Kristijan Krkač: 50.000 GNJEVNIH LJUDI

0
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

 

Predsjednik vlade ne želi povisiti koeficijent nastavnicima jer:

(1) Isto bi mogli tražiti i drugi.

(Netočno. Točno je da su isto već i tražili i drugi i dobili su za ove Vlade i to u zadnje vrijeme čak 8 puta. Teorija o domino-efektu koji bi time počeo djelovati je točna, samo što su oni kojima je dosad već izmijenjen koeficijent manji i manje utjecajni, ali je efekt već na djelu. Ovdje se radi o tome da je sam Predsjednik Vlade započeo efekt povećavši koeficijent svojim bivšim kolegama iz Ministarstva i sad je efekt postao snažniji.)

(2) To je u isključivoj nadležnosti Vlade koja donosi uredbu pa bi Predsjednik Vlade izgubio moć koja bi dijelom prešla u ruke nadležne ministrice i sindikata.

(Netočno. Predsjednik vlade u svom je mandatu mijenjao koeficijente više puta pod raznim utjecajima pri čemu je utjecaj sindikata legitiman kao i svaki drugi, a malo je vjerojatno kako je razumio složenost poslova svih promijenjenih koeficijenata.)

(3) Više ne može podići koeficijent.

(Netočno. Ako je ikad i mogao i želio podići koeficijent, nakon 14 dana štrajka više ne može pa čak i ako želi jer bi time pokazao kako je bio u krivu, kako je slab, priznao bi pogrešku i sve to skupa 30 dana do prvog kruga predsjedničkih izbora što bi dodatno oslabilo podršku njegovoj kandidatkinji, osnažilo desno krilo stranke i vjerojatno povećalo izlaznost protestnih birača. No može, ali time ili šteti sebi i kandidatkinji na izborima ili što nije nevjerojatno koristi i sebi i kandidatkinji.)

Nasuprot Predsjedniku Vlade, nastavnici ne žele odustati od svog jednostavnog zahtjeva.

Raspleti situacije mogli bi biti sljedeći:

(1) Pobjeda Predsjednika Vlade. Štrajk slabi i nastavnici se postepeno vraćaju na posao.

(2) Pobjeda nastavnika. Predsjednik vlade pristaje povećati koeficijent i priznaje poraz.

(3) Pronalazi se konsenzus koji se tiče koeficijenta.

Rasplet (3) sve je manje vjerojatan s obzirom na zaoštravanje stajališta, ali možda i sve više vjerojatan što su izbori bliže pri čemu je prva vjerojatnost veća od druge.

Tako preostaju raspleti (1) i (2).

Dilema se sastoji u sljedećem:

(1) Ili će štrajk s vremenom oslabjeti i na koncu propasti prije dana izbora (2) ili će štrajk opstati i jačati do dana izbora.

Detaljnije:

(1) ili će licemjerna ponuda Predsjednika Vlade biti prihvaćena (2) ili će biti odbijena bez obzira na sve.

Još detaljnije:

(1) ili će neplaćanje štrajka, huškanje cijelog javnog sektora, roditelja i djece na nastavnike i slanje policije u škole uz istovremeno očito licemjernu ponudu i malo ega čija ambicija svakim danom sve više nadilazi stvarne sposobnosti uroditi plodom

(2) ili će gnjev nastavnika uroditi još većim gnjevom koji će biti spremni preživjeti bez plaće nekoliko tjedana do dana izbora i do blokiranja obrazovnog sustava preko granice moguće nadoknade, tj. do granice potpunog zaustavljanja (upisa u škole, mature, upisa na fakultete, odlazak na tržište rada itd.). (Ovdje ne treba smetnuti s uma opći štrajk i štrajk realnog sektora neuplaćivanjem u proračun što su milijuni kuna dnevno s jedne strane i sudsku zabranu štrajka koja bi mogla dovesti do još snažnijih prosvjeda s druge strane.) Ukratko, dva su važna momenta u ovom procesu, a moguće je kako će igrom slučaja koincidirati jer malo je vjerojatno kako je bilo tko sposoban skovati tako savršen plan: prvi je dan predsjedničkih izbora, a drugi je dan u kojem se trajno blokira cijeli sustav obrazovanja.

Kristijan Krkač/FB/https://www.facebook.com/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara