Blagdan svetog Tome apostola obilježava se 3. srpnja. Pri njegovu spomenu, većina pomisli na ‘nevjernog’. To je zbog toga što se u Ivanovu evanđelju (Iv 20, 24-29) opisuje događaj Isusova ukazanja učenicima nakon uskrsnuća kada Toma nije bio s njima: 

„Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: ‘Vidjeli smo Gospodina.’ Toma im odvrati: ‘Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke u njegov bok, neću vjerovati.’

Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih i reče: ‘Mir vama!’ Zatim reče Tomi: ‘Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku te ne budi više nevjernik, već vjernik!’

‘Gospodin moj i Bog moj!’ izjavi Toma. 

Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!’“

Ovaj Tomin vapaj, ostao je s njim do kraja njegova života.

S tim u vezi sveti Augustin tumači: Toma je „gledao i dodirivao čovjeka, no ispovijedao je svoju vjeru u Boga kojega nije ni gledao ni dodirivao. No, ono što je gledao i dodirivao vodilo ga je prema vjeri u ono u što je dotada sumnjao.“ (In Iohann, 121,5). 

Toma je pripadao Dvanaestorici što navode evanđelisti  Matej, Marko i Luka. Rodom je iz Galileje, jedan od mlađih apostola. Zvali su ga još i Blizanac i Didim. Ime Toma potječe iz aramejskog. Ekvivalent tog imena prema hebrejskom je Teom , što znači ‘blizanac’, a u grčkom je ‘blizanac’ Didymos .

Osim što je bio među prvim Isusovim sljedbenicima i izabran među dvanaest apostola, o Tomi se malo zna. Isus je apostole slao da idu ispred njega i ‘priprave mu put’.

„Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: ‘K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.

U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.’“ (Mt 10, 5-10)

Nije im bilo lako. Išlo se i po suncu i kiši, hladnoći i žegi, po prašini i blatu…žedni i gladni, progonjeni od farizeja, saduceja i rimske vlasti… S njima je sve muke podnosio i Isus.

„Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: ‘Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?’“ (Mk 2, 23-24)

Vidjelica Marija Valtorta u djelu ‘Spjev o Bogo-čovjeku’, opisuje jedan detalj iz života Tome, kad su, evangelizirajući Judeju, bili blizu njegove kuće u Rami. Pozvao je Isusa i apostole u goste, a sam požurio da obavijesti obitelj.

„Toma: ‘Učitelju, domalo smo blizu Rame. Ne bi li došao blagosloviti dijete moje sestre. Ona Te tako želi vidjeti. Ondje možemo konačiti. Mjesta ima za sve.’

Isus: ‘S radošću!’

Toma: ‘Oh! Onda idem naprijed obavijestiti ih!’

Isus: ‘Idi! Ali imaj na pameti da nisam svjetovni prijatelj. Ne obvezuj svoje na veliki trošak. Pogosti me kao Učitelja. Jesi li razumio?’

Nakon što je obavijestio rodbinu,…„Toma koji je izvan sebe od radosti, dočekuje Isusa: ‘Koje li sreće, Učitelju! Tu je čitava moja obitelj! Moj otac koji te je tako želio vidjeti, moja majka, braća! Kako sam zadovoljan!’ I stane uz Isusa prolazeći kroz mjesto tako ponosno te se čini da je neki osvajač u času trijumfa.

Kuća Tomine sestre je karakteristična imućna izraelska kuća. Vrata su sasvim otvorena i svi stanovnici kuće poredani su u predvorju, prvo Tomini roditelji i sestra s mužem, djeca… ‘Oh, Bog me je ljubio više od svakog drugog Izraelca jer, dok svaki Hebrej ima jedno muško dijete, prvorođenca posvećena Gospodinu, ja ih imam dva: prvoga i posljednjega, a posljednji je posvećeniji jer trajno gleda Boga i prima njegove zapovijedi!’

Isus: ‘Tvoj Toma ima veliko mjesto u srcu Božjem zbog toga kako se vlada i imat će veliko mjesto u Nebu zbog načina kako će služiti Bogu do posljednjeg daha.’

Toma poput ribe otvara i zatvara usta od uzbuđenja. Starac podigne drhtave ruke dok mu se suze spuštaju usjecima dubokih bora gubeći se u bradi.“

O Tomi najviše zapisa ima u Ivanovu evanđelju. 

Kad su židovski starješine odlučili ubiti Isusa, on se nalazio ‘s onu stranu Jordana, na mjestu gdje je Ivan krstio’. (Iv 10,40). Tada je Isusu došla vijest da je njegov prijatelj Lazar umro. Isus je odlučio poći u Betaniju, gdje je živio Lazar sa sestrama Marijom i Martom. Učenici su ga odgovarali da ne ide zbog farizejskih prijetnji da će ga kamenovati. No Isus je bio odlučan. Toma je tada rekao. „Hajdemo i mi da umremo s njim!“ (Iv 11, 15-16) Uključivalo je to određenu opasnost i moguću smrt za sve zbog sve većeg neprijateljstva Sinedrija. Je li to bilo junaštvo ili potištenost? Kasniji Tomin život pokazao je da je bilo junaštvo.

Kad je Isus na posljednjoj večeri, na rastanku s učenicima, govorio o nebeskim stanovima i rekao im: „Kamo ja odlazim, znate put“ (Iv 14,4), Toma je uzvratio: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ (Iv 14,5). Papa Benedikt XVI. kaže da toj primjedbi dugujemo jednu od najljepših Isusovih izjava: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Iv 14,6)

Na kraju svog evanđelja sv. Ivan spominje sv. Tomu u opisu čudesnog ulova riba na Tiberijadskom jezeru, nakon čega je  Krist Petru podijelio prvenstvo. Među nabrojanom sedmoricom nazočnih apostola, sv. je Toma naveden odmah iza Petra. To potvrđuje kako je Toma bio vrlo važan u prvoj kršćanskoj zajednici.

Toma je ostao s apostolima do silaska Duha Svetoga, a onda se uputio na tešku misiju evangelizacije Sirije i  Perzije što spominje Euzebije Cezarejski. Oko 52. godine, Toma je krenuo propovijedati u Keralu i Tamil Nadu u današnjoj jugozapadnoj Indiji. Prema predaji stigao je do grada Muzirisa u državi Kerali.  

Siro-malabarska crkva svetog Tome u Kerali

Pjesma sv. Efrema o Tomi, kazuje da je bio poslan u zemlju mračnih ljudi da ih oblači bijelim krsnim haljinama. U Mezopotamiji je krstio ljude izopačene i ‘natopljene tamom’. Njegova zora raspršila je bolnu ‘noć’ u Indiji, koju je posvetio Jedinorođenom, gdje je činio čuda.

Predaja kaže da je Toma oklijevao ići u Indiju, ali mu je Gospodin u snu rekao: „Ne boj se, Toma. Odlazi u Indiju i naviještaj Riječ, jer moja će Milost biti s tobom.“

Svojim je rukama Toma, navodno, sagradio prvu crkvu u Indiji. Danas tamo ima oko 750 000 vjernika, podijeljeni u 4 biskupije. 

Prema legendi Toma  je krstio mudrace koji se došli pokloniti novorođenom Kralju Isusu u Betlehemu. 

O njima Anna Katharina Ammerick u Viđenjima blažene Ane piše da je jednom, koji je imao žućkastu kožu bilo ime Toekeno. Drugi, smećkast, zvao se Mensor, a treći potpuno smeđ bio je Seir. U priči se navodi da im je praroditelj bio Job koji je živio na Kavkazu. Kad ih je sv. Toma krstio, dobili su imena prema svojoj naravi: Baltazar, Melkior i Gašpar. Baltazar- kralj koji je donio zlato, na babilonskom znači ‘Bog uvijek pomaže’. Gašpar je u svojoj torbi imao mirtu, što na perzijskom znači ‘da nešto nadgleda’, a Melkior, koji je došao s tamjanom, podsjeća na ‘kralja svjetlosti’. 

Mudraci su došli kao predstavnici poganskog istoka s porukom da i taj svijet svojim običajima, navikama i vjerom priznaje Isusa Krista. Od poklonstva do nepoznatog mjesta krštenja prošlo je dosta vremena. Danas  se relikvije ovih triju kraljeva čuvaju u Kölnu, u katedrali. 

Oltar i relikvijar sv, tri kralja u Kölnu u katedrali

 

Sveti Grgur Nazijanski i Nicefor spominju da je Toma podnio mučeničku smrt, probadanjem kopljem, 21. prosinca 72. godine dok se molio na brežuljku u Mylaporeu, južnom dijelu Chennaia, glavnog  grada države Tamil Nadu. Uspomenu na njega sačuvali su tzv. Tomini kršćani ili Mar Thoma Nazranis, koji služe tzv. Siro-malabarski obred, nazvan po indijskoj pokrajini Malabar. Pripadaju Katoličkoj crkvi  istočnog obreda.

Godine 232., kosti sv. Tome prenesene su iz  u Mylaporea u Edessu u Mezopotamiju, a poslao ih je Vasudeva, tadašnji car u jugozapadnoj Indiji, kao poklon tamošnjim kršćanima. Sv. Toma je preko svog učenika Mar Adadaje evangelizirao Edessu, tako da su čitali Tomina pisma na aramejskom jeziku, tijekom bogoslužja. Pisma su za tadašnje vjernike bila dragocjena i čuvali su ih zajedno s rukopisima evanđelja i poslanicama. Nažalost, dokumenti su izgubljeni u poplavi rijeke Daisane, pritoke Eufrata, 201. godine.

U 380.-toj godini na grob sv. Tome u Edessu hodočastio je Egeria. Posjet je opisao u pismu svojoj zajednici: „Stigli smo u Edessu u ime Krista, našeg Boga. Odmah smo otišli u crkvu gdje  je spomenik svetcu Tomi. Ondje smo se, prema običaju, molili i vršili druge pobožnosti. Crkva je vrlo velika, lijepa i nova, vrijedna da bude kuća Božja, i budući da je bilo mnogo toga što sam želio vidjeti, bilo mi je potrebno tri dana boravka tamo.“ 

Relikvije sv. Tome ostale su u Edessi do 1258. godine kada su odnesene na grčki otok Chios.

Dio relikvija kasnije je prebačen na Zapad u Ortonu u Italiji 1358., a lubanja sv. Tome nalazi se u Samostanu sv. Ivana, na Patmosu.

Relikve su u Ortoni preživjele stoljeća burnih događaja: potresa, napada Turaka, požara, napada Francuza, Nijemaca, lopova, ali su ostale netaknute zaslugom redovnika. Obnovom crkve 1949. godine, relikvije sv. Tome su pohranjene u pozlaćenom bakrenom svetištu u kripti bazilike. Poprsje sv. Tome, koje sadrži neke dijelove njegove kosti s lubanjom, također je izloženo u crkvi. Danas mnogi ljudi dolaze posjetiti Baziliku San Tommaso na svom hodočašću ‘Cammino di San Tommaso’ koji  ide iz Rima u Ortonu.

Godine 1953. iz kostura Ortona izvađena je kost desne ruke i predana indijskoj crkvi u Kerali.

Znanstveno istraživanje Tominih kostiju trajalo je od 12. rujna 1983. do 25. travnja 1986. godine. Istraživanje je počelo izvlačenjem lubanje iz srebrnog poprsja, a nastavilo se otvaranjem sarkofaga. Komisiju su činili Arnaldo Capelli dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Chietiju, Sergio Sensi direktor Instituta za medicinsku kliniku Sveučilišta Chieti, Luigi Capasso profesor paleopatologije na Sveučilištu Chieti i Fulvio Della Loggia s Medicinske klinika Sveučilištu u Chietiju.

Cilj antropološke ekspertize ostataka kostura bio je: utvrditi je li lubanja odgovara skeletnim segmentima, određivanje spola i dob u vrijeme smrti, detektirati patološka stanja, konzervirati skeletni materijal radi boljeg očuvanja.

Sažeti rezultati kazuju: … ostatci kostura svjedoče o skladnoj tjelesnoj građi muškarca visine (160 10) cm porijeklom iz Galileje, koji je umro u dobi između 50 i 70 godina. Bolovao je od reumatizma. Lubanja ‘pokazuje tragove ozljede jagodične kosti kosim rezom, vrlo oštrim predmetom, bez mehaničkog drobljenja’.

Kod mjesta Sv. Toma od Mylaporea, nedaleko Madrasa, nađen je križ iz VII. stoljeća s natpisom na staro-perzijskom jeziku da je to mjesto Tomine smrti. U djelu Jornada iz 16. stoljeća, Antonio Gouvea prvi put piše o križevima svetog Tome koji su načinjeni prema onom iz Mylaporea. Ovaj se križ smatra i simbolom Tominih kršćana.

Tomi u čast, Indija je izdala i marku s njegovim likom, a indijski kršćani ga smatraju zaštitnikom Indije.

Sveti se Toma zaziva u slučajevima sumnje, a zaštitnik je slijepaca, teologa, arhitekata, klesara, zidara itd. Po njemu su naslovljene i mnoge crkve diljem svijeta.  

Katehezu o sv. Tomi 27. rujna 2006., papa Benedikt XVI. je završio riječima:

„Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.

Pomolimo se: 

Svemogući Bože, daj nam radosno slaviti blagdan svetoga Tome apostola. Njegova zaštita neka nas trajno podržava da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista, koga je on priznao Gospodinom i koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.“

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.