Jesu li bljuvotine koje kontinuirano proizvodi Vučićev potrčko prelile čašu? Čini se da jesu. O tome admiral Davor Domazet Lošo kaže:

„To što Srbi rade nije otvorena agresija, već područje asimetričnog rata. Glavna taktika takvog oblika agresije je stvaranje determiniranog kaosa, što se radi proizvodnjom događaja i kad ih nema…. Dva incidenta kraj Knina i Rijeke nisu slučajni. Htjelo se pokazati da su Srbi čak i u Rijeci ugroženi.  Knin je izabran kao simbol pada velikosrpske agresije. …Rukopis vodi ista škola, to su agenti koji pripadaju srpskoj obavještajnoj službi, nasljednici službi koje su nestale raspadom Jugoslavije. Dio te službe je u Hrvatskoj. Početkom 90-ih je, primjerice, provedena operacija ‘Slog’ nakon koje je oko 400 novinara i medijskih djelatnika ostalo u ulozi spavača unutar hrvatskog medijskog prostora. Izvršna vlast nije ništa napravila kako bi onemogućila da ta operacija dobije zamah.“

Spomenuo je admiral i memorandume SANU. Neki su šaljivčine te memorandume nazvali narikače 1, 2, 3… No, memorandumi nisu ni malo šaljivi. Prvi je napisalo i objavilo 16 srpskih akademika. Zbilo se to u jesen 1986. godine. Memorandum je podijeljen u dva dijela. Prvi dio ima naslov Kriza jugoslavenskog društva (nigdje ne navode SFRJ, nego isključivo Jugoslavija), a drugi dio je Položaj Srbije i srpskog naroda. Neke važne stavke iz ovog naricanja nad teškom sudbinom nejači i poziv na nacionalni interes su: 

 – Albanci su počinili genocid nad Srbima na Kosovu između 1690. i 1912. godine, kad je 500 000 Srba je izbjeglo s Kosova.

– Postoji velika diskriminacija Srba na Kosovu i u Hrvatskoj gdje su Srbi u opasnosti kao nikad do sada. 

Npr. stavka 8.: „Lika, Kordun i Banija ostali su najnerazvijenija područja u Hrvatskoj, što je silno potaklo emigraciju Srba u Srbiju, kao i seobe u druge krajeve Hrvatske, gdje su Srbi, kao došljačka, manjinska i društveno inferiorna grupa, veoma podložni asimilaciji. Uostalom, i inače je srpski narod u Hrvatskoj izložen rafiniranoj i djelotvornoj asimilacionoj politici. Sastavni dio politike je zabrana svih srpskih udruženja i kulturnih ustanova u Hrvatskoj.“

– Slovenija i Hrvatska su preuzele kontrolu nad srpskom ekonomijom.

Npr. stavka 7.: „Odnos prema ekonomskom zaostajanju Srbije pokazuje da revanšistička politika prema njoj s vremenom nije slabila. Naprotiv, hranjena vlastitim uspjehom sve više je jačala da bi se konačno izrazila u genocidu. Politički je neodrživa diskriminacija građana Srbije kojima su zbog paritetne zastupljenosti republika manje nego drugima dostupna mjesta saveznih funkcionera i delegata u Saveznoj skupštini, a glas glasača iz Srbije vrijedi manje od onoga iz bilo koje druge republike ili pokrajine.“

– Postoji potreba za ustavnim promjenama u Jugoslaviji zbog maltretiranja i slabljenja Srbije.

– Srpsko pitanje neće biti riješeno prije stvaranja punog nacionalnog i kulturnog jedinstva srpskog naroda bez obzira gdje žive.

– Tokom posljednjih 50 godina Srbi su dva puta bili žrtve fizičkog uništenja, asimilacije, pokrštavanja, kulturnog genocida, ideološke indoktrinacije…

– Svi pisci srpske nacionalnosti iz BiH su srpski, a ne bosanski pisci.

– Srbija je dala 2 500 000 žrtava za Jugoslaviju (u Prvom i Drugom svjetskom ratu) i sada je žrtva te države.

– Ako Jugoslavija propadne, Srbija mora gledati svoj nacionalni interes.

Što se nakon toga dogodilo zna se, ali se hoće zamagliti,  iako smo mi stariji svjedoci tih zbivanja. Srpsko naricanje krenulo je s Gazimestana ljeti 1989., kada je nejač obilježavala 600 godina tzv. Kosovske bitke. Na svu sreću nije im do kraja uspjelo njihovo memorandumiranje. Kažem do kraja uspjelo, jer im je dano pola BiH… Zašto?

Vidjevši da im nije uspjelo, sastaše se ‘intelektualci’ na čelu s Dobricom Ćosićem i Ljubom Tadićem (otac Borisa Tadića, bivšeg srpskog predsjednika i ‘liblinga’ Josipovićeva) i sastaviše Memorandum SANU 2.

Ćosić, poznati lažljivac, obrazlaže: „Jer naša opšta svest je lažna svest, naš jezik je lažan jezik; mi mislimo i izražavamo se lažnim pojmovima; mi društvene sadržaje i odnose, društvena, nacionalna i ljudska stanja označujemo lažnim izrazima. Laž je postala naša društvena i građanska priroda.  … Laž je dakle istina.“

I uvjeren u vlastitu laž, on izjavljuje 2012. „da su Srbi u 20. stoljeću izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. stoljeću trebaju gledati kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi“. Frend mu Ljuba na to kaže: „Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gdje su Srbi bili većina, mi ne smijemo nikad prihvatiti kao definitivni gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nijemci nisu Istočnu Njemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu.“

Ukratko, SANU 2.:

– Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

– Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu.

– Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.

– Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.

– Insistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem.

– Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.

– Pomagati odcjepljenje Republike Srpske.

– Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

– Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Dio ovih ideja realiziran je ili je realizacija u tijeku. Ali Srbijanci nisu zadovoljni. Smišljaju oni i Memorandum 3, 2016. godine. On nije dovršen. Dosjetiše se ‘akademici’ da uključe u svoje zločinačke naume i Jugoslovene poput Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Stipe Mesića, Ive Goldsteina, Vojka Obersnela, Olivera Frljića, Slavice Lukić. Računali su i na bivšeg Lekovića. Sjetimo se samo njegovih šarafa…  Tako bi nastala Država Srba, Hrvata i Srba koja bi uključivala: Republiku Srpsku Hrvatsku, Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srbiju. Sve ono ‘najsrpskije’. 

Jesu li zato kandidirali ljenčinu i neradnika, slučajnog predsjednika bivše vlade Milanovića, za predsjednika RH?

Nažalost, ništa novo. Jer već više od stoljeća velikosrpska šapa prijeti Hrvatskoj. Nedavno je u javnost stupio povjesničar Stjepan Lozo koji je kroz petnaest godina ‘rovao’ po arhivima i sve skupio u knjizi Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima, Projekt homogena Srbija 1941.

Ono što je ‘revizionističko’ u tom opsežnom djelu je Valerijanov memorandum, kojeg je Lozo otkrio u arhivima i nazvao ga po potpisniku Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha. Memorandum kleveće Hrvate, optužujući ih za ubojstva 100 000 Srba u NDH već u lipnju 1941. godine. Ponovno u kolovozu 1941. godine generalu Heinrich Danckelmannu optužuje Hrvate za 180 000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih. Ove laži poslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašene po čitavom svijetu.

U Valerijanovu memorandumu npr. iznesene su tvrdnje da su već u ljetu 1941. godine, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Potpune izmišljotine demantira popis stanovništva 1948. godine.

Osvrt o djelu napisao je fra Miljenko Stojić

„O Drugom svjetskom ratu i hrvatskoj ulozi u njemu toliko smo toga već čuli i još slušamo. No, gdje je zapravo istina? Na to je već složenije odgovoriti.

Stjepan Lozo toga se ne boji. Krenuo je ovom knjigom u rasvjetljavanje povijesne istine i otvoren je drukčijem pogledu, ali naravno na temelju činjenica. Pomoću njih on ovdje dokazuje da nije istina kako su Srbi digli ustanak nakon što su pretrpjeli strašne ustaške zločine. Oni su prvi krenuli protiv mlade hrvatske države, stali činiti zločine i ona je reagirala kako je reagirala. A ni to velikosrpska strana nije prikazala u pravom svjetlu. Neke je događaje čak izmislila.

Temelj ovakvih postavki Lozo nalazi ne samo u pojedinim događajima na terenu, nego i u pisanim dokumentima. Prvi je onaj Stevana Moljevića Homogena Srbija. Objelodanjen je u Nikšiću 30. lipnja 1941., iako se za njegove namisli znalo i prije. Srž mu je da sve narode tamo gdje su Srbi većina jednostavno treba očistiti. A to je onda uključivalo ubojstva i protjerivanje, za one koji su imali više sreće. Nekako u isto vrijeme pod pokroviteljstvom SPC-a stvara se i tzv. Valerijanov memorandum. Nijemcima je predan 24. lipnja 1941. U njemu se iznosi da je u tijeku genocid nad Srbima i da su Hrvati dotle pobili već preko sto tisuća Srba, što je do kolovoza naraslo na čak stotinu osamdeset tisuća. Zbog toga bi Nijemci, papa, Saveznici… trebali zaštiti nevoljni srpski puk.

…Jedan od događaja koji je potpuno izmišljen, kako dokazuje Lozo, jest navodno ubojstvo 80-ak Srba na Humcu kod neke jame. Dovedeni su navodno iz istočne Hercegovine. Kasnije je tu čak postavljen i spomenik. A prva nelogična stvar koja upada u oči jest da tu jame uopće nema. Kasnije Lozo reda i neke druge.

Ovo djelo zacijelo će imati odjeka u javnosti, iako ga mediji još uvijek prešućuju. Očito je da je dirnulo u pravu temu, jer bi ga inače smjesta napali. Autor se zaista potrudio obrazložiti svoje stajalište, svoja istraživanja, a protivnici će se morati potruditi sve to oboriti. Taj dvoboj bit će dobar i za hrvatski i za srpski narod ako sve bude vođeno na temelju činjenica.“

Napominje fra Stojić da će djelo imati odjeka u javnosti. Doista jest. Knjiga je doslovce razgrabljena, ali ‘veliki istoričari’ markovine, jakovine i ostali muče. Nema diskusije.

Jure Krišto, hrvatski povjesničar, u djelu  Navodna istraga Svete Stolice o postupcima hrvatskog episkopata vezanima za vjerske prijelaze u NDH, donosi djelovanje SPC od 1941.-1945. zaključuje: „Historiografija u bivšoj Jugoslaviji, koja je bila pod snažnom prismotrom KP, u kojoj su, pak, dominantnu poziciju zauzimali Srbi, prihvatila je protukatolička i protuhrvatska stajališta SPC kao i stajališta srpskog dijela jugoslavenske vlade u izbjeglištvu kao vjerodostojnu povijesnu interpretaciju. Stoga i danas historičari, koji se nekritički odnose prema toj historiografiji ili se povode velikosrpskim idealima, smatraju da se nema što mijenjati u toj interpretaciji. To samo potvrđuje da je najteže oduprijeti se dobro smišljenoj promidžbi i njenim učincima.“

No ‘promidžbeni novinari’ nastavljaju svoju ‘narikačku’ politiku u kojoj glavni redatelj Milorad Pupovac. Njegovi prsti umočeni su u sve psine nejači koja je bila bačena u provođenja memoranduma.

Da se preko Pupovca provodi velikosrpska okupacija u Hrvatskoj, vidljivo je svima koji hoće gledati. Naguravaju neku svoju kulturu, a nemaju ni svoje narodne nošnje, pa tužakaju UNESCO-u o onome što je hrvatska kulturna baština (ojkalice). Onda kradu.

Godine 2008., kad se u Srbiji održavao 53. Eurosong, vrličku narodnu nošnju s domjenka za sudionike i uzvanike, proglasili srpskom, tvrdeći da je to nošnja iz ‘srpskih zemalja’.

„Tvrditi da vrlička narodna nošnja dolazi s područja koje Srbi nazivaju ‘srpskim zemljama’ bezumna je i potvrđuje da nisu izvukli nikakve pouke iz nedavne prošlosti. Vrlička narodna nošnja prepoznatljiva je u cijeloj Hrvatskoj i šire, naročito među folklornim skupinama. Nošnja je izvorno starohrvatska, a u novije doba, posljednjih stoljeća, uz Hrvate su je nosili i Srbi. Pridošlice koje su naselile prostor vojne krajine prekopirali su vrličku narodnu nošnju i njegovali je kao svoju. Pritom su uveli pojedine razlike, u ornamentici i načinu nošenja oprave, koje dobri poznavatelji vrličke narodne nošnje lako uočavaju. S druge strane, zadržavanjem osnovnih boja hrvatske trobojnice dali su do znanja da prihvaćaju i podržavaju glavno obilježje hrvatske većine. Ovo svojatanje vrličke narodne nošnje nije prvo, a vjerojatno ni posljednje. Stoga smo već ranije u Gradskoj upravi Vrlike donijeli odluku o pokretanju postupka zaštite vrličke narodne nošnje. To ćemo učiniti uz pomoć Etnografskog muzeja i Restauratorskog zavoda u Splitu,“ rekao je Jure Plazonić, član vrličkog Gradskog poglavarstva zadužen za društvene djelatnosti.

Slično su Srbi prekrojili i ličku narodnu nošnju.

Jadni ljudi. U nedostatku vlastitog identiteta posežu za tuđim. Tako su ‘prisvojili’ i krstionicu kneza Višeslava koju je od Venecije, kamo su je iz Nina odnijeli Mleci, otkupio za dvije umjetničke slike nadbiskup Alojzije Stepinac. On je htio da krstionica bude u rodnoj grudi, povodom 1 300-te obljetnice pokrštavanja Hrvata. Nažalost zbog 2. svj. rata , a potom i komunističke diktature, slavlje je održano, nakon devetogodišnje pripreme, tek 1984. u Mariji Bistrici na Nacionalnom euharistijskom kongresu u nazočnosti oko 400 000 vjernika.

Danas se krstionica nalazi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a laž o njoj u srpskom srednjoškolskom povijesnom udžbeniku za 2. razred.

To je samo jedan dio od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velikog dijela hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića… Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost. Prisvojili su Crkvu sv. Spasa u Cetini i  bez ikakvih argumenata negirali znanstvene dokaze akademika Stjepana Gunjače o starohrvatskom podrijetlu crkve. Prisvajaju čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Tako je sin tvorca memoranduma 2., Boris Tadić, tvrdio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.

SNV, na čelu s Pupovcem, trudi se provoditi ‘srpsku kulturu’ u Hrvatskoj. Za to memorandumsko djelovanje udjeli mu Matica srpska 12. 3. 2019. povelju ‘za doprinos očuvanju srpskog jezičnog identiteta i srpske jezične kulture u Hrvatskoj’.

Pupovac je sam ‘svoj majstor’. Tragikomično je da novac hrvatskih poreznih obveznika on dijeli sebi, pa stoga može tužakati svakoga tko pogleda nejač. Ali u tome mu pomažu hrvatske vlasti koje srpske cajke dovode u Hrvatsku, pa čak u Zagreb na Rujan fest 2019. A o snimanju filmova uz potporu HAVC-a da ne govorim…

Karolina Vidović Krišto je na FB napisala podsjetnik šefu Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću, povodom njegove lamentacije da se ćirilica mora nametnuti Vukovaru: 

„Prije osam godina  (29. VII. 2011.), Ustavni sud donio je Odluku kojom su 11. i 12. izborna jedinica (‘dijaspora’ i manjine) neustavne. Upravo danas, 29. srpnja, obilježavamo 8. obljetnicu Ustavne odluke u kojoj se 11. i 12. izborna jedinica proglašavaju neustavnima. U toj odluci, među ostalim, piše: ‘Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava.’

Ova je odluka stara osam godina. Prošla su već dva (protuustavna) izborna ciklusa – ali su 11. i 12. izborna jedinica još uvijek u Izbornom zakonu i u izbornome sustavu! Zašto Šeparović ne pozove na red predsjednika Vlade? Zašto ne zaustavi neustavne izborne cikluse?“

http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Odluka_USRH_o_ukidanju_izmjena_Ustavnog_zakona_o_pravima_nacionalnih_manjina.pdf

Doista mi nije jasno kako su Željka Markić i njen ‘šaptač’, vodeći ustavnopravni stručnjak Robert Jovanović Podolnjak , iz stranke MOST, kreirala referendum Narod odlučuje, kad je već Ustavni sud odlučio da je posebna izborna jedinica za nacionalne manjine protuustavna. Toliko o stručnjaku. A ‘informatizirana’ vlada mogla bi svim hrvatskim državljanima omogućiti elektronsko glasovanje. Ali… tada bi ‘izlaznost’ bila veća, a to je opasno.

A da nejači ima dosta u hrvatskoj politici i kulturi svjedoče stranke komunističkog pedigrea: SDP, GLAS, HNS, 365…, a bome i HDZ sa svojim dičnim članom Dobrivojem Arsićem, te snimljenim filmovima koji sotoniziraju Hrvatsku.  

A tek Stazić i ekipa s Brijuna…

Nakon svega Pupovac zasmrdi: „Ova država mogla bi doživi jednaku sudbinu kao i marionetska država od 1941. do 1945. godine.Napao je, pod obavezno, i KC.

Oglasili se i hrvatski biskupi 28.8.: „Hrvatska biskupska konferencija odlučno odbacuje neistine i manipulativne tvrdnje koje je o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i hrvatskim biskupima ovih dana izrekao u medijima dr. Milorad Pupovac, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke. Njegove izjave unose nemir među hrvatske građane i šire nepovjerenje. Polazeći od evanđeoskih načela, Hrvatska biskupska konferencija i ovom prigodom osuđuje svaki oblik nasilja nanesen od bilo koga prema bilo kome, te poziva katoličke vjernike i ljude dobre volje da u svom djelovanju na političkoj i drugim razinama našega društva još zauzetije nastoje oko skladnog suživota i mira svih građana. Neka uvijek imaju na pameti da je svaki čovjek Božje stvorenje i slika te da iz toga proizlazi njegovo izvorno dostojanstvo.

Požeški biskup Antun Škvorčević je u nedjelju 25. kolovoza u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Daruvaru, predvodeći sv. misu u homiliji rekao: „Isus nije sebe nazivao Židovom, nego Sinom čovječjim. Umro je za svakog čovjeka te se na križu priznao našim bratom: i hrvatskim i češkim i srpskim i drugim. I upravo zbog toga vjernici trebaju svakog čovjeka prihvaćati s velikim poštovanjem, nikada ne prezirati druge s bilo kojeg razloga, pogotovo ne s naslova nacionalne pripadnosti. U tom duhu osuđujem nasilje što su ga ovih dana u Kninu, Đevrskama, Viškovu i nekim drugim mjestima naše hrvatske domovine izvršile određene osobe nad ljudima srpske nacionalnosti te žrtvama izražavam svoje suosjećanje. Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje. Ono je sustav vrijednosti u koji su ugrađena i evanđeoska načela, te kad netko mrzi pripadnike drugog naroda i vrši nad njim nasilje, povrjeđuje i kršćansku baštinu, djeluje protiv Božjeg nauma o čovjeku. Ograđujem se od onih koji spomenute događaje nastoje iskoristiti za svoje političke ciljeve, dajući im značenje koje oni nemaju, podupirući nove podjele i šireći nepovjerenje, što može uzrokovati veće zlo od počinjenog nasilja.“

Jutarnji list  pohvalio biskupa. Čak je spomenuo i njegove mise u Jasenovcu, ali nije naglasio da su to mise za čišćenje povijesnog sjećanja.

Što na sve kaže HDZ?

Iako su u njegovim rukama sve poluge vlasti, iako ima na raspolaganju SOA-u, iako je ta agencija prije nekoliko godina izvještavala o jačanju četništva u Hrvatskoj, iako je bio prosvjed u Rijeci, Plenković će o sastanku sa svojim koalicijskim partnerom: „Sastali smo se, razgovarali, on je iskazao svoju zabrinutost zbog incidenata koji su se dogodili. Što razumijem. Istodobno ja sam ponovio jasan stav. Vlada je osudila sve incidente, hrvatska policija je brzo reagirala, uhitila osumnjičene i očekujem da krivci budu kažnjeni, te prema mom razumijevanju ne postoji klima u hrvatskom društvu koja bi bila netrpeljiva prema manjinama. Kreiramo društvo u kojem se svi osjećaju dobro.“ 

Čudno! Mene su ti incidenti podsjetili na Miroslav Mlinara, nakon čijeg je performansa 1991. krenula balvan revolucija. A tu je i svastika na Poljudu koju su nacrtali ‘Marsovci’ ….i općenito sve nejačke laži.

Doc. dr. sc. Mato Palić, Pravni fakultet Osijek, 26. 8. je komentirao: „Razmišljam malo i pitam se kakav je to osjećaj biti član HDZ-a ovih dana. Koalicijski partner uspoređuje Hrvatsku s NDH, a šef HDZ-a izgubio dar govora. Jedini normalan potez u takvim okolnostima bi bio izbacivanje SDSS-a iz vladajuće većine pa ako treba i po cijenu prijevremenih izbora. Međutim, ima li premijer hrabrosti za takav korak ili će prijeći preko toga, jer vlast nema cijenu, ostaje da vidimo.“

FB (komentar): „Prevladali smo janjičare, unioniste i mađarone, austrofile i tolomaše (talijanske iredentiste) prevladat ćemo i velikosrbe i izrode petokolonaše, orjunaše i udbaše, također i eurofile. Neka dobro prevlada zlo, neka istina prevlada obmane! Valja nam u to vjerovati i u tomu smislu djelovati. Ususret 1 100-toj obljetnici hrvatskoga kraljevstva (925. – 2025.), neka se oslobodimo prvenstveno mentalne, a i svake druge porobljenosti. Hrvatska neka nam procvjeta!“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.