Josip Braco Peći: Prljava pretkampanja protiv tako dobrog čovjeka krenula je jako rano, na sramotu svih koji su se u nju uključili…
Vrijeme:2 min, 51 sec
Ne, nisam se htio nipošto uključivati u ovo razdoblje pretkampanje za predsjedničke izbore. Ima za to vremena napretek, a i poučem svojim angažmanom u prethodnim predsjedničkim izborima za KGK dobro sam se opekao i dosta mi je.
No, ono što za predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru, apologeti statusa quo (postojećeg stanja) i paraobavještajno podzemlje iznose, dno je dna i balkanskog gliba.
Pisati kako su Škorina djeca 1/16 pravoslavne srpske krvi, jer mu je supruga (Amerikanka hrvatskih korijena) Kim Srpkinja po djedu s očeve strane, kako je bio desetar za vrijeme služenja vojnog roka u JNA – to je toliko degutantno, da će činiti medvjeđu uslugu i KGK i Milanoviću i pokopati ih u paketu. I neka, mislim si…
Evo, moja je malenkost u vrijeme služenja vojnog roka u Ljubljani 1981/82, bez svoje volje odabrana od glavešina za “komandira radarskog odjeljenja” i dodijeljen mi je čin desetara, a apolete nisam nikada htio nositi. Nikada nisam bio član Partije. To što sam bio desetar u JNA mi nimalo nije smetalo da budem srcem i dušom za stvaranje suverene hrvatske države i djelatno sam se u to uključio još koncem kolovoza 1989. kada sam postao član HDZ-a, jedan od prvih u vinkovačkoj tadašnjoj općini, a od 16. prosinca iste godine i prvi predsjednik Oćinskog odbora HDZ-a Vinkovci, od prvih demokratskih izbora i saborski zastupnik u mandatu 1990-1992.
Škoru poznajem osobno. Upoznali smo se u mojemu uredu u Osijeku, gdje sam obnašao dužnost načelnika Uprave za obranu Osijek. Bilo je to negdje u jesen 1995., par mjeseci nakon “Oluje”. Čovjek je pristojno zamolio da mu “Ravnicu”, ansambl koji ga je pratio ne “diramo” onako cjepkajući, već ili da ih na vojne vježbe pozovemo sve ili nikoga, a Ured za obranu Osijek (koji je vodio Krunoslav Ižaković) ih je pozivao jednog na jednu vježbu, potom, kad ona prođe nekog drugog i tako im nehotice onemogućivao mnogobrojne nastupe. Obećao sam mu da se to više neće događati i nije se događalo, jer sam smatrao i danas smatram da se u ratu svatko treba baviti u funkciji obrane onim stvarima koje najbolje zna raditi. Pitao sam ga ne hoteći njegov potencijalni osobni angažman, zna li neko mjesto u Osijeku ili u blizini sa živom glazbom, jer sam trebao biti domaćin načelnicima drugih uprava za obranu na području Slavonije (Slav. Brod, Vukovar, Virovitica, Požega) i predstojnicima ureda za obranu. On je na moju nevjericu rekao da će mi on doći s “Ravnicom”, a ja neka samo odredim mjesto i vrijeme. Nakon 14 dana za mene i druge načelnike uprava za obranu na području Slavonije i predstojnike ureda za obranu u “Lovačkom rogu” u Osijeku za nas dvadesetak uzvanika pjevao je od 12 do 20 sati neprestano onako na uho bez zvučnika, a onda kombijem žurio u Stuttgart, gdje su imali sutradan ugovoren koncert. Dakle, čovjek se pokazao zahvalnim za jedan tako običan čin moje dobre volje. Otada ga nisam niti vidio, ali moj prijateljski odnos prema njemu nije prestao do današnjeg dana.
Razgovor s njime u mojoj kancelariji trajao je više od tri sata na različite teme i moram reći da mi se kao čovjek jako svidio. Naš je od glave do pete, tada sam mislio i danas mislim.
Prljava pretkampanja protiv tako dobrog čovjeka krenula je jako rano, na sramotu svih koji su se u nju uključili…
To samo znači da bi on mogao biti pravi predsjednik Republike Hrvatske!
Josip Braco Peći/Hrvatsko nebo
