Reče Plenki: „Neće meni ulica određivati…“ I onda pokupi ‘uličarke’ i s njima odlučuje. Jedna je došla ‘od tamo daleko’, optužila Hrvate za nasilje, ‘izljubila’ se sa šefom ‘moje vlade’ pročavrljala na Pantovčaku, a onda se opet vrnula od kud je i katapultirana.

No druga, bolje rečeno prva, malo je trajnija. Nakon što je pobacala sve pametne i obrazovane ljude iz Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO), dovela je same ‘loomene’. Tako je nedavno ta ‘loomenska’ ekipa na čelu s Kralj-icom, organizirala seminar za nastavnike u Ciboni, 24. 4. o. g. s programom:

Kralj-ica je sat  vremena prozivala 74 škole uključene u eksperiment. Pri tom je nabrajala što svaka od njih nudi u svom programu. Ona bi prozvala, ekipa iz škole sa tribina bi joj mahnula, Kralj bi veselo odmahnula i u tome uživala. Bar je nekome bilo super.

I od svih naših znanstvenika i profesora, ‘loomenice’ izabraše ‘napredne’ snage kako bi podučile hrvatske nastavnike i profesore o dostignućima multikulturalne Europe. „E, moj narode!?“, čujem Thompsonov uzdah.

Predavanje je  održala ministrica na ‘izvanrednom, književnom hrvatskom jeziku’:

Nakon svega je nastupio interaktivni završetak koji je ispao totalna sprdačina. ‘Loomenice’ su interaktivno pjevale i plesale uz pjesmuljak „Haj’mo znalci eksperimentalci…“

Prije toga, u screenshotu na FB stranici Nastavnici.org. bila je uputa: „Do srijede (24. 4. ’19.) naučite pljeskati varijantu clap song (plesati pjesmu). Računajte da drugu frazu znate započeti i lijevom i desnom rukom – to je ona gdje pljeskam (valjda plješćem) u prazno (odabir ruke ovisit će o mjestu gdje ste smješteni, pljesne se kolega s lijeve/desne strane). Kako nećemo raditi ‘na mutavo’, osmislite i napišite u komentar neke motivacijsko-šaljive rečenice koje možemo izgovarati uz pljeskanje. Npr.: „Hajd’ zaplješći zajedno, da nam bude zabavno. Škola za život sjajna je, ne pišemo pripreme.

Kako je to izgledalo  poslao je snimku Krešimir: 

Primjedbe na skup na FB bile su katastrofalne.

„Kad se sljedeći put nastavnici naivno zapitaju: ‘Zašto nas ne poštuju kao policajce ili doktore?’ – evo zašto.“

„Kad ti prekipi i napustiš dvoranu u Zagrebu. I naša kolegica nije bila jedina na skupu koja je jučer tako postupila.“

„Više od same pjesmice me brinu ljudi koji su ostali i pljeskali.“

Ja sad neko vrijeme neću govoriti da sam učiteljica. Nikome.“

MZO se opravdavalo preko Mare Alavanja, veleučenog savjetnika ministrice Divjak:

„Metoda igrifikacije jedan je od elemenata poučavanja; stoga je na Nacionalnom stručnom skupu pokazano kako se ritam i riječi mogu iskoristiti kao podrška poučavanju. Za primjer su uzeti lagani, šaljivi stihovi koji su prepoznatljivi kolegicama i kolegama iz eksperimentalnih škola.“

I još:

„Niti koreografija niti tekst nisu stvorili nikakve troškove niti je ikome za to isplaćena naknada, a sama interaktivna vježba trajala je petnaestak minuta. Cilj nije bio naučiti niti stihove niti ritam nego uočiti kako se na taj način razvija suradnja i zajedništvo, koriste strategije rješavanja problema, a primjenjivo je i kao mnemotehnička strategija pri učenju. Mentorski tim Škole za život zajednički je osmislio stihove i ritmičku reprezentaciju.“

Sve to odvijalo se po ceremoniji u koju je ulupano 1 327 500 kn, a koju je organizirala agencija Millenium promocija d.o.o., kao jedini ponuđač na natječaju. Navedeni iznos utrošen je za prostor, domjenak, logistiku, transport opreme, smještaj i prijevoz sudionika. 

Prema ružičastim naočalama  MZO, na skupu je bilo 2 000 sudionika, ali je pogled na dvoranu govorio da to baš nije istina. Neki su napustili ovaj ‘velebni’ skup.

rob (FB): „Bijah tamo! Na žalost moju! Naravno da nisam pravio budalu od sebe dok su izvodili ovu bedastoću! Imam žalosniji primjer! Naime, kakvo sam poniženje doživio u prstenu Cibone. Učitelji i učiteljice su čekali u redu za jelo kod švedskog stola! Konobari su neko vrijeme (bar pola sata), čuvali hranu od učitelja koji su spremni bili za ‘u napad’! Gladni i poniženi smo, na znak konobara ‘sad možete’, u stampedu navalili na hranu po onoj Ljubinoj   ‘tko je jamio, jamio je’! Naravno, da su neke kolege odustale od hrvanja za stolom i izišli van bez jela! Kada su se vratili, dok je gužva bivala sve manja, naravno za stolom nije bilo više hrane! BLJAAAAK! Fujjjjj, kakvo ponižavanje!“

Iako su mnogi nezadovoljni provođenjem loomen-reforme, Divjak i pomoćnica joj Kralj, hvale se s ocjenom 4, što su ih navodno ocijenili 1 300 nastavnika i učitelja. Međutim Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatski učitelja (SHU), navodi kako je MZO  provelo anketu o svom projektu Škole za život u kojemu, prema javnosti dostupnim podacima sudjeluje 1 146 učitelja. Odgovore o provedbi dalo je samo 328 učitelja, što je samo 28 % od onih koji su uključeni u navedeni program. „Nejasno je zašto u kontekstu zadovoljstva učitelja u osnovnim školama, ministrica navodi brojku od 1 300 sudionika u anketi koju je proveo MZO,“ navela je Šprem.

Da bi to provjerili stav izvođača, SHU je proveo istraživanje koje je dio EU projekta Jačanje bipartitnog socijalnog dijaloga u sektoru osnovnog obrazovanja. Ispitivanje je provedeno  validiranom metodologijom, tako da su angažirali stručnjake iz Instituta Ivo Pilar. Voditelj projekta bio je dr. sc. Toni Babarović, psiholog, a u njemu je sudjelovalo 6 494 zaposlenika u sustavu osnovnog obrazovanja. Istraživanje je provedeno tijekom listopada 2018., a rezultati prezentirani 10. travnja o. g. na ‘okruglom stolu’ u SHU.

Dvije trećine sudionika istraživanja kažu da je im je opseg posla izrazito povećan zbog reforme, 90 % posto ih smatra da je taj posao trebao biti honoriran, a 45 % njih ne zna hoće li biti honoriran, rekao je Toni Babarović i dodaje: „Procjene zadovoljstva različitim aspektima provedbe eksperimentalnog programa sve su ispod središnjih vrijednosti, što predstavlja njihovo umjereno nezadovoljstvo. Učitelji su najmanje zadovoljni razinom konzultiranja u osmišljavanju reforme.“

Za uspjeh reformi važno je obrazovanje izvući iz dnevno-političkih obračuna, ono je strateška vrijednost društva, kazao je Babarović i zaključio da to trebaju provoditi ‘profesionalci, a ne ostrašćeni ljudi’.

„Radi se o velikom istraživanju o kvaliteti sustava osnovnog obrazovanja u Hrvatskoj u kojem je sudjelovalo 6 500 učitelja, stručnih suradnika, te pomoćnog i administrativnog osoblja. Među njima i 328 učitelja koji su uključeni u ‘Škole za život’, čiji su odgovori predstavljeni na okruglom stolu. Rezultati su iznenadili jer se u medijima govorilo o zadovoljstvu ‘Školom za život’, izraženom ocjenom četiri, a sada vidimo da je ono između dva i tri. Učitelji su očekivali administrativno rasterećenje, a dobili su još manje mogućnosti da ostvare ono što učitelj treba realizirati u razredu,“ kazala je Šprem.

