Utemeljitelj kartuzijanskog reda, jednoga od najstrožih redova u Crkvi, koji je svojom duhovnošću potaknuo mnoge da se ne predaju svjetovnom načinu života, nego da u dubokoj, iskrenoj molitvi traže Božju ljubav i prenose je drugima.

Crkva se danas prisjeća sv. Brune, utemeljitelj kartuzijanskog reda, jednoga od najstrožih redova u Crkvi. Rođen je u Kölnu u plemićkoj obitelji oko 1030. godine. Studirao je u Kölnu, Reinesu i Parizu. Omiljeni, glasoviti profesor slobodnih vještina i teologije, upravljao je katedralnom školom u Reimsu od 1057, a 1075. postao nadbiskupijskim kancelarom. Stekao je temeljito poznavanje duhovne i religiozne literature. Kao profesor je oduševljavao svoje učenike, među kojima je bio i budući papa Urban II.

Bruno je težio jednostavnom životu. Nije mu odgovarao svjetovni život u kojem vlada raskoš, pokvarenost i gramzljivost. Promatrajući žalosne prilike u Crkvi u to vrijeme, učinio je zavjet da će napustiti svijet i živjeti životom Kristovih siromaha. Tako je 1084. u alpskom masivu La grande Chartreuse osnovao malu zajednicu. Bruno i njegovi sljedbenici živjeli su u kući molitve u šutnji. Nisu jeli meso ni pili alkohol. Tako je nastao prvi samostan kartuzijanaca, najstrožega muškog reda na svijetu, koji se temelji na Pravilima sv. Benedikta.

Na poziv pape Urbana II. u Rim, Bruno je napustio svoju malu zajednicu. Jedno je vrijeme s Papom boravio u Rimu, no kad je ondje iz političkih razloga postalo opasno prebivati, pošao je skupa s njime u južnu Italiju koja je tada bila pod vlašću Normana. Papa je ondje Bruna htio učiniti biskupom u Reggiju, no Bruno, pun čežnje za samoćom opet je ponuđenu biskupsku mitru otklonio. Papa je poštivao njegovu želju te mu dopustio da uz pomoć grofa Rogera osnuje novu kartuziju Santa Maria della Torre u biskupiji Squillace. Čar je te nove kartuzije opisao u jednom glasovitom pismu. U njoj je Bruno i umro 6. listopada 1101. godine. Kada je nakon 400 godina otvoren njegov grob, pronađeno je posve očuvano tijelo. Svetim je proglašen 1623. godine.

Ikonografija ga prikazuje u dugoj, bijeloj redovničkoj odjeći pritegnutoj o pojasu. Knjiga u ruci simbolizira utemeljitelja reda. Zemaljska kugla pod nogama znak je odricanja od ovozemaljskih časti i bogatstva, a vijenac zvijezda iznad njegove glave znači ljubav prema šutnji i samoći. U Sloveniji, šezdesetak kilometara udaljen od Zagreba, i danas postoji glasoviti kartuzijanski samostan Pleterje. Kartuzijanci žive po geslu – ‘Križ stoji dok se svijet mijenja’.

Donosimo jedan od tekstova koji opisuje vrijednost kartuzijanske šutnje:

„Slatkoću blaženoga života valja tražiti u čitanju, nalaziti u razmatranju, moliti u molitvi te uživati u kontemplaciji. Zbog toga i sam Gospodin kaže: ’Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!’ (Mt 7,7). Tražite čitajući, naći ćete razmatrajući; kucajte moleći, ući ćete kontemplirajući. Čitanje pruža u neku ruku solidnu hranu ustima, razmatranje je žvače i drobi, molitva postiže osjećaj ukusa, teka, a kontemplacija je sama slast koja razveseljuje i krijepi. Čitanje zahvaća koru, razmatranje prodire u jezgru, molitva izražava želju, a kontemplacija uživa u postignutoj slasti…

Sretan imendan slavljenicima!

 

hkm.hr/ https://hkm.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.