Razgovor s Janom Ivanjekom: Hrvatska je sa svih strana okružena prijetnjama i zato je nužno stalno jačanje vojske

Razgovor s vojnim analitičarom Janom Ivanjekom: Jedini jamac opstanka je jaka Hrvatska vojska

Vojni analitičar Jan Ivanjek nedavno je na YouTube kanalu pokrenuo podcast „CRO OPS“ u kojemu se bavi vojnim temama. Tim povodom razgovarali smo o samome podcastu, ali i drugim vojnim, sigurnosnim i geopolitičkim temama.

Nedavno ste na YouTube kanalu pokrenuli podcast pod nazivom „CRO OPS“. Kako je došlo do ideje o pokretanju podcasta?

U našem medijskom prostoru uvelike nedostaje sadržaj usmjeren na vojnu tematiku, tu ima strahovito puno stvari koje su ljudima atraktivne i zanimljive, o kojima žele više naučiti, no ne postoji TV emisija koja bi se time bavila. Zato sam i pokrenuo svoj kanal i emisiju CRO OPS kako bi tu tematiku približio ljudima i u jednoj mjeri ispunio tu informacijsku prazninu. Rezultati su me iznenadili, jer nakon 2 mjeseca rada, prešao sam brojku od 3000 pretplatnika, što govori koliko ova tematika zanima ljude.

Inače, prosječno vrijeme do 1000 pretplatnika na YouTubeu je oko 22 mjeseca. Naravno, želja mi je svakako u jednom trenu pokrenuti i televizijski dokumentarni serijal koji bi se bavio za početak različitim aspektima Hrvatske vojske, no televizija je opet priča za sebe. YouTube je platforma koja omogućuje izvrstan doseg i angažman pratitelja, budući da su korisnici istovremeno i gledatelji i stvaratelji sadržaja.

Koje su bile dosadašnje teme podcasta?

Evo do sada sam objavio 12 epizoda, najnovija od ove subote se bavila bespilotnim letjelicam, a bilo je tema o nabavi višenamjenskih borbenih aviona, helikopterima i borbenim vozilima, protuzračnoj obrani, mornarici, zatim kako bi Hrvatska vojska trebala izgledati, pa primjer uspješne modernizacije oružanih snaga u Mađarskoj, intervju sa zapovjednikom Eskadrile lovačkih aviona HRZ-a i testiranje naše jurišne puške VHS-2.

U jednoj od epizoda analizirali ste. Dakle, i kako bi Hrvatska vojska trebala izgledati. Možete li ukratko i ovdje odgovoriti na to pitanje?

To je složena tema, za koju bi najbolje bilo pogledati sam video, ali ukratko HV bi morao narasti za još jednu oklopno-mehaniziranu brigadu, te zračno-desantnu postrojbu, budući da nam nedostaju veće snage brze reakcije. Mornarica i zrakoplovstvo morali bi ugrubo udvostručiti broj pripadnika kako bi se riješio problem manjka osoblja, a što se tehnike tiče, dugoročno bi trebalo ciljati na barem 18 borbenih aviona, eskadrilu borbenih helikoptera, gradnju korveta i džepnih podmornica u našim brodogradilištima, za što projekti postoje, te razvoj protupodmorničkih sposobnosti iz zraka nabavom manjeg broja protupodmorničkih helikoptera Seahawk, varijante višenamjenskih helikoptera Black Hawka koje nabavljamo.

Ukupno bi HV trebala narasti barem na 26,000 ljudi, izdvajanja za vojsku moraju biti 2% BDP-a, a od tog iznosa 20% za modernizaciju. No to je dugotrajan i skup proces, koji čak i da odmah započne, trajao bi desetak godina.

Kako Hrvatska vojska danas uopće stoji sa sustavima srednjeg dometa?

Protuzračnu obranu srednjeg dometa uopće nemamo, i to je jedna od kritičnih rupa sposobnosti, koja se nakon nabave borbenih aviona mora ispuniti. PZO pruža zaštitu s tla, otežava djelovanje neprijatelju, pruža zaštitu vlastitom zrakoplovstvu i predstavlja dodatni sloj obrane nacije koji je izuzetno važno imati.

Borbeno zrakoplovstvo i dalje stoji kao goruća tema. Je li u međuvremenu, od posljednjeg našeg razgovora, došlo do kakvih pomaka?

Sada sve ovisi o tome kakve ponude će pristići u svibnju. Čuli smo već da se politika, u jeku raznih izbora, koleba i da itekako prijeti mogućnost da se ne potpiše ugovor do kraja ove godine i mandata Vlade, što bi bila katastrofa. Ne znam da je ikome u sustavu ta mogućnost draga, i zato postoji nada da bi dovoljno dobra ponuda mogla prevagnuti u politici da se nabava ipak potpiše ove godine. Sve ćemo saznati u svibnju.

Krajem prošle godine neki su mediji pisali o američkoj donaciji Hrvatskoj dva helikoptera Black Hawk UH-60M s opremom u vrijednosti od oko 115 milijuna američkih dolara. Neki su pak mediji pisali kako je riječ o kupovini, a ne donaciji. O čemu se, zapravo, radi i koliko će ti helikopteri ojačati naše vojne kapacitete?

UH-60M najbolja je i najnovija inačica ovog višenamjenskog helikoptera, od kojih 2 dobivamo kao donaciju, a dodatna 2 kupujemo. S obzirom na veliku vatrenu moć Black Hawka, koji može biti jednako naoružan kao borbeni helikopter Apache, počet će se otvarati mogućnost korištenja tih helikoptera u ulozi topovnjače. Njihov koncept upotrebe je drugačiji od naših Mi-8 koje će s vremenom zamijeniti, jer Black Hawk su desantni helikopteri kojima se vojnici mogu iskrcavati izravno u zonu djelovanja u sklopu zračnog desanta za svega par sekundi, i mogli bi činiti bazu razvoja zračnodesantnih sposobnosti, odnosno specijalizirane postrojbe, što i spominjem u viziji razvoja HV-a.

Mi-8 je pak transportni helikopter, većeg kapaciteta, ali i daleko ranjiviji. Upotreba transportnih helikoptera u desantnim ulogama završava loše, gubitkom helikoptera, Rusi su to iskusili i u Čečeniji i u Siriji, a Amerikanci u Afganistanu s usporedivim modificiranim transportnim helikopterima MH-47. Zrakoplovstvu trebaju i transportni i višenamjenski helikopteri, i zato je važna nabava Black Hawka.

Nedavno ste u podcastu testirali hrvatsku jurišnu pušku VHS-2. I, što nam možete reći, kakva je ocjena?

Do sad sam nekoliko puta imao prilike raditi s VHS-2 i riječ je o odličnoj pušci, vrlo preciznoj, s malim trzajem, visokim stupnjem modularnosti koja je izuzetno pouzdana, čemu najbolje svjedoči intenzivna upotreba u brutalnim pustinjskim uvjetima u rukama iračkih snaga, dok su se borili protiv Islamske države. Bacač granata je također odličan, lako se kontrolira trzaj i vrlo je jednostavan za korištenje bez razbijanja hvata na pištoljskom rukohvatu same puške.

Na VHS-2 do sada imam više stotina ispaljenih metaka, što je razmjerno malo, ali još nisam imao niti jedan zastoj, što mi nije slučaj s nekim puškama na platformi M-4. U svakom slučaju izuzetna vojna puška, vrlo inovativna, vrlo praktična i jednostavna za održavanje i upotrebu. Svakako bi ju se moralo naručivati u većim serijama i njome opremiti sve vojnike što prije, pa i ročnike i pričuvu. Time se i osnažuje naša vojna industrija.

Kako generalno ocjenjujete perspektive hrvatske vojne industrije?

Perspektiva razvoja je dobra, posebno u nišama koje su pronađene privatnom inicijativom, no nužno je da HV počne kupovati veće serije opreme. Primjerice, Mađarska je platila 100 milijuna dolara za 200,000 komada raznog pješačkog oružja koje će se proizvoditi u sljedećih 10 godina. Mi pak puške VHS-2 kupujemo u serijama od po nekoliko tisuća komada. Baziramo se na privatnoj inicijativi, što omogućava da se probiju izuzetni proizvođači u polju visokih tehnologija, dakle HS Produkt s VHS-2 i cijelim nizom modela pištolja, Šestan-Busch s fantastičnim kacigama, sada i Brodosplit s ophodnim brodovima, radi se na razvoju bespilotnih letjelica, imamo i manje privatne tvrtke i brendove koji proizvode odličnu osobnu opremu i odore poput Spar-Taca, dakle najuspješniji segmenti su privatni.

S druge strane, ključne tvrtke poput Đure Đakovića su u lošim pozicijama jer nema velikih narudžbi koje bi držale vojni program, nema modernizacije tenkova, što dovodi do nestanka kapaciteta i sposobnosti, pa se godišnje revidira tek nekoliko tenkova jer za više nema kapaciteta. U vojnu industriju, posebno onu složenu, mora se ulagati narudžbama znatnijeg opsega, kako bi joj se omogućio daljnji razvoj.

Kako komentirate geopolitičku i sigurnosnu situaciju u hrvatskome balkanskom okruženju? Spominje se naoružavanje Srbije, imamo krizu u BiH, carinski rat Srbije i Kosova…

Naoružavanje Srbije je zapravo samo nužna modernizacija, budući da im je gotovo sva oprema donedavno bila od bivše jugovojske. No problem je retorika koja prati to naoružavanje. Ponovno kuhaju nemire u BiH, u Crnoj Gori, režimski mediji demoniziraju Hrvate, Bošnjake, Crnogorce, Albance, Makedonce… Ciljano stvaraju ratnu psihozu. Srbija se ponovno sa svima kači, i ponovno glumi žrtvu, dok istovremeno organizira događanja naroda u Crnoj Gori i grozi se obranom „svih Srba svugdje“, da neće dopuštati nove Oluje i slično.

Situacija je ozbiljna i jasno je da je velikosrpska ideja ne samo da nije zamrla, nego je još uvijek glavna vodilja beogradskog režima. K tome imamo bošnjačke pretenzije, institucionalno nasilje nad Hrvatima u BiH, problem migranata… Hrvatska je sa svih strana okružena prijetnjama, i zato je nužno stalno jačanje vojske i rast izdvajanja za obranu, prvenstveno nabava borbenih aviona, koja alternative nema. Jer kako stvari idu, nije pitanje da li će balkansko bure baruta ponovno eksplodirati, nego kada, i hoćemo li mi biti spremni.

Geopolitička i sigurnosna situacija vrlo je kompleksna i na globalnoj razini. Odnosi među velikim silama sve su zamršeniji, a broj kriznih žarišta i proxi ratova neprestano se povećava. Spominje se i mogućnost „nove Jalte“. Kako gledate ne geopolitičku situaciju u svijetu?

Natjecanje velikih sila na globalnoj razini stvara nestabilnije sigurnosno okruženje i za nas, posebno jer se pred našim vratima sjeku interesi NATO-a, EU, Rusije i Turske. Sad ponovno imamo prijetnju novog golemog vala ilegalnih migranata. Treba imati na umu i mogućnost izbijanja posrednih sukoba u našem susjedstvu. Jedina doza sigurnosti protiv takvih ishoda je snažna Hrvatska vojska.

Mi također moramo imati na umu da je cijela naša ekonomija na klimavim nogama turizma, i bez snažne vojske koja može pružiti osjećaj sigurnosti i u tom segmentu, izrazito smo ranjivi na svaki oblik kinetičke eskalacije u našoj blizini. Moramo ozbiljno shvatiti svoju ranjivost i opasnosti koje nam prijete, bez obzira koliko EU zabijala glavu u pijesak, i znati da nam je jedini jamac opstanka jaka Hrvatska vojska.

Davor Dijanović