Inicijativa Hrvatska sloga: GENOCID NAD HRVATIMA, NIKAD SANKCIONIRAN I ZATO KROZ POVIJEST PONAVLJAN

Povijest je učiteljica života. Svjetionik od kud dolazimo i kamo idemo, što se zbilo i da se ne bi ponovilo, ako nešto dobro nije bilo. Za nas Hrvate puno toga lošega se kroz povijest dogodilo. Nad Hrvatima je učinjen genocid, u mnogim mjestima, gradovima i nikad nitko odgovarao nije i zato se isti nad Hrvatima u domovinskom ratu i ponovio.

Zbog zataškavanja povijesne istine, uništenja hrvatske baštine, onemogućavanja povratka dijaspore, osnovana je Inicijativa Hrvatska sloga. Inicijativa Hrvatska sloga zalagat će se za pravednu i suverenu Hrvatsku, ekonomski osnaženu, s pravom na život od začeća do smrti. Država Hrvatska se treba temeljiti na vrednotama obrambenog domovinskog rata, zakonodavstvu, povijesnoj istini i njegovanju povijesne baštine te na slobodi vjere i tradicionalnoj obitelji koju čine muškarac i žena.

Prve aktivnosti Inicijative Hrvatska sloga, je povijesna istina i zaštita hrvatske baštine. Za prvi projekt, odabran je Zrin, grad ponosnih vitezova, najvećih ratnih junaka, banova i plemića Zrinsko Frankopana.

Povijesna istina temelj je hrvatske opstojnosti.

Zrin je grad u kojem je živjelo 99% Hrvata i samo 2 Srbina. Sva imovina je bila na Hrvatima, a sada je na Srbima, SFRJ i manji dio na HR. Gotovo nitko od zrinjana se nije vratio, a nema se gdje ni vratiti jer je njihova cjelokupna imovina konfiscirana. Zrin je sada po imovini srpski grad. Tek sad se obnavlja crkva Našašća– Sv. Križa. Kad je izvršen genocid nad Hrvatima porušene su i sve tri katoličke crkve, a sa crkvi su Srbi odnosili kamenje za gradnju svojih kuća. Ni Bogu i njegovim hramovima ne odaju dužno poštovanje.

U Zrinu je 1943.g. nad zrinjanima – ponosnim Hrvatima učinjen genocid. Zbog toga, što u pune 2 godine nisu mogli naći dva doušnika učinili su genocid nad 850 duša. 6.9.1943. donesena je odluka da se svi zrinjani strijeljaju – ubiju – protjeraju, a njihove kuće spale, a sva imovina se konfiscira. Od  muškaraca starijih od 16 godina, preživjelo je samo nekoliko. Ubijali su i djecu, čak i od 15 dana rođenja, nekoliko djece od 5 do 7 godina. Sve ostale su u vlaku za stoku, prevezli u Slavoniju u okolicu Đakova i onako ponižene ih ostavili da preživljavaju radeći kao najamni radnici bez plaće, samo za hranu.  Nisu imali ni jedan osobni dokument i mogao ih je ubiti tko god je htio i nikome ne bi odgovarao. To je bila sudbina 1,5 milijuna Hrvata. Mnoga stratišta još nisu istražena, a mučki ubijeni Hrvati do danas nisu pokopani. Najnovije eshumacije su sada u Zagrebu, i pronađeno je preko 1.178 ubijenih Hrvata, a to je tek mali dio od najavljenih mjesta gdje su masovne grobnice Hrvata.

Za ubojstvo Hrvata nikada nitko odgovarao nije, a to nam svjedoče i najnovija ubojstva, silovanja, mučenja u obrambenom domovinskom ratu. Uvijek je teško bilo biti Hrvat, pa i danas u našoj državi Hrvatskoj. Prikupili smo cjelokupnu dokumentaciju i Odluke da se izvrši strijeljanje, ubijanje i protjerivanje Hrvata iz Zrina, a njihove kuće da se spale, a imovina da se prenese na Srbe i tako je sve do danas. Zrin po imovini nije više hrvatski grad. Istu sudbinu dijele i desetci drugih gradova (Španovica, Boričevci, Udbina, …)  Uz Odluku u ime naroda, da se zrinjani ubiju i strijeljaju, donesena je i Odluka o uklanjanju i preoravanju groblja i sadnje na tom mjestu šume. Ljudi koji su to činili nisu imali srama ni svijesti, a još bolnije je što to ni jedna Vlada do sada nije barem u dijelu imovine, povratka potomaka zrinjana ispravila, vratila im imovinu, izgradila kuće i financijski ih obeštetila, a groblje vratili i ubijene dostojno pokopali.         

Prikupili smo i 2850 vlasničkih listova na današnji dan  iz kojih se vidi da su sada vlasnici zemlje Srbi, negdje SFRJ i manji dio HR. Zatražili smo i vlasničke listove iz 1943 godine iz arhiva iz kojih se vidi da su vlasnici bili Hrvati i to moramo platiti. Veliki je to posao koji je trebala država odraditi, a ne mi volonteri koji sve aktivnosti i troškove sami financiramo.

Zatražili smo od predsjednika Sabora, predsjednika Vlade, Ministra državne imovine, DOHRH- i USKOK-a da ponište Odluka u ime naroda o strijeljanju, ubijanju, protjerivanju i konfiskaciji privatne imovine zrinjana, da se zrinjanima vrati imovina  i njihovim potomcima, da se pokrene kazneni postupak za učinjena kaznena djela i ubojstva i da se ukinu partizanske mirovine. Do danas odgovor nismo dobili osim od Ministra državne imovine da to nije u njegovoj nadležnosti, pa čak ni vlasnički listovi koji glase na SFRJ.

Tada su srušili sve tri katoličke crkve. Do danas nitko se nije vratio u Zrin.

Zrin je grad najvećih hrvatskih ratnih vojskovođa, banova, državnika Zrinsko – Frankopana. Tvrđava je u ruševnom stanju umjesto da je obnovljeni spomenik kulture kako je Masada u Izraelu, čija je povijest daleko manje hrabra i viteška nego naših Zrinsko Frankopana. Opera u Boj u boj, izvodi se u dalekom Japanu, Austriji, Mađarskoj ali ne i u Hrvatskoj.

O povijesnom gradu Zrinu, gradu Zrinsko – Frankopana, jako malo građani znaju i zato je odaziv i zadovoljstvo sa tribinama veliko. Građani najčešće znaju reći da to nikada nisu čuli. Velika je to sramota za sve Vlade zadnjih 30 godina. Pokazali su, svojim primjerom da im do hrvatske povijesti, Hrvata i povijesne istine ni malo nije stalo. Vrijeme je za promjene.

Slavica Vučko – Predsjednica Inicijative Hrvatska sloga

Hrvatsko nebo