Fragmenti hrvatske zbilje; D. Dijanović: Velika koalicija još bi stotine tisuća ljudi poslala u inozemstvo

Pripovijesti o velikoj koaliciji

Ideja velike koalicije već se nekoliko godina u političkim kuloarima spominje kao jedna od mogućnosti u nekoj novoj podjeli političkih karata. Posljednji put ta je ideja aktivirana nakon izbora za Hrvatski sabor 2015. godine kad je na formiranju velike koalicije inzistirao MOST. S Karamarkom na čelu HDZ-a, a Milanovićem na čelu SDP-a ta ideja nije mogla proći. Nakon što je u travnju 2017. Andrej Plenković isključio MOST iz vlasti neka vrsta „male velike koalicije“ realizirana je uključivanjem HNS-a u vlast. Možemo li nakon idućih parlamentarnih izbora očekivati „veliku veliku koaliciji“?

Za početak, treba istaknuti da je aktualni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković političar koji, čini se, političke uzore crpi u Njemačkoj, a to je država u kojoj vlada velika koalicija CDU/CSU i SPD-a. Plenković očito nije političar koji bi do kraja odbijao mogućnost formiranja velike koalicije, štoviše, u prilog čemu treba navesti koaliciju s HNS-om. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić do sada je odbijao mogućnost formiranja velika koalicije, no isto je svojedobno činio i predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak pa je HNS svejedno formirao vlast s HDZ-om.

Smanjen koalicijski potencijal i lobiranje „duboke države“

O čemu, dakle, ovise perspektive velike koalicije? Mišljenja sam da u prilog mogućeg formiranja velike koalicije ide sve manja potpora birača HDZ-u SDP-u. I HDZ i SDP u određenom bi se trenutku mogli naći bez dovoljnoga odnosno stabilnoga koalicijskog potencijala nakon čega bi u obzir došlo formiranje velike koalicije. K tome, treba istaknuti da za veliku koaliciju lobiraju određene interesne skupine unutar Hrvatske koje mnogi označuju kao „duboku državu“.

Nedavno se tako za veliku koaliciju založio bivši predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva Franjo Gregurić. U razgovoru za „Glas Istre“ Gregurić je rekao: „Zagovornik sam velike koalicije i ne razumijem tu tvrdoglavost da nitko ne želi ni sa kim sjesti i razgovarati. Mnogi tvrde da je to nemoguća misija, a ja i dalje mislim da bi velika koalicija bila korisna za Hrvatsku. To me nitko ne može razuvjeriti pa ću možda kao Don Quijote i Sancho Panza umrijeti, a to neće biti ostvareno. Ako velika koalicija može funkcionirati u Njemačkoj, zašto ne bi mogla i kod nas“.

Velika koalicija može samo dodatno osnažiti dosadašnje nesposobne i korupcionaške politike

O tome kako bi to velika koalicija mogla dovesti ikakvih pozitivnih promjena u društveno-političkom i ekonomskom životu države – do sada nismo čuli niti jedan suvisao argument zagovornika te koalicije. Ideja konsenzusa o bitnim pitanjima lijepo zvuči, no u hrvatskom slučaju riječ je o ispraznici koja spada u područje političke demagogije. Konsenzus HDZ-a i SDP-a, naime, već postoji: I HDZ i SDP kad su na vlasti vode sličnu ekonomsku politiku (doduše, mora se priznati da je aktualni ministar financija Goran Marić posložio određene stvari u svome sektoru) i podupiru isti klijentelistički model. Zarad uhljebljivanja partijskih drugara i jedna i druga stranka spremne su na najgori model negativne selekcije. I HDZ-ovi i SDP-ovi dužnosnici do sada su bili predmetom brojnih korupcionaških afera koje svjedoče da je država postala predmet hajdučije i podjele ratnog plijena najrazličitijih partikularnih skupina.

I HDZ-ova i SDP-a ova politika do sada su se pokazale nesposobnima da u državi uvedu red i poštivanje zakona. Politika ovih stranaka svodila se na zbrinjavanje vlastitih kadrova, tj. na popularno uhljebljivanje i iscrpljivanje proračunskog novca. Po kojoj bi to onda logici spoj dvije takve skupine mogao dovesti do ikakvih pozitivnih promjena? U kojem to paralelnom svemiru multicipliranje nesposobnosti i nemoralnosti može dovesti do nečega sposobnog i moralnog? Velika koalicija može samo dodatno osnažiti dosadašnje nesposobne i korupcionaške politike.

Recept za nova iseljavanja

O dičnome hrvatskom pravosuđu, o njegovoj samostalnosti i neovisnosti, danas se već raspredaju bajke i legende. Većina ozbiljnih analitičara slažu se da su razvikani procesi protiv istaknutih političkih dužnosnika zapravo predstavljali obračune ne toliko između stranaka koliko unutarstranačke obračune. Ako HDZ i SDP formiraju veliku koaliciju, mehanizmi kontrole će postati još manji, a pravosudni postupci služit će tek za prikraćivanje političke glave drugovima unutar duopola HDZ-SDP koji bi „zatalasali“ ili se nekome zamjerili. Iako već danas de facto postoji konsenzus HDZ-a i SDP-a oko čerupanja Hrvatske (dokaz: niti jedna vlast nije procesuirala nezakonite postupke prethodne vlasti, ako tu zanemarimo spomenute procese rijetkih međusobnih obračuna), legaliziranje takvoga stanja eliminiralo bi i ono malo međusobne kontrole koja je proizlazila iz međusobne kritike motivirane željom za dolazak na vlast odnosno ostanak na vlasti. Vladajuća pozicija ipak, naime, donosi veći dio proračunskog kolača.

Ironiji i sarkazmu skloniji analitičari ističu da bi velika koalicija HDZ-a i SDP-a zapravo značila povratak na prirodno stanje iz vremena Saveza komunista Hrvatske (SKH), s obzirom na to da HDZ i SDP predstavljaju dva krila bivše Partije. Takvi analitičari nisu daleko od istine, no velika koalicija nešto je protiv čega treba bi trebao biti svatko kome je iole stalo do hrvatskih interesa. HDZ i SDP dvije su klijentelističke stranke koje niti velika koalicija ne bi uništila, jer od tih stranaka živi veliki broj ljudi. S druge strane, spoj tih stranaka u obliku zajedničke vlasti ima jako dobar potencijal da do kraja pokopa Hrvatsku i još stotine tisuća ljudi pošalje u inozemstvo. Dosadašnji pojedinačni „uspjesi“ tih dvaju stranaka najbolji su pokazatelji tog potencijala.

Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo