od 2018. za ručicu vodio samo GONG.
No, nije Faktograf hrvatski endem. To je Međunarodna mreža za provjeru činjenica koju je osnovao Nelson Poynter (1903. – 1978.) američki izdavač i vlasnik izdavačke kuće Times te suosnivač Kongresa Quarterly. Poynter je prvo osnovao školu novinarstava 1975. godine, pod nazivom Modern Media Institute da bi ona skoro desetljeće kasnije postala Poynter Institute. Institut je 2015. pokrenuo Međunarodnu mrežu za provjeru činjenica (IFCN) koja postavlja etički kodeks za provjeru činjenica. IFCN provjerava jesu li provjere činjenica u skladu s njihovim kodom i izdaje certifikate onima koji prođu reviziju. Certifikat traje godinu dana kada se ponovo provjeravaju činjenice. Google, Facebook i druge tehnološke tvrtke koriste IFCN certifikat za ugovore o provjeri činjenica.
Što je zadatak IFCN? Prati trendove, formate i kreiranje politika o provjeri činjenica širom svijeta, objavljujući redovne članke u tjednom biltenu. Pomaže u pronalaženju zajedničkih pozicija među svjetskim ispitivačima činjenica. Promiče osnovne standarde pomoću kodeksa načela i projekata provjeravanja činjenica radi praćenja utjecaja na njihove provjere.
IFCN je u 2019. koristio razne baze podataka ‘fake news’ i sastavio popis od preko 515 web stranica s vijestima koje je označio ‘nepouzdanima’ i pozvao oglašivače da ‘stave na crnu listu’ one na popisu. Na popisu su bile web stranice konzervativnih medija u SAD da bi nakon povratne reakcije povukao popis navodeći ‘slabosti u metodologiji’: „Žalimo što nismo uspjeli osigurati da podatci budu strogo provjereni prije objave i ispričavamo se zbog zbrke i uznemirenosti objavom netočnosti u izdanim publikacijama.“
Faktograf.hr jedini je hrvatski medij specijaliziran za provjeru točnosti tvrdnji u javnom prostoru. „Svrha je Faktografa,“ kažu oni, „metodom provjere činjenica, koristeći pouzdane izvore, (pr)ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava kojima nas svakodnevno zasipaju naši političari i političarke, a kako bismo spriječili da dovoljno puta izrečen neutemeljeni stav u javnom diskursu postane neprikosnovena činjenica. Faktograf se bavi i suzbijanjem dezinformacija u javnom prostoru…“ Dok se nisu uhodali pomagali su im istinoljupci s portala https://istinomjer.ba/ i https://www.istinomer.rs/. Treba li ovome komentar? Naročito je činjenično ono procjenjivati. Pa što im odgovara to je fakt, a što ne…tko vam je kriv što nam niste po volji?
Faktograf provjerava i ocjenjuje:
1. Izjave političara i nositelja javnih dužnosti,
2. Ispunjenost predizbornih obećanja,
3. Točnost tvrdnji u digitalnom prostoru.
Oni navode da koriste službene izvore, istraživanja, podatke relevantnih instituta, organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija, mišljenja relevantnih stručnjaka (npr. haškog krivokletnika Puhovskog, primjedba ZV) i medijskim izvorima.
Novosti 2. 5. 2019. objavljuju hvalu Faktograf.hr: „Partnerstvo s Facebookom će pomoći da se efikasnije suprotstavimo onim ‘medijima’ čiji je posao obmanjivati javnost, koji zarađuju na propagandnim aktivnostima.“
Komentar s FB: „Faktograf bi trebao prikupljati javno dostupne podatke? Zvuči prihvatljivo, ako se već ionako radi o javno dostupnim podacima.
Faktograf bi trebao te podatke dalje distribuirati? Zvuči kao kršenje autorskih prava, pogotovo ako se podaci ‘prodaju’.
Faktograf bi trebao provjeravati istinitost tih podataka i distribuirati ‘samo istinite’? Zvuči vrlo manipulativno, kao još jedan servis tipa ‘mi govorimo istinu o nebitnim stvarima, a lažemo o onim bitnim’.
Faktograf bi trebao biti objektivan u svom radu i neovisan od politike ili vanjskih ‘globalističkih’ utjecaja? Moš’ mislit! U najboljem slučaju propali projekt, a u gorem slučaju nova platforma za širenje pristranih pogleda, dezinformacija i laži.“
Ovo su njihove ocjene od 1 – 5.
Ovaj fenomenalni tim sastavljen je od sedam ‘genijalaca’ na čijem je čelu Petar Vidov 
(Zadar, 1984.). Gle čuda! Orwellova godina! Taj Index-ov novinar, suradnik Novosti, portala Lupiga i Stav-a nema biografiju. Koju školu i fakultet je završio ne zna se. No zna se njegov politički background i ‘ljepota’ ponašanja, zna se i da je član Vijeća Gonga i Izvršnog odbora HND-a.
Portal Oko, komentirajući Vidovljev napad na Karamarka piše 20. 3. 2014.: „Tako to biva kad se nepismeni novinari i estradnjaci uhvate slova ‘U’ i ‘crvene zvijezde petokrake’. Samo u zločinačkoj Jugoslaviji, dakle ne računajući monstruozni režim u Moskvi i Staljinov režim, do 1953. godine likvidirano je oko pola milijuna ‘narodnih neprijatelja’. Dakako da to Petar Vidov ne zna. Njemu su ipak važnije neke druge vrijednosti. Piše Vidov, ‘čak i ako bismo povjerovali Karamarku da je komunizam počinio jednako zločina kao i nacizam…’ Još jedan teški ljevičarski debilizam. Najprije, to ne tvrdi Karamarko, već znanost, notorna je činjenica da je tijekom povijesti komunizam odnio više ljudskih žrtava, između ostaloga i zato što se duže i održao…“
Portal Kamenjar 19. 12. 2015. piše kako Vidov nije htio platiti taksistu vožnju jer je na retrovizoru imao krunicu i sliku Ante Gotovine. Izbio je sukob i sve je završilo pred policijom.
„Policija je vrlo brzo došla, no nažalost – jedan policajac je postupio izuzetno 
profesionalno dok je drugi očito smatrao da sam gospodina napao jer mi nije platio račun. Riječ je isključivo o samoobrani pošto bih se zbog neplaćanja računa s neplatišama vjerojatno razračunavao na dnevnoj bazi… Istina, uvrijedio me je i na osobnoj razini, ali se i to gotovo svakodnevno događa pa sam oglušio na takve stvari. Gospođa je u pozadini dobacivala kako će ‘završiti u svim medijima’ dok je mladi gospodin odbio platiti račun potrgavši ga pred očima policajaca,“ ispričao je taksist.
Iako je sud nadležan za ovakve slučajeve, jedan od policajaca nastavljao je zaključivati što se dogodilo, a onda je i gospodin, kojem se zbog udarca stvarao plavičasti podljev pod okom, naveo kako je on Petar Vidov i da ovo neće proći nekažnjeno. ‘Znaš ti tko sam ja?’ Ovo nije zastrašilo taksistu koji je dobio kaznu od 500 kn. Otišao je kući pod prijetnjama i optužbama za nasilje i nepropisno parkiranje. Vidov nije ništa platio. „Kasnije sam se raspitao i doznao da je riječ o novinaru Petru Vidovu koji piše za portal Index, što nisam odmah povezao pošto je na očevidu pisalo da je iz Zadra.“
Kakvim se faktima bavi Vlahov?
Na faktografu.hr 21.2.2020. taj ‘Znaš tko sam ja?’ pod naslovom: „Je li u Londonu doista uhvaćen štakor dugačak metar i pol?,“ piše: „Društvenim se mrežama ponovo počela širiti stara zabluda da je u Londonu ulovljen gigantski štakor dugačak metar i pol. Iako se radi o autentičnoj fotografiji, tvrdnja da se radi o gigantskom štakoru dugačkom metar i pol je netočna, što je još 2018. utvrdio i fact-checkerski portal snopes.com.“ Eto to su njihovi fakti.
Zamjenica ovog ‘Znaš li tko sam ja?’ je Sanja Despot. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Radila je u redakcijama Novog lista, Jutarnjeg lista i Večernjeg lista te u redakcijama magazina Tjednik i Forum.tm. Bavi se temama iz unutarnje i vanjske politike, funkcioniranjem državnih institucija te temama vezanim uz zaštitu ljudskih prava. Članica je Izvršnog odbora HND-a. Dobitnica je nagrade Marija Jurić Zagorka za novinarstvo.
Što to ona istražuje? Na njihovu Faktografu 3.2.2020. važno objavljuje: „Optuživanje Sorosa da plaća rušenje političara uobičajena je dezinformacija kojom se sada služe i Bandićevi suradnici.“
„Objavljivala je tekstove o Istanbulskoj konvenciji. Uporno je raskrinkavala manipulativne metode i falsifikate kojima se taj dobro organizirani otpor služi. Njenim su se nalazima počeli koristiti i drugi, stariji, bogatiji i veći mediji, a postali su i glavni izvor informiranja raznim političarima,”navode iz nekakvog Fonda za druge.
Ana Benačić je autorica na portalu Faktograf. Dobitnica je stipendija Ministarstva kulture i Balkan Fellowship for Journalistic Excellence iz 2012. Radila je na portalu Danas.hr, a s novinarkom Jelenom Šimac dobitnica je nagrade Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo. Radila je za portal N1 televizije, Lupiga.com, Index.hr, a surađivala je s nizom medija – strukovnog Novinara, Hrvatskog radija, portala Bilten, OCCRP-ja…
Autorica je inače poznata po naslovima poput ‘1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima’, ‘Nije točno da je u Jasenovcu ubijeno samo 1 500 Roma’ ili ‘Željka Markić obmanjuje Rumunje netočnim tumačenjem Ceauşescuovih politika’, a javnost je bila šokirana njezinim gostovanjem u emisiji Hrvatska uživo na HTV-u kada je branila skandaloznu naslovnicu tjednika Novosti – ‘Oba su pala’.
Komentirajući članak ‘DEMOGRAFSKA KATASTROFA POČELA JE BLEIBURGOM: Nestalo je milijun Hrvata iz Hrvatske’na portalu Priznajem, 12.2. 2020., Benčić piše: „Nije točno da je zbog Bleiburga nestalo milijun Hrvata.“ Ta ‘sveznajuća novinarka’ piše: „Za razliku Jasenovca, ne postoji pouzdan poimenični popis žrtava Bleiburga.“
Bila je Benačić među jedanaestoricom novinara koji su se odrekli nagrada Hrvatskog novinarskog društva (HND) 2018., u znak ‘profesionalnog i građanskog protesta’ zbog nagrađivanja novinarke NoveTV Ivane Petrović za izvještavanje s izricanja presude za ratni zločin šestorici Hrvata u Haagu. Oni su istakli da je ‘nagrada dodijeljena za izvještaj bez osnovnih novinarskih elemenata’.
„Fotografijama unatoč, iznimno je teško pronaći solidan dokaz da je Hrvatska u sklopu Titove Jugoslavije doista koristila takav grb, osim ako se ne cilja na opskurne, neutemeljene desničarske izvore ili eventualno na greške, koje bi mogle objasniti ove dvije fotografije,“ tvrdi na Faktografu Ana Benačić o odvjetniku Davorinu Karačiću i hrvatskom grbu s prvim bijelim poljem.