Glavna loomenica o ovom istraživanju lamentira 14.4.:  „U tom segmentu ne čudi me da Sanja Šprem, koja vodi taj sindikat, ne zna što je znanstveno istraživanje. Koliko je meni poznato, oni su napravili anketu među svojim članovima negdje početkom školske godine, na tristotinjak ljudi. Istovremeno smo mi na 1 300 učitelja napravili anketu nakon prvoga polugodišta i odmah objavili rezultate, a oni su objavili rezultate nakon šest mjeseci. Mislim da ta anketa nije vjerodostojna, a pogotovo sada nije relevantna, u kojemu je ‘Škola za život’ dobila dvojku. Prije svega čudi da to netko zove istraživanjem, pogotovo znanstvenim istraživanjem.“

Divjak je optužila SHU da je kočničar reformi.

Kralj-ica dodala: „Istraživanje koje je provelo Ministarstvo znanosti bilo je u prosincu, dakle nekoliko mjeseci nakon same provedbe programa. U ovom uzorku od 300, mi imamo naspram toga uzorak od 1 300 učitelja i nakon provedene tri savjetničke posjete.“ Jesu li one čule da nije bilo 300 nego 6 500?

„Izuzetno smo nezadovoljni zato što još uvijek sve ovisi o politici škole, o ravnatelju, o prihodima županije i svih ostalih koji će nama platiti tu neku edukaciju, pogotovo Slavonija i Baranja,“ kaže učiteljica biologije i kemije iz Baranje, Andrea Dorić. 

Učiteljica matematike iz Dubrovnika, Katia Tarocco dodaje: „Nije bilo učitelja u mojoj školi koji nije želio raditi reformu. Nezadovoljni smo tempom, vremenom, načinom provedbe. Višestruki problem, koji se niže desetljećima, ne može se riješiti u nekoliko mjeseci. Na učitelje je sručen veliki dio i veliki obim posla.”

Plenkovićev dodvornik Radovan Fuchs čestitao je domaćinima na istraživanju i poručio kako rezultate možemo iskoristiti za poboljšanje reformskog procesa, jer ništa ne može biti apsolutno i idealno: „Radi se o tome da tu evaluaciju i praćenje trebate dat’ u ruke znanstvenim institutima koji se time bave. Ne možete se samoevaluirati  jer onda niste dovoljno objektivni, ma koliko god to htjeli biti. Prema tome, apel ekspertne skupine i određenih članova Posebnog stručnog povjerenstva je da se ustvari raspiše jedan natječaj za provedbu znanstvenog istraživanja čitavog procesa.“

MZO predstavilo je 30. 4. ’19. u Zagrebu rezultate ankete na temelju kojih je preporučilo izbornu lektiru za osnovne i srednje škole za koje će izdvojiti više od 40 milijuna kuna te je potpisalo ugovore o suradnji s dvjema akademskim ustanovama. Jedan od njih je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a drugi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji će sudjelovati u osmišljavanju kurikuluma i programa, osposobljavanju učitelja i nastavnika, prosudbi udžbenika, evaluaciji primjene kurikula i slično.

Tko bi čitao s ovakvom reklamom u Sveučilišnoj knjižnici

Dakle Filozofski fakultet će upravljati obrazovnom reformom, a valja napomenuti i da je ministrica Divjak od ministra Pavića dobila 600 milijuna kuna za to. Najveći dio te svote, ide Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, odnosno dr. sc. Nevenu Budaku, koji je, čini se, i glavni ‘reformator’, kao što je bio u Milanovićevo doba.

Tako Agencija za odgoj i obrazovanje 15. lipnja 2019. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu organizira znanstveno-stručnu konferenciju, koju bi mogli nazvati ‘nečastivi na filozofskom fakultetu’, na kojoj će predavati prof. dr. sc. Zdravko Petanjek (liječnik), prof. dr. sc. Jasna Krstović (pedagog) iz Rijeke, prof. dr. sc. Ivan Đikić, dr. sc. Boris Jokić, dr. sc. Helena Štimac Radin (supruga Furija Radina), doc. dr. sc. Barbara Kušević (FF, Zagreb, pedagog), doc.dr.sc. Marija Bartulović (pedagog, sociolog), Julija Kranjec (Centar za mirovne studije  ̶ o izbjeglicama), i dr. sc. Ana Širanović (pedagog).

E, sad bi trebalo postaviti pitanje: Zašto Đikić šuti o ovoj truloj reformi? U čiji rog svi oni pušu?

Što se tiče Filozofskog fakulteta u Zagrebu, on podsjeća na ’45.-tu. Tada se na svim fakultetima predavao predmet Osnovi društvenih nauka, komunistička ideologija Marxa i Engelsa. Predavao je partizan Ferdo Čulinović. Bilo je masovnog padanja i ponavljanja ispita. Jer je to najvažniji predmet. Danas taj fakultet vodi dekanica Vesna Vlahović Štetić  koja opet uvodi marksističku literaturu na pojedine studije. Nije čudo da je Franjo Tuđman predložio osnivanje Hrvatskih studija. Čak ni on sa tom komunističkom ekipom nije mogao izaći na kraj.

A tek danas?…

Smiljan Strihić (FB): „Ovo je otvorena masonska okupacija i totalno izručivanje naše djece londonskoj masonskoj doktrini Encyclopaedie Britannice i mi Hrvati smo do daljnjega lišeni prava upravljati našom memorijom. Taj fakultet treba zatvoriti i onda ponovo otvoriti, ali što god postaviš na toj katedri uvijek će biti protubožje gnijezdo i leglo ateizma i materijalizma…“

MZO ima još jedan ‘loomena’: državni tajnik.

Može li netko zamisliti dr. sc. Matka Glunčića, bivšeg državnog tajnika u MZO kojeg je Divjak nogirala,  u ovakvom ‘znanstvenom’ kreveljenju?

Djecu treba učiti da sve provjeravaju! Zato su eksperimenti kroz sve predmete u školi jako važni”, reče “biznismen” Puljak i pripremi prodaju pribora za eksperimente iz fizike

Sredinom travnja odjeknula je strašna vijest na koordinacija župana, gradonačelnika i načelnika Vukovarsko-srijemske županije kad se na dnevnom redu našao se Plan mreže osnovnih škola. V.d. pročelnice Upravnog odjela za obrazovanje Jadranka Mustapić Karlić izvijestila je da Blaženka Divjak provodi racionalizaciju škola. Po njenim kriterijima na vukovarskom području ukinulo bi se 37 područnih i 16 matičnih škola koje imaju manje od 150 učenika, dok bi se o sudbini deset škola s manje od 300 učenika pregovaralo.

„Ako se škole ugase, sela će postati mrtva. Što će ljude zadržati, zašto smo ih gradili? Ne govorim samo o našim područnim školama, nego i o drugim mjestima gdje nema trgovine, mjestima u kojima sve što se događa, događa se u školi. Kad su priredbe, cijelo selo dođe u školu, i tko ima djecu, i tko nema. Mislim da djeca nisu ta na kojima bi trebalo štedjeti,“ reče ravnateljica jedne od ‘spornih’ škola, Marina Bilić.

Milana Arbutina, nastavnica matematike i fizike u OŠ Zapruđe s 50 virtualnih znački

Nakon reakcije javnosti, bura se stišala. Do EU izbora? A što će biti poslije? Ionako su Slavonija i Baranja iseljene, a moratorij na prodaju zemljišta strancima istječe 2020.-te. Fenomenalna izmišljotina EU je sustav Loomen koji servisira i njome upravlja Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET. Program je namijenjen onim učiteljima, nastavnicima i profesorima koji žele napredovati u struci: postati profesor mentor ili profesor savjetnik. Rješavanjem zadataka u Loomenu stječu se virtualne značke. Onda ih skupljaš kao da je tamagotchi i kad ih skupiš dovoljno, postaješ mentor itd.

Primjer: Značka Računalno razmišljanje i programiranje stečena je sudjelovanjem na kolegiju Informatika – pripreme za uvođenje novog kurikuluma i dokaz je izvršenih aktivnosti u temi Računalno razmišljanje i programiranje. Dodijeljena je 1. 3. 2018. Josipu P., informatičaru.

