Emotivni oproštaj od fra Ivana Ševe

Posljednjih dvadeset godina mostarski franjevac fra Ivan Ševo svoje je maturante s kolegama iz Srednje medicinske škole Sestara milosrdnica u Mostaru “ispratio u život” molitvom, druženjem i vrijednim riječima koje su im se zauvijek urezale u sjećanje.

To su riječi važne za život, odrastanje i ulazak u svijet velikih. Ovoga puta bilo je posebno emotivno u kapelici crkve sv. Petra i Pavla. Suznih očiju još jedna generacija maturanata otisnula se u nesigurni svijet, ali se i oprostila od fra Ivana koji odlazi u mirovinu kao vjeroučitelj.

Odgoj, crkva, izgrađivanje…

Hvala vam, fra Ivane, na prenesenom znanju, hvala vam što ste nas naučili mnogim životnim lekcijama i uvijek bili tu za nas. Hvala vam što ste bili naš vjerni prijatelj, naš treći roditelj! Puno pozdrava …, samo je jedna od SMS poruka koje je primio fra Ivan.

Još emotivnije govorili su maturanti.
Dragi naš fra Ivane! Vi ste nas učili: obitelj je prvo i povlašteno mjesto sveukupnog odgoja pa tako i odgoja u vjeri; dakle, roditelji su prvi i nezamjenjivi odgojitelji i vjeroučitelji svoje djece. Svojom međusobnom ljubavlju, brigom i autoritetom oni su temelj kvalitetnog odgoja mladih u kontekstu dubokih ljudskih vrijednosti. Upravo zato možemo otvoreno priznati: mudar čovjek svoj život gradi na ljubavi, povjerenju i velikodušnosti! Neupitno je, vjerski odgoj čini nezaobilaznu sastavnicu i cjelovit dio sveopćeg odgoja. A kršćanska vjera po svojoj naravi ima snažno odgojno djelovanje. Uistinu, tek onaj odgoj koji je usmjeren prema vjeri i za vjeru, u konačnici prema Bogu kao svom jedinom cilju i smislu, može u potpunosti izgrađivati čovjeka u svim njegovim dimenzijama – rekla je u zahvali maturantica Elizabeta Dolores Milićević. Fascinantna je povezanost mostarskog svećenika i učenika s kojima je posljednjih godina “dijelio” klupe.

Tražimo odgovore

U propovijedi im je poruičio da ne budu mlaki nego odlučni, da se umjesto traženja alibija suoče s problemima.
Bježimo od svoga križa i samo uvećavamo njegovu težinu. Ne moramo nešto izgubiti da bismo to naučili cijeniti. Samo nada i rad mogu dovesti do nekog boljeg sutra. Usmjerimo svu svoju energiju na traženje odgovora. Samo pčele su te koje mogu probuditi nadu i vjeru u neko novo buđenje. Kada postanemo društvo pčela koje će se diviti svakom svom cvijetu kao odličnoj prilici, doći će vrijeme buđenja. Nakon tog buđenja postojat će šansa da će jedno proljeće postati i – novo naše proljeće.

Ova životna lekcija najvažnija je ne samo maturantima nego i današnjem društvu u kojemu je previše alibija, a premalo vizija i vizionara. Fra Ivan je jedan od takvih i kako reče maturantica Lucia Krešić: Bog neka vas živi, treba vas još uvijek ovaj narod!, piše Zoran Krešić za Večernji list

hip.ba/ https://hip.ba/Hrvatsko nebo