Portal Hrhb piše: „U maniri prave antifašističke heroine Ana otvoreno ističe kako bi preživjeli borci Narodnooslobodilačke borbe – iliti partizani u penziji – trebali zapravo imati prednost nad hrvatskim braniteljima ‘makar zbog toga što su stariji’. Čak i ako stavimo na stranu ovaj kriterij kojeg bi slobodno mogli nazvati očajničkim pokušajem NOB-ovske propagande – koji je negdje u rangu priče kojom su nas maltretirali u osnovnoj školi, o tome kako je drug Tito dok je bio mali nahranio svoju braću i sestrice jednom svinjskom glavom – još uvijek nam se nameće pitanje koliko je autorica spornog komentara uopće informirana i čije interese ona zapravo ovdje štiti. Naime, nikako nam nije jasno kako bi za opstojnost hrvatske države trebali biti zaslužniji pripadnici Jugoslavenske narodne armije, vojske koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća napala Republiku Hrvatsku i zaratila protiv nje od onih koji su je od te iste vojske branili.“
http://www.hrhb.info/content.php?r=80-Ana-protiv-branitelja
Ana Benačić je 19. 11. 2018. pokušala pobiti ‘neistine’ objavljene u Jutarnjem listu o stanju u Švedskoj pred parlamentarne izbore, a pritom je prozvala Liberal, koji je ispitao situaciju… Benčićka je optužila Jutarnji, da je njihov izvor pristran, desničarski i rasistički. A onda je svojim ‘izvorom’, za kojeg piše da je „Hrvat sa švedskom adresom, Demian Vokši, koji trenutno dovršava diplomski studij na Centru za bliskoistočne studije pri sveučilištu u Lundu“, demantirala navode. Nije napisala da je riječ o pro-komunističkom aktivistu i članu Radničke fronte. Znači, protiv jednog ekstremizma idemo drugim ekstremizmom – sjajno!
Ona pokušava relativizirati (i opravdati?!) antisemitizam i pozive na nasilje tvrdeći da je politika SAD-a i Izraela glavni krivac: „Da politika Izraela itekako utječe na živote stoljećima u svijetu diskriminiranih Židova, svjedoči i jezivi protest održan baš u Malmöu krajem 2017. godine, kada su imigranti arapskog porijekla protestirali protiv odluke američkog predsjednika Trumpa da prizna Jeruzalem za glavni grad Izraela, pozivajući na smrt Židova. Dok su u Gazi padale mrtve glave, na sinagogu u Gothenburgu padali su Molotovljevi kokteli.“
Faktogfrafkinja Ana Brakus diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Feministica je, LGBT aktivistica i urednica portala Libela.org. Članica je Zbora istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva. Piše za Libelu, Novosti, ali i za PCNEN – Društveno angažirani medij u kojem 9. 3. 2016. piše: „Rođena sam 1990., a fakultet sam upisala 2009. Moja majka rođena je 1962., a Franjo Tuđman umro je 1999.“ I dalje nastavlja: „Ne sjećam se rata, a nemam ni ratnih trauma iz djetinjstva. Ne bojim se grmljavine jer me ne podsjeća ni na granate nit’ ikakve druge zvuke rata. Da su u Žrnovnici, pored koje sam živjela, ubijeni neki ljudi doznala sam puno kasnije. Bila sam nekad u nekakvim podrumima… Sjećam se i jednog člana obitelji, i nekih drugih odraslih, kako su sretni jer pokazujem da imam tri godine tako da palcem pridržavam mali prst, a ne onako kako ‘tri pokazuju Srbi’. Mama i tata su se na to ljutili i nije im bilo smiješno. Moja nevjerica, razočaranje u ljude i shvaćanje što je to rat, dolazi tek kasnije. Odvratni huškački propagandni nacionalizam koji služi samo tome da ugasi svjetlo dok iz prostorije nestaje, točnije, dok on krade svaku iole vrijednu stvar. Kasnije, kad ga ponovno netko upali, nitko nije kriv jer u mraku se nije dobro vidjelo. Sada kada je i tako upaljeno svjetlo zašto se vraćati na mračna vremena…“ Tako drobi Ana svoje misli, pokušavajući složiti svoju životnu filozofiju.
Posebno ‘obožava’ Zlatka Hasanbegovića. „Zlatko Hansabegović, ministar kulture, koji ustaše naziva ‘herojima, mučenicima i šehidima’ i za kojemu je ‘anifašizam floskula’ za svakoga s minimalnim sposobnostima dekodiranja poruka. Prisjetimo se, dakle, svi i sve ostale da kada nas negdje mlatnu zbog ‘izgovorene i/ili pisane riječi’ i ‘ovoga slučaja’. Prisjetimo se i pisma koje je Kolinda Grabar Kitarović uputila prije nekoliko tjedana Miloradu Pupovcu sa sličnom porukom, a onda i primijetimo da ministar samo nastavlja utabanim putem,“ piše Brakus 2016. godine.
„Franjo Tuđman je ratni zločinac koji je isplanirao i proveo etničko čišćenje u Hrvatskoj, nehotično je priznala skupina kninskih HDZ-ovaca u prosvjednom pismu upućenom Nacionalnom vijeću HDZ-a zbog nezadovoljstva odlukom Županijskog odbora o raspuštanju kninskog ogranka stranke,“ piše Brakus 25. 10. 2017., bez navođenja bilo kakvih podataka.
Brakusicu zanima sve što je najviše nervira, a sve to stane u jednu riječ – politika. Na Radiju slobodna Europa 9. 4. 2016. kaže: „Sinoć se na Zrinjevcu okupilo nekoliko tisuća ljudi koji su zabavom i smijehom protestirali protiv gušenja slobode govora, izražavanja, a nije pretjerano reći i drugačijeg življenja.“
LGBt…aktivistica, Brakus kaže: „Mislim da je svaki korak koji doprinosi vidljivosti i koji pokazuje da ljudi ovdje unatoč svemu što se događa nisu ni blizu tome da odustanu od borbe za svoju ljubav, sreću i sigurnost – jako dobra stvar!“ Dodaje: „Za mene je taj dan (vjenčanje) bio izrazito značajan. Okupile su se naše obitelji, naši prijatelji koji su sudjelovali u jednom trenutku, u jednom ritualu koji – čak i za one koji ne misle da će im predstavljati nekakav potres u životu – na kraju se to barem u našem slučaju tako ispostavilo, jer je ta jedna pozitivna energija bila nešto što te mora pogurati naprijed.“
Gabrijela Galić je novinarka na Faktografu. Novinarstvom se počela baviti u Slobodnoj Dalmaciji. Radila je u Novom listu i Al Jazeeri Balkans. Bavi se gospodarstvom, tržištem rada i politikom plaća, te političkim temama.
Galić je dobila nagradu za tekst ‘Ograničenje strojnih ulja i tekućine za kemijsko čišćenje spasit će tisuće života’, objavljenom 11. 1. 2017. koji govori o prijedlogu Europske komisije da zabrani korištenje još sedam kancerogenih sredstava i tako smanji mogućnost oboljenja radnika zbog smanjene izloženosti štetnim tvarima. Prema projekcijama EK-a, takva mjera utječe na najmanje četiri milijuna radnika unutar granica Europske unije.
Ivana Živković je urednica komunikacija na portalu Faktograf.hr. Radila je kao novinarka na HRT-u i na N1 televiziji. Članica je Hrvatskog novinarskog društva. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Petra Glušić Puljek je projektna menadžerica Faktoslavije.
Faktograf su financijski podržali National Endowment for Democracy (NED), zaklada TechSoup i Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država, uz djelomičnu financijsku potporu Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Podupire ga Googleov The Digital News Initiative Innovation Fund (putem projekta Mozaik veza), Agencije za elektroničke medije, Europska unija kroz program Europa za građane te Facebookov Third Party Fact-Checker program, navodno, protiv širenja lažnih vijesti.
Mario Nakić, Liberal.hr, piše: „Upravo … odabir ljudi koji su postali svojevrsno kontrolno tijelo hrvatskog medijskog prostora – budi tešku sumnju u prave namjere ove družine. Riječ je mahom o novinarima lijeve političke orijentacije, koji su zanate učili u medijima poput Indexa, Novosti, Lupiga.com i Novog lista. Kada malo bolje uđete u opus autora, jasno je kako je njihov rad više prožet političkim aktivizmom nego objektivnim i nepristranim novinarstvom. Stoga bi i Veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj trebalo pitati – znaju li koga i što financiraju…?“
Faktograf navodi kako je njegovo pokretanje financirala NED. Ta zaklada osnovana je davne 1983. godine, a u hrvatskom javnom prostoru najpoznatija je po suorganizaciji ‘Narančaste revolucije’, svrgavanju demokratski izabranog slovačkog premijera Vladimira Mečiara 1998. godine i etiketiranju prvog predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana kao diktatora.
U svemu tome prednjači GONG, čija se vrhuška sastoji od 22 osobe, među kojima je ‘Jel’ ti znaš tko sam?’ Više od 55 % njih su s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba. Anđelko Milardović kaže: „GONG i druge udruge civilnog društva jesu u funkciji razvoja civilnog društva, a s druge strane su u funkciji održavanja poretka lijevo liberalno demokratsko orijentiranog projekta.”
U emisiji ‘Peti dan’, 4. 10. 2019., dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski se osvrnuo na ulogu nevladinih udruga: „GONG ima preko 20 ljudi. To je uskogrudna organizacija, povezana isključivo s jednim fakultetom – političkih znanosti (FPZG-om).“ Dr. sc. Nino Raspudić se nadovezao na Mitrikeskog: „Nevladine organizacije nisu neovisne, niti nevladine kako tvrde. GONG tvrdi da je neovisan, no 99,6 % primanja pokazuje da je GONG ovisan o Vladama i više vanjskih organizacija s jasnom političkom agendom poput Sorosa. Civilno društvo je umjetno proizvedeno i uvezeno izvana. Znakovito je da je Dragan Zelić, nakon GONG-a otišao u SDP ili Duje Prkut je postao dio ‘Starta’ Dalije Orešković.”
GONG financiraju: Balkan Trust for Democracy, Veleposlanstva VB i Sjeverne Irske, Kraljevina Norveška, EU komisija, Otvoreno društvo, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Konrad Adenauer Stiftung, Ministarstvo kulture RH, EU, Vlada RH, Fondovi zemalja EU gospodarskog prostora, Razvoj ljudskih potencijala, Ulaganje u budućnost…
U takvim uvjetima Faktograf.hr je portal sa kojim Facebook u Hrvatskoj surađuje na raskrinkavanju ‘lažnih vijesti’. Naravno, pri tome je savršeno nevažno je li vijest istinita ili ne; važno je poklapa li se sa ‘progresivnom’ globalističkom ideologijom. Oni napadaju: Narod.hr, Maxportal, Hrvatsko nebo, HKV, Priznajem, Željku Markić, te mnoge pojedince koji su pisali o generalu Praljku i neskriveno koristi ljevičarski izražaj…
O njihovoj su djelatnosti pisali mnogi. Damir Pešorda piše: „Zadivljuje brižnost koju ovdašnji mediji pokazuju prema jednoj susjednoj zemlji, njezinoj povijesti, njezinim geopolitičkim i drugim interesima te njezinim političarima, umjetnicima, pjevačima, športašima… Dovoljno je otvoriti jedan od dva-tri glavna dnevna lista u zemlji pa da se na temelju članaka i vijesti u njima zaključi kako je za Hrvatsku, Srbija i događanja u Srbiji podjednako važna, ako ne i važnija od Hrvatske i događanja u Hrvatskoj. Naravno, u toj neumjerenoj ljubavi za susjednu zemlju ne zaostaju ni drugi mediji. Tako su se na portalu Faktograf.hr žestoko obrušili na jednu, po njihovom mišljenju, laž o Srbiji koja se širi društvenim mrežama.“
Na portalu Priznajem.hr ,Toni Šušnjar 6. 10. 2019. piše: „Faktograf sam piše lažne vijesti… …Klasifikacija Plenkovića kao nacionalista pokazuje koliko zapravo Faktograf nema veze sa stvarnošću. No gora je implikacija da su ‘napadi na civilno društvo’ i – implicira se – na demokraciju, automatski sfera nacionalista…“
Mario Marijan Basić (FB): „Večernje razmišljanje… To što svrstava Plenkovića među nacionaliste nije dokaz da Faktograf nema veze sa stvarnošću nego da je agitpropov produžetak (gdjegod zaviriš citati iz 1946.-te). Malo je nedostajalo, da se ta djelomično demokršćanska stranka ne pretopi u potpunosti u desno krilo SDP-a. Takav je dojam stvoren najprije dovađanjem Macana, a potom i reakcijama na Bleiburg i drugo. Premijer Plenković reagira na razne načine uoči predsjedničkih izbora, pokušava se stvoriti asocijacija snažnijeg pripadanja desnici, najvjerojatnije prekasno…
Ako oni nas lažima – mi njih istinom (dobro promišljenom argumentacijom i društvenim mrežama), ali bez ispoljavanja negativnih osjećaja, neka to ostane njima, najbolji lijek je nasmijati se…“
Osim što piše lažne vijesti, Faktograf također cenzurira raskrinkavanje lažnih vijesti od strane politički nepodobnih portala.
„Internetska stranica Faktograf spomenula me je u jednom tekstu pa sam im poslao sljedeći odgovor,“ piše Igor Vukić na FB: „Poštovani, na vašoj stranici 6. kolovoza objavljen je članak ‘Nije točno da je u Jasenovcu ubijeno samo 1500 Roma‘, autora A. B. Iako je članak dosta smušen pa se ne zna zapravo na što se točno odnosi njegova ocjena ‘Ni F od fakta’. Moram ipak reagirati jer sam spomenut u članku, kao i društvo kojem predsjedam.
Na dva mjesta u članku spomenut je Poimenični popis koji vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, sa 16 173 romske žrtve, a to je broj koji je naveo i zastupnik Veljko Kajtazi. Iz članka je barem jasno da autor smatra kako je taj popis vjerodostojan i da može poslužiti kao mjerilo za ocjenjivanje tuđeg rada.
No koliko je malo pouzdan taj popis, pokazat ćemo na sljedećem primjeru koji je vrlo lako provjeriti. Dovoljno je otići na web stranicu Javne ustanove Spomen područja Jasenovca. Ondje se nalazi tablica s podacima iz popisa, prema kojima je u Jasenovcu u 1941. godini stradao 2 261 Rom…“
Sličnih primjera ima puno. No strašno je da djelatnost Faktoslavije preferiraju vladajući. Tako je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa dao u ruke praćenje izbornog procesa tijekom predsjedničkih izbora. To se pari, kak’ da je netko dao vukovima da čuvaju janjad.
Paradoksalan primjer donosi prof. dr. sc. Matko Marušić koje je uputio Ministarstvu pravosuđa:
Prof. dr. Matko Marušić: pon, 1. srp 2019., 16:55
Poštovani, oprostite ako ovo moje pitanje nije na mjestu, ali moram Vas pitati jer mi se stvar čini jako važnom.
Kažu mi jeki ljudi da je GONG-ov Faktograf organizacija koja po svojoj volji (procjeni, ‘procjeni istinitosti’) blokira određene informacije koje ljudi šalju ili stavljaju na internet.
Čini mi se da to znači da oni i čitaju tuđa pisma! Ne mogu vjerovati!
Na osnovi čega oni bolje od Vas mogu procijeniti ‘istinitost’ i tko im je dao to pravo? Zar to ne bi trebala biti zakonska materija?
Molim odgovor.
(Nakon mjesec dana prof. dr. Marušić dobio je odgovor u kojem mu se ukratko poručuje kako je pitanje zaprimljeno, ali ga ne razumiju.)
Ministarstvo pravosuđa: 31. srp 2019. 14:56
Poštovani gospodine Marušiću, ovim putem Vas obavještavamo kako je Vaš e-mail zaprimljen u Ministarstvu pravosuđa.
Budući da je Vaš e-mail nejasan i ne sadrži konkretne informacije koji su u nadležnosti ovog ministarstva ne može se postupati po zaprimljenom i Vaš e-mail možemo samo primiti na znanje.
S poštovanjem,
Republika Hrvatska
Ministarstvo pravosuđa RH
Samostalna služba za odnose s javnošću
Kako je prof. Marušić dozvolio ovu objavu portalu Narod.hr, donosim link:
Domagoj Krnjak (FB) se nada: „Kako je moguće vidjeti na stranici portala Faktograf da njihov rad podupire financijski EU. Možda bi trebalo pisati ove prigovore na adrese EK i EP-a s upitom kako EU troši novac poreznih obveznika. Također, Hrvatski eurozastupnici mogu postavljati i zastupnička pitanja EK. Tako da bi trebalo poslati draft zastupničkog pitanja na naših 11 MEP-ovaca pa vidjet koji će od njih to pitanje uputit EK.“
Objava Nikole Kajkića 22. 2. 2020. ‘uzdrmala’ je DORH, a na sve četiri su skočili ‘fakti’. Navodno je Gordana Knaus iz Općinskog državnog odvjetništva iz Zagreba razvila srpsku zastavu, ne doduše u Aziji, kako je napisao Kajkić, nego na Aconcaguei. Fotografija je snimljena 13. 2. 2009.
Na službenim stranicama DORH-a zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo demantira da je njihova tužiteljica sa zastavom Srbije na slici.
No, nešto je trulo u ovim demantima… Jer rekoše da je ona čekala nešto niže i da se nije popela na vrh… Provjera o njenom boravku na vrhu Aconcague je izostala, pa se može razvući priča i o tome je li dotična osoba u kvoti žetončića Pupovac – Plenković. A usput treba blato baciti na Kajkića koga ‘fakti’ nazivaju ‘policijski istražitelj suspendiran zbog teške povrede službene dužnosti‘.
Činjenica jest da je uspon organizirao Extreme Summit Team. Zvuči tako međunarodno, ali radi se o srpskom planinarskom klubu Pobeda, pisano latinicom, iz Beograda kojeg su sponzorirali, između ostalih, i Ratni vojni invalidi Srbije.
„Mi se čudimo kako batinjanje zarobljenika do smrti, u hangaru na Ovčari, nije ratni zločin? Pa nikada i neće biti kada ovakvi zastupaju optužbu!!“, zavapio je Kajkić.
Korizma je i katolici razmišljaju o svom vjerničkom životu. Bog nam je dao slobodu, a u toj slobodi i slobodnu volju. To je naš blagoslov i naše prokletstvo. Izabrati blagoslov – služiti Bogu ili izabrati prokletstvo i služiti Sotoni. Čak je i Isus, tijekom četrdesetodnevnog boravka u pustinji, bio kušan. Đavao, veliki lukavac i zavodnik ponavlja: „Ako si Ti Sin Božji…“ I u trećoj ponudi kaže: „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“
Tu smo dakle… Sotona traži da mu se poklonimo. A što onda slijedi… Prividna sreća, jad, laži, nasilje, ratovi…logori.
Kaže Ana Brakus: „Teško je opisati taj osjećaj pripadnosti i ispunjenja koji se pojavi i povećava iz dana u dan. Dojam da radite nešto važno, nešto što mijenja društvo u kojem živite nabolje, nešto u što vjerujete i na što ste ponosni, što možda nikad niste mislili da ćete raditi s takvim elanom, kreira nevjerojatan osjećaj smislenosti i koristi. Za mene je to predstavljalo sve čime sam se ikada htjela baviti.“
Ima ih koji su radili ‘nešto važno’ i osjećali pripadnost i ispunjenje, ali su radeći to uništili mnoge živote: psihički, fizički, materijalno, duhovno…
I dok su preteći štakorima u ‘Oceaniji’, uništili živote Wilsona i njegove ljubavi Julije, koliko će ‘Fakatoslavija’ uništiti i života i nada svojim ‘faktima’?
Zorica Vuković/Hrvatsko nebo
