Pobjedom Zorana Milanovića, Plenković se rješava oponenata u HDZ-u i vodi stranku prema velikoj koaliciji

Prvi indikator tog trenda bili su rezultati europarlamentarnih izbora. Narasla snaga suverenističke opcije ispoljila se u zbroju glasova koje su dobili Suverenisti, Mislav Kolakušić, Živi zid, te Marijana Petir i Nezavisni za Hrvatsku. Taj zbroj iznosio je čak oko 328.000 glasova, dok je pobjednički HDZ osvojio 244.000 glasova a SDP kao glavna oporbena stranka 200.000 glasova. Ta suverenistička skupina osvojila je čak tri mjesta u novom sazivu Europskog parlamenta.

Taj trend je nastavljen u prvom krugu predsjednilkih izbora, gdje je najveće iznenađenje bilo uspjeh nezavisnog kandidata Miroslava Škore koji je zamalo ušao u drugi krug. Prije svega treba navesti neke neoborive činjenice da bi se shvatilo u kakvim je okolnostima i uvjetima Miroslav Škoro ostvario izvanredan rezultat kao najavu novog preslagivanja na hrvatskoj političkoj sceni.

Prema službenim podatcima Državnog izbornog povjerenstva na ovim izborima imalo je pravo glasa u Hrvatskoj i iseljeništvu 3,854.000 osoba, što je čak 75.000 više nego na prethodnim predsjedničkim izborima 2014. godine. Procedura registracije birača na biračkom mjestu je jednostavno rečeno takva da su moguće manipulacije s biračkim popisima. Ničim se ne može dokazati preuzimanje glasačkog listića, a otvorena je mogućnost zaokruživanje individualnog broja birača iako on i ne pristupi glasovanju. Jednostavno rečeno zbog nesređenih biračkih popisa i načina glasovanja svi dosadašnji izbori u Hrvatskoj su iz raznih razloga bili neregularni. U nepravilnosti se ubraja i podatak da je u desetak gradova prema službenim podatcima broj birača čak veći od broja stanovnika (?!). Zbog nesređenih biračkih popisa sad je manje više poznato da su 2005. godine u prvom krugu izbori ukradeni nezavisnom kandidatu Borisu Mikšiću, koji je tada bio drugi, što je omogućilo Stipi Mesiću da protiv Jadranke Kosor osigura drugi mandat.

Kad se sve to skupa uzme u obzir onda je rezultat Miroslava Škore bez dvojbe značajan uspjeh s dalekosežnim učincima. On je dobio oko 465.000 glasova odnosno 24,4 posto od ukupno 1,904.000 birača koji su glasovali. Za pobjednikom prvog kruga Zoranom Milanovićem Miroslav Škoro zaostaje 5 posto, a za Kolindom Grabar Kitarović samo dva posto.

Nema sumnje da je takav rezultat Miroslav Škoro kao nezavisni kandidat ostvario zahvaljujući dobrim dijelom i glasovima HDZ-ovih birača koji su nezadovoljni smjerom kojim ih vodi predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković. Upravo ta činjenica je najbolji indikator da se dosadašnja stabilna stranačka ravnoteža počela mijenjati. Stvara se kritična masa biračkog nezadovoljstva unutar HDZ-a kojom se potencira rastući pokret otpora protiv Andreja Plenkovića. Treba podsjetiti da je on izabran za predsjednika stranke bez protukandidata kao što se bira čelnik radničke partije u Sjevernoj Koreji.

Plenković je odmah na startu pokazao svoje autokratske ambicije koje su kulminirale pogrešnim odabirom koalicijskih partnera sve u cilju očuvanja vlasti, tako da je HDZ izgubio svoju osnovnu političku karakteristiku kao demokršćanska stranka desnog centra. Sa ultralijevim HNS-om, Pupovčevim ucjenjivačkim petokolonaškim SDSS-om, Bandićevom klijentelističkom strankom, pa čak i s bivšim SDP-ovcima Andrej Plenković je izazvao opravdano nezadovoljstvo članstva HDZ-a. Tako su se pojavili Davor Ivo Stier i Miro Kovač kao prvi pretendenti za predsjednika HDZ-a na stranačkim izborima u prvoj polovici iduće godine.

U toj polovici godine Hrvatska predsjeda Vijećem Europske unije, što sam Andrej Plenković smatra vrhuncem svoje političke karijere. Taj pokret otpora unutar Hrvatske demokratske zajednice manifestirao se i drugim značajnim događajima. Andrej Plenković je autokratski raspustio nekoliko temeljnih ogranaka stranke, a na staljinistički naćin isključio je osmero članova zagrebačkog ogranka stranke. Ta osmorica imala su divnu priliku da jače uzdrmaju Andreja Plenkovića, ali je, zbog osjetljivosti trenutka, taj pokušaj navodno neutralizirao Milijan Brkić. Konačno, ali vjerojatno ne i posljednje značajan prilog stvaranja kritične mase nezadovoljstva unutar HDZ-a dao je na predsjedničkim izborima ugledni član stranke Stevo Culej koji je javno dao potporu nezavisnom predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori.

Na ključno pitanje tko će pobijediti u drugom krugu odgovor se već sad nazire. Sve su indicije da će novi predsjednik biti Zoran Milanović, jer ima organiziranije stabilno biračko tijelo od Kolinde Grabar Kitarović koja je počinila niz pogrešaka u izbornoj kampanji, a pored toga propustila je u svojem mandatu dokazati pravi državnički status, jer je bila pod utjecajem loše odabranih, ali i nametnutih savjetnika. U važnim političkim pitanjima lavirala je između ideološke desnice i ljevice, iako je pobijedila Ivu Josipovića, doduše tijesno, ali ipak glasovima konzervativnog dijela biračkog tijela.

Zato je u prvom krugu predsjedničkih izbora kao kandidatkinja HDZ-a izgubila dobar dio birača koji su se okrenuli Miroslavu Škori. Kad bi se svi takvi glasači HDZ-a vratili sadašnjoj predsjednici ona bi mogla preteći Zorana Milanovića, ali to se teško može očekivati, jer će jedan dio njih, poglavito zbog nepotrebnog zaoštravanja retorike vrha HDZ-a prema Miroslavu Škori, jednostavno ignorirati drugi krug.

Pobjeda Zorana Milanovića ide u prilog Andreju Plenkoviću, jer ukoliko preživi stranačke izbore bit će mu otvorena vrata stvaranja legalne velike koalicije. Zato su stranački izbori u HDZ-u politički mnogo važniji od drugog kruga predsjedničkih izbora, jer poraz Andreja Plenkovića, bez obzira tko to bio, u većoj ili manjoj mjeri znači prekid postojeće liberalno-lijeve orijentacije stožerne hrvatske stranke kojoj je on nametnuo.

Plenkovićev tinjajući sukob s Milijanom Brkićem kao drugim čovjekom HDZ-a mogao bi biti okončan porazom Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu, što bi značio i definitivan poraz Milijana Brkića koji se prihvatio nemoguće misije animiranja članstvo na terenu kako bi predsjednica dobila drugi mandat. Budući da Plenkoviću politički i svjetonazorski na Pantovčaku više odgovara Zoran Milanovića u takvim okolnostima njemu će biti olakšano stvaranje velike koalicije kao odgovor na očekivano jačanje konzervativne suverenističke desnice, naravno ako preživi glasovanje u samom HDZ-u.

Uzdrmani HDZ predstavlja izazov za stvaranje snažne konzervativne desnice kojoj se s inovativnim programom na ovim izborima nametnuo Miroslav Škoro. Kao što je na euro parlamentarnim izborima u zbirnom broju desnica bila bolja i od HDZ-a i od SDP-a, tako se taj trend nastavio i u prvom krugu predsjedničkih izbora Ako se uzme u obzir da su glasači Kolinde Grabar Kitarović dio desnice, onda njezinih 503.000 glasova skupa sa Škorinih 461.000 glasova plus minornih Đapićevih skoro 4.000 glasova daje ukupno 949.000 glasova. S druge strane lijevo-liberalna skupina Zorana Milanovića sa 558.000 glasova i glasovima Dalije Orešković Katarine Peović i Dejana Kovača ima ukupno 651.000 glasova. Ostali kandidati mogu se svrstati u protesne glasove. Konkretno desnica je osvojila 52 posto glasova dok je Milanovićeve skupina osvojila 35 posto glasova, a ostalih 13 posto odnosi se na protesne glasove.

Treba uvijek imati u vidu da su sve navodno treće opcije koju u ovom slučaju predstavlja Miroslav Škoro na ljevici i desnici završavale njihovim raspadom. Tako je bilo s Đapićevim HSP-om, potom s Lesarovim laburistima, pa onda s Orahom Mirele Holy, a nastavilo se u novije vrijeme s raspadom Mosta, Živog Zida i Kolakušićevim pokušajem, pa do razlaza Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića u Nezavisnima za Hrvatsku.

U HDZ-u nisu nimalo naivni u shvaćanju velikog kapitala što ga je u prvom krugu ostvario Miroslav Škoro i to sa značajnim dijelom njihovih birača. HDZ-ova mašinerija će učiniti sve da se taj kapital Miroslava Škore istopi na samom početku, pa je bitno kakvu će strategiju zauzeti Miroslav Škoro manje od godinu dana prije saborskih izbora. On uistinu ima veliku priliku stvoriti snažnu konzervativnu opciju, ali prije svega mora riješiti pitanje hoće li to ostvariti osnivanjem nove stranke ili kao nezavisni kandidat s prepoznatljivim programom. Najgora bi mu varijatna bila da pokuša pod svojim vodstvom okupiti šaroliko društvo koje mu je u prvom krugu dalo potporu, jer u tom konzervativnom konglomeratu ima puno ambicioznih pojedinaca bez stvarnog pokrića. Dok je s jedne strane stvaranje velike koalicije HDZ-a i SDP-a realna opcija, razmrvljena hrvatska konzervativna desnica na određeni način sabotažama dosad kontrolirana od HDZ-a nalazi se pred novim nacionalnim izazovom političkog i operativnog ujedinjenja i djelovanja. Veliko je pitanje može li novo lice Miroslava Škore u povoljnim okolnostima, ali u otegotnim postojećim uvjetima to i ostvariti.

Vjekoslav Krsnik/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo