1. Na ovim izborima bilo je 1.103.941 ili 29,86 posto od ukupnog broja birača onih koji su glasovali. Glasovalo nije njih čak 2.592.966 ili 70,14 posto!
  2. Najmanje jednog zastupnika osvojilo je šest lista (na kojima se okupilo ukupno 18! stranaka i jedna nezavisna lista). S ostalih 27 lista (na kojima se okupilo 27 stranaka i dvije nezavisne liste) nitko nije izabran. Više od stotinu registriranih stranaka nije sudjelovalo na izborima.
  3. Bilo je 29.597 nevažećih listića odnosno 2,68%. Drugim riječima, samo nevažećih listića dostajalo je za bar pola jednog mandata da su bili valjano zaokruženi u korist jedne liste.
  4. Liste koje su prešle prag i s kojih su jedan ili više kandidata izabrani u EP osvojile su 68,69 posto. To znači da je 31,31 posto glasova izgubljeno, „otišlo u vjetar“, ne polučivši izbor nikoga od onih koji su zaokruženi, nego su dani glasovi, po d’Hondtovoj formuli, pribrojeni razmjerno onima koji su prešli prag – dakle i strankama posve suprotnih programskih i ostalih stajališta od biračevih. Gotovo trećina birača išla je „ututanj“ na izbore. Uzalud su glasovala čak 345,644 birača. I ne samo uzalud. Naprotiv! njihovi glasovi pribrojeni su onima za koje nisu glasovali, ili one „protiv“ kojih su glasovali! Pametnije bi im i svakako korisnije bilo da su, umjesto na biralište, izmolili sedam pokorničkih psalama Davidovih, ili na izletu u prirodi meditirali o ljepoti od Boga stvorenoga svijeta.

Takvo što – izvrtanje gotovo trećine biračke volje u nešto drugo od onoga što je ta biračka volja htjela – moguće je u izbornim sustavima u kojima postoji prag od 5% „obogaćen“ ovakvom metodom izračuna, te u zemljama u kojima ima prevelik broj natjecateljskih lista. Što bi lista bilo manje, to bi bilo manje „bačenih“ glasova. Što manje stranaka odnosno biračkih lista, utoliko manje rasutih i drugima nepravedno pripisanih glasova!

  1. Samo dvije stranke zabilježile su dvocifreni rezultat: HDZ 22,72%; SDP 18,71 %: osvojile su ukupno 41,43 posto glasova. To je HDZ-u i SDP-u omogućilo da osvoje osam umjesto zasluženih pet mandata, koliko bi im razmjerno i po pravdi pripadalo. Kako je to moguće – vidi objašnjeno pod točkom 4!
  2. Rasponi u broju preferencijalnih glasova na listama sežu do nevjerojatnih razmjera. Na listi Mislava Kolakušića njezin nositelj osvojio je 81,26 posto preferencijalnih glasova, a od svih ostalih jedanaest nitko nije dosegnuo ni jedan cigli postotak. Poslužili su samo zato da bi lista bila pravovaljana. Gotovo istovjetnu situaciju imamo na listi Marijane Petir, koja je osvojila još veći postotak: 85,67%. Ostalo su kao i kod Kolakušića bili anonimci koje treba zanemariti.

Tu se postavlja logično pitanje: Zar bi doista svaka lista morala imati 12 imena samo zato što su pravila takva? Ne bi li bilo poštenije i jednostavnije i jeftinije da se ubuduće dopuste i liste sa samo jednim odnosno s proizvoljnim brojem kandidata?

  1. Preferencijalni glasači nerijetko su se zaista pokazali nemilosrdnima ili (ne)pravednima prema mnogim kandidatima i strankama. Tako je primjerice na skupnoj listi Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić, prva na listi, „zgrabila“ sama 76,45 % glasova. Predsjednik glavne stranke u toj koaliciji, Hrasta, Ladislav Ilčić, koji je bio drugi po redu, dobio je svega 1,93 posto, dopredsjednik stranke HSP AS Žoni Maksan 1,04 posto, general Željko Sačić iz Ujedinjenih hrvatskih domoljuba 3,29 posto, a jedini i izrazito aktivni zastupnik u Hrvatskomu saboru iz redova čitave te ad hoc koalicije Hrvoje Zekanović svega 4,34 posto.

Ne možemo nagađati koliko bi ta lista osvojila da na njoj nije bilo ime njezine nositeljice, no ovako bi se komu (ne)upućenomu moglo učiniti da jedanaest njih skupa sa svojim strankama i udrugama (među kojima je i građanska inicijativa Istina o istanbulskoj!) vrijedi svega nepunu četvrtinu koliko vrijedi Ruža Tomašić sama sa svojom minornom Hrvatskom konzervativnom strankom. Da se i ne spominje koliko je ona sa svojom strankom zanemarivo malo postotaka osvojila na dvama prethodnim izborima poslije onih na kojima je g. 2014. na listi HDZ-ove Domoljubne koalicije osvojila čak 106.000 glasova.

  1. Ni intelektualcima se nije na izborima priznavala njihova intelektualna veličina. Na spomenutoj listi „Hrvatskih suverenista“ bila su čak dva ili tri takva: Tomislav Sunić, poliglot i čovjek poznat u Hrvatskoj i u svjetskim intelektualnim krugovima kao konzervativni politički mislilac i teoretičar, osvojio je svega 0,81 posto, Jure Vujić, geopolitičar i voditelj odbora Matice hrvatske za politologiju, svega 0,11%, a Pero Kovačević, poznati političar, pravnik i publicist svega 0,73%.
  2. Ni pokoji istaknuti intelektualac, znanstvenik ili umjetnik koji se našao na drugim listama nije baš intelektualcima osvjetlao obraz. Tako je primjerice na listi NHR-HSP dr. Mato Artuković – povjesničar s neusporedivo većim znanstvenim opusom od dr. Zlatka Hasanbegovića, koji se k tomu uglavnom bavio znanstvenim raskrinkavanjem velikosrpske politike u drugoj polovini 19. i u 20. stoljeću – dobio svega 0,27% (Hasanbegović je dobio 19,27%, a jedva spomena vrijedna kao povjesničarka Bruna Esih čak 39,99%). Teatrologinja, intendantica HNK i publicistkinja Ana Lederer osvojila je pak na istoj listi svega 0,57%. Poznati ekonomski stručnjak Damir Novotny osvojio je na listi liberalnih HSS-a, Glasa, IDS-a i ostalih svega 0,78%. Jedini doktor znanosti i sveučilišni profesor prava na listi Mosta nezavisnih lista Robert Podolnjak, k tomu političar i poznat zastupnik u Hrvatskom saboru, povrh toga i ključni stručnjak u formuliranju referendumskog pitanja inicijative Narod odlučuje, osvojio je svega 1,43%. Glasoviti psihijatar i profesor Medicinskog fakulteta, k tomu i književnik, Veljko Đorđević osvojio je na listi Milana Bandića svega 1,16%, a sveučilišna profesorica filozofije i česta gošća HTV-a Nadežda Čačinović osvojila je na ljevičarskoj listi „Možemo – Nova ljevica – Orah“ svega 1,54%. Jedina je „svijetla“ iznimka Dejan Jović, politolog srpsko-jugoslavenske orijentacije, koji je na listi SDSS-a osvojio čak 14,86%, odmah iza samog M. Pupovca, sveučilišnog profesora lingvistike, koji je osvojio čak 41,71% preferencijalnih glasova.

I zar bi se onda smjelo nazvati zlobnikom onoga koji bi ustvrdio da je hrvatsko biračko tijelo izrazito antiintelektualističko?

  1. Na HDZ-ovoj listi novopečeni političar i Plenkovićev mladac Karlo Ressler osvojio je 21,65% glasova, dok je žena s trodesetljetnim političkim stažem i iskustvom osobnog uspjeha i prestiža „pod“ svim dosadašnjim predsjednicima HDZ-a osvojila 13.02%. Od svih ostalih 10 kandidata nijedan nije dobio više od pet posto. Tuđmanov ađutant, istaknuti sudionik Domovinskog rata i od prošle godine „počasni general“ Stjepan Adanić te pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a, osvojio je svega 1,69%, a Marijana Balić, Vukovarka koja je u ratu izgubila i oca i majku, osvojila je 3,01%.

Što sada reći o zahvalnosti prema onima koji su najangažiranije podnijeli teret Domovinskoga rata ili pijetetu prema onima koji su bili njegove obiteljske žrtve na sadašnjoj listi iste stranke koja je vladala i tada i danas?

  1. Paradoksalnost rezultata pokazuju i druge komparacije. Ograničimo se samo na jednu bizarnu, a tiče se najvećeg iznenađenja izbora: Mislava Kolakušića. Njegova lista osvojila je 84.765 glasova odnosno 7,89%, a on osobno 68.883 ili 81,26% preferencijalnih glasova. U inozemstvu pak njegova je lista osvojila svega 1,6% glasova. Do onamo očito nisu osobito doprli odjeci njegova tuzemnog „marketinga“. Kao što i dalje ni blizu razmjerno učinku na domaće birače ne dopiru odjeci marketinga SDP-a (3,96%), Živog zida (2,29%) ili Amsterdamske koalicije (0,94%).

 

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.