U plodnoj, zelenoj Slavoniji, mojoj dragoj domovini, svakog proljeća, kad bi padale  obilne i tople kiše, razmnožavali bi se puževi, koji su često bili meta gladnom pučanstvu.  Danas su puževi posebna i fina delicija, u svjetski poznatim kuhinjama, puna proteina i vitamina. Najčešće se kuhaju  u vinskom sosu ili sa češnjakom, na francuski način. Francuzi su poznati po dobroj i finoj kuhinji, jer znaju uživati plodove i darove zemlje. Njihov prosječni ručak traje oko dva sata. Danas u svijetu postoji oko 100.000 vrsta puževa.

U Slavoniji su puževi, u vrijeme mojega djetinjstva, bili često hrana siromašnog puka i to samo onda,  kada nije bilo ništa drugo za jelo.

Jednoga dana kad sam išla u osmogodišnju školu u proljeće, padala je obilna i topla kiša. Učenici su bili na početku školskog sata prozivani imenom i prezimenom, kako bi učitelj ustanovio tko je od djece bio prisutan. Svi su se učenici javili, osim Dragana Ž. Bio je on sin jedne siromašne udovice, koja je stanovala preko puta škole. Ovo nije bio prvi put da Dragan nije došao u školu. Često je falio. Bio je svima nama zanimljiv, jer se više brinuo o životu i preživljavanju nego o teoriji znanja. Nastavnik je započeo sat, kad je netko zakucao na ulazna vrata.

„Naprijed“, odgovorio je nastavnik. Svi učenici su spontano i znatiželjno pogledali prema vratima.  Ušao je Dragan pomalo mokre odjeće, a nastavnik mu reče:

„Dobro nam došao! Ajde, sjedi na svoje mjesto“. Nastavnik ga upiše da je prisutan i nastavi predavati započetu temu. Kad je zazvonilo zvono za odmor, svi smo pohrlili u hodnik. Tu smo imali što za vidjeti. Hodnikom se zaorio veseo dječji smijeh i graja, te radosni uzvici:

„Puževi, puževi, puževi! O, koliko puno puževa! Svuda sami puževi.“

Kud god je oko moglo vidjeti, samo puževi, puževi, puževi…Bijeli zidovi hodnika bili su preplavljeni puževima sve do stropa. Izmilili su iz Draganove korpe, jer nije bila dobro pokrivena.  Bilo je to šaljivo i veselo gledati mnoštvo puževa po zidovima, kako traže slobodu i sočnu travu. Svi smo sa smijehom i divljenjem kupili i skidali puževe sa zidova i stavljali ih u Draganovu korpu, ali sluzni tragovi puževa ostajali su na zidovima. Mi smo ipak bili sretni i zadovoljni što smo ovom siromašnom učeniku omogućili slijedeći obrok.  Još dugo se ovaj događaj prepričavao u školi. Bio je to veseo dan puževa i radostan dan dječjeg smijeha.

Katica Kiš/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.