Ukoliko pobjedi Plenković će se opet okružiti Jandrokovićem, Božinovićem, Sanaderom i naravno Šeksom
Nakon što je propao Plenkovićev plan da se unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici odgode nakon parlamentarnih izbora koji bi se trebali održati u rujnu, aktualna je HDZ-ova vrhuška bitno promijenila taktiku.
Namjera je ponoviti predizborni scenarij iz 2016. godine; prije izbora se okružiti konzervativcima, ljudima istinski desne provenijencije za potrebe dobivanja glasova, a nakon eventualne pobjede ih otkantati te iskoristiti diskrecijske ovlasti stranačkoga predsjednika kako bi se na važne stranačke položaje postavili “ispravni” ljudi.
Kroji li se državna (i stranačka) politika prema nekom principu legitimiteta, bilo bi razumno na čelna državna, odnosno stranačka mjesta postaviti ljude koji su ostvarili najveći broj (preferencijalnih) glasova. Zašto nakon prošlih parlamentarnih izbora na ministarskim položajima nisu ostali, primjerice, Anton Kliman i Zlatko Hasanbegović, kad su njihov ministarski rad birači na izborima nedvosmisleno honorirali?
Štoviše, otišlo se u drugu krajnost te za ministricu gospodarstva postavilo Martinu Dalić, osobu koja je financirala stranku ne samo različitu od HDZ-a, nego svjetonazorski dijametralno suprotnu demokršćanstvu ili konzervativizmu. Dalićkino ministriranje je završilo najvećom pljačkom od Markovićeve privatizacije, većom čak od Linićevih predstečajnih nagodbi.
Postavimo li stvari drukčije te ih aktualiziramo, zašto Plenković u predstojeće HDZ-ove unutarstranačke izbore izlazi s Tomom Medvedom, Damirom Krstičevićem i Zdravkom Bušić, a ne primjerice s Ninom Obuljen, Gordanom Jandrokovićem, Davorom Božinovićem ili Martinom Dalić? Zašto za četvrto potpredsjedničko mjesto, kad se već krenulo sa za žene izrazito ponižavajućim tzv. ženskim kvotama, Plenković nije odabrao Jelenu Veljaču na čijem se prosvjedu protiv vlastite vlade (?!) pojavio?
Jesu li jedini valjani ministri u ovoj vladi, generali Krstičević i Medved, bili Plenkovićev izbor? Zašto nakon odlaska Davora Ive Stiera, a potom i Marije Pejčinović Burić na položaj ministra vanjskih poslovna nije postavljena Zdravka Bušić?
Plenković izborom svojih kandidata za zamjenika i potpredsjednike te svojom retorikom pokušava stvoriti privid kako radi zaokret prema desnom dijelu unutar HDZ-a. Međutim, to je trebao činiti drukčijim kadrovskim rješenjima, mogao je svoje „hrvatstvo“ dokazivati tako da ne podilazi briselskim birokratima koji ga štipaju za stražnjicu, mogao se zauzeti za Hrvate u BiH, mogao se zauzeti za hrvatsko iseljeništvo, mogao je imati vladu bez Vrdoljaka, Pupovca i Sauche, da ne spominjemo opstrukciju referendumskih inicijativa, Marakeški kompakt i t.d.
U tom je kontekstu zanimljivo spomenuti nedavna prepucavanja između Plenkovića i Jandrokovića s jedne strane te Milijana Brkića s druge, koja su počela baš u trenutku kad je Brkić dao potporu Kovaču, Stieru i Penavi. Po staroj slavenskoj navici krivnja za neuspjeh će se prebacivati na drugoga, pa je tako hrvatska javnost nedavno saznala da je za dovođenje HNS-a na vlast navodno odgovoran ni manje ni više nego isključivo Milijan Brkić, iako je Šeks novinarki Večernjaka, Ivi Puljić-Šego, dao intervju te detaljno opisao kako je došlo do protuprirodne koalicije HDZ-HNS, a Brkić u tomu nije sudjelovao.
Očito prateći Plenkovićeve naputke, ministar Tomo Medved je gostujući u programu Večernjeg TV, izjavio da „nisu svi koji su se kandidirali kao alternativno rješenje za HDZ protekle godine dali svoj doprinos u potpori programa HDZ-a, ni na EU izborima ni na predsjedničkim izborima.“
Nastavak je to jeftine demagogije i objašnjavanja neuspjeha navodnim crnim labudovima, umjesto da se prizna vlastita pogrješke i nastoji popraviti što se popraviti dade. Hrvatska demokratska zajednica je pod Plenkovićem doživjela dva velika poraza – na europarlamentarnim izborima i na predsjedničkim izborima – a vrlo je lako objašnjivo zašto je do toga došlo.
Kako bilo da bilo, kad bi kojim slučajem Plenković i dobio unutarstranačke izbore i kada bi bili izabrani njegovi kandidati, glavni bi mu igrači i dalje bi bili Jandroković kao glavni tajnik, Božinović kao međunarodni tajnik, Sanader kao politički tajnik, Bačić kao predsjednik Kluba zastupnika…, ljudi koje članstvo ne cijeni i koji zapravo ideološki niti ne pripadaju toj stranci. A u pozadini sviju njih je Vladimir „kolega“ Šeks, čovjek koji je doveo Sanadera i Jadranku Kosor, zapravo čovjek koji od Tuđmanove smrti (uspješno) detuđmanizira HDZ i time ga uništava. Ako je to želja i cilj svekolikog HDZ-ovog članstva, onda Plenković zaslužuje biti ponovno izabran.
Mila Marušić
HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo