Što sa svećenicima koji imaju djecu?

Kardinal Beniamino Stella (77), prefekt Kongregacije za kler, u intervjuu za Vatican News progovorio je o temi koja je dugo bila tabu: što se događa u slučaju svećenika latinskog obreda koji imaju potomstvo.

S kardinalom Stellom je 27. veljače razgovarao glavni urednik vatikanskih medija Andrea Tornielli, a prijevod intervjua donosimo u cijelosti.

Eminencijo, koji su kriteriji po kojima se donose odluke u slučaju svećenika s djecom?

Dikasterij (Kongregacija za kler, op. prev.) – nekih desetak godina – slijedi praksu još od vremena kada je prefekt bio kardinal Claudio Hummes koji je najprije skrenuo pozornost Svetog Oca, tada Benedikta XVI., na svećenike mlađe od 40 godina koji imaju potomstvo, predlažući da im se odobri oslobođenje obveze celibata bez čekanja da navrše 40. godinu života kako je to bilo predviđeno dotadašnjim normama. Takva odluka kao glavni cilj imala je i ima čuvanje dobrobiti potomstva, odnosno prava djece da pored sebe osim majke imaju i oca. I papa Franjo, koji se po tom pitanju očitovao još kao nadbiskup Buenos Airesa tijekom dijaloga s rabinom Abrahamom Skorkom objavljenim u knjizi Il cielo e la terra (Nebo i zemlja), bio je kategoričan: Prioritetna pozornost svećenika mora biti potomstvo.

Što mislite pod „pozornost“?

To se sigurno ne odnosi samo na nužnu ekonomsku potporu. Ono što mora pratiti rast djeteta je prije svega ljubav roditelja, primjeren odgoj, zapravo sve što uključuje učinkovito i odgovorno očinstvo, osobito u prvim godinama djetetova života.

Možete li reći što sadrži taj interni dokument?

Riječ je o tekstu naziva Bilješka o praksi Kongregacije za kler glede svećenika s potomstvom, u kojem je prikupljena i sistematizirana praksa koja je godinama na snazi u Dikastriju. Kao što je objašnjeno, to je radni „alat“ na koji se upućuje kada se pojavi takva situacija, odnosno „tehnički tekst“ za suradnike Dikasterija kojim se trebaju voditi. Samo zbog toga tekst nije objavljen. Štoviše, gospodin Doyle(psihoterapeut Vincent Doyle, sin jednog svećenika, op. prev.) mogao je vidjeti ovaj dokument još prije dvije godine. Ovaj tekst Kongregacija za kler obično predstavi i komentira biskupskim konferencijama i pojedinim biskupima koji se bave ovom temom i koji upitaju kako postupiti.

Možete li objasniti kako danas u ovim predmetima postupa Dikasterij koji vodite?

Prisustvo djece u dosjeima svećenika koji traže oslobođenje od obaveze celibata tretiralo se zapravