Maria Dubravac: PROĆI ĆE OVA DUGA MRAČNA NOĆ

Naša draga Maria Dubravac, uvijek aktualna, “ad hoc” pjesnikinja, uvijek s nama, uvijek tu s našom Hrvatskom! Hvala joj! 

PROĆI ĆE OVA DUGA MRAČNA NOĆ

Vi, što u prvim klupama klečite
I o lažnoj pravdi gromko drečite
I primate Krista Isusa tijelo,
Iznutra vuci – izvana janje bijelo.
Ćudi vučje i lavlje krijete
Na pravdi Boga nevine bijete
I ko pijavice pijete im krv,
Ubijene anđele smatrate ‘strv’.
‘PRAVO NA ŽIVOT’ ne ćete potpisat’
Radije ćete smradnu sisu sisat
Tuđinke žene, poganske majke,
One što širi sotonske bajke
I Bogu želi zatrti znamen,
Umjesto srca nosi kamen.
One što Europu za novac proda
Nekrstu stvoru, zlu Božjeg roda…

Vi, anemičari i ljepotice,
Lažni čuvari križa i trobojnice,
Štipoguzcima ližete pete,
S dušmanom našim pijete, jedete.
Grijehe im smrtne pomno krijete,
U Vrapče normalne ljude šaljete.
Za ‘Mit o Jasenovcu’ ne želite znat’,
Bleiburgu počast nećete dat’!
Vi ste izrodi, zatori smradni,
Sinovi đavla, dusi goropadni;
Oni što naroda bilo ne čuju,
Što na suzu brata mokre i pljuju
I tjeraju ga u zemlju tuđu,
Nek u Domaju nekrsti uđu
I budu zator kršćanskoj vjeri;
Neka siluju hrvatske kćeri,
Sincima našim nek sijeku glave,
Nek pradjedovske nestane slave.

Vi, glavešine, sramote gole,
Vi što zatvarate hrvatske škole
I vučete vodu tuđemu mlinu,
Mrzite našu povijest, istinu.
Pamtite, Hrvat nije rođen juče,
Iz Egipta starog porijeklo vuče,
Ime njegovo znači RATNIK!
Jest, on je često bio patnik,
Al’ nije kleko nik’voj hulji,
Uzalud bilo zlato, dragulji!
Stijeg, ponos, Boga, nikad prod’o,
Svetinji djeda slavu je od’o.
Ni u čas’ smrti nije klek’o,
– Umirem za Dom! Hrabro je rek’o.
Nije u njega krv anemična,
Nit’ mu je duša izdajstvu vična.

Čujte, izrodi, vi jada šaka,
Hrvate žari vatra predaka,
Vatra što mora buknuti, planut,
Nova će zora kad tad svanut.
Mao Tse-tungu, Brozu, Staljinu,
Hitleru, Miloševiću, Idi Aminu,
Došao kraj. I vama će doć –
PROĆI ĆE OVA DUGA MRAČNA NOĆ!

Marija Dubravac

Hrvatsko nebo