Na što se sve svodi: na globalno zaglupljivanje. I tko je u prednosti? Matematičari i informatičari. Što sa onim nastavnicima gdje kompjuterizacija ne igra tako veliku ulogu? Kako će oni napredovati?

Karolina Mueller (FB): „Učitelji, po novome, satima provode pred računalom i rade tzv. loomen. To su nekakvi zadatci koji ne služe ničemu niti itko išta uči u tome. Ali su se dobro dosjetili pa šalju screen shot-ove riješenih zadataka jedni drugima i tako je nastalo sveopće prepisivanje koje služi tomu da je nekolicina dobro zaradila, a većina je proglašena budalama koje moraju prepisivati besmislice za 0 kuna. A i jesu učitelji pomalo ograničen svijet i bit će sve tako dok imaju ovako jadnu plaću.“

Saša Šimić (FB): „E pa zato sam ja odustao od loomena. Ne pada mi napamet vise trošit vrijeme na takve idiotizme i persone zvane mentori. Nek’ oni sami sebe mentoriraju, mene neće sigurno.

Tina Sokač (FB): „Loomen je, ukratko, notorna glupost i gubitak vremena. Je li on u našim zaduženjima? NE.“

Još neke primjedbi sa međumrežja:

„Ma tko učitelje što pita. Oni su struka. Izravno znaju probleme u učionicama. Koga to zanima. Gđa je došla obaviti zadatak političke reforme školstva i ide naprijed kao ralica.“

„Sve je počelo s Jokićem, a završiti će s Divjak. Sve naše probleme ‘riješiti’ će tableti. Još samo da u paketu s ‘tabletima’  učenici dobiju igrice za dodatna zaglupljivanja. No bolje tableti nego tablete! E sad….. možda u budućnosti i jedno i drugo!“

Tekst  dana 4.5.’19. u loomenu je pjesma srpskog pjesnika Duška Radovića (1922.-1984.).

ŠTA JE NA KRAJU?

Šta je na kraju, na kraju neba, na kraju mora, na kraju puta?
Šta je na kraju deca bi htela da znaju?
Zato jedu, zato spavaju,

Zato rastu brže od kaputa.

Šta je na kraju srede? Četvrtak.
A šta – na kraju četvrtka? Petak.
Na kraju svih krajeva?
Uvek je jedan novi početak.

Krajevi se potroše, počeci uvek traju.
Početak – eto šta je na kraju!

 

Divjak je rastjerala mnoge. Još samo Slobodan Prosperov Novak ima snage izreći joj ‘pohvalu’:

„Da ministrica Divjak ne može reformirati hrvatski obrazovni sustav, bilo je jasno od prve objave tog nauma, kojega je nakon navodno stvarnog osobna sna, u javnosti obznanio Ivan Vrdoljak, jedna od raspoznatljivijih hrvatskih političkih mizerija. Taj vođa klijentelističke Narodne stranke gospođu je pokupio s ulice, to jest, nekog političkog derneka, na kojem je bila viđena u društvu perjanica Jokić-Šuvarove reforme školstva. Čim je ova bivša činovnica varaždinske gradske uprave i sveučilišna profesorica bila imenovana, nije se, kao najveći problem, morala naglasiti njezina nekompetencija, nego je bilo posve jasno da je ona ušla u taj posao bez društvenog konsenzusa i bez javne podrške ni jedne od hrvatskih političkih opcija.“

I to je to. Na to se danas svodi obrazovanje u Hrvatskoj. Plijeni samouvjerenost gospođe ministarke u zagrljaju kurikuluma. A tko je to sve prepustio ‘uličnoj protestantici’? Zna se! Vjerodostojni!

No reakcije mnogih prosvjetara ukazuju da nije sve kako oni zamišljaju. Imali smo mi i Šuvarevu TIPS, Marksizam, PTO, ONO i DSZ reformu, sa predmetima koji ničemu ne služe niti su služili, pa su baš oni koji su je pohađali, obranili Hrvatsku. Nažalost, pohađali su je i oni koji sada ‘vedre i oblače’ divljom e-biznis obrazovnom reformom s priglupim loomen-napredovanjem u struci…

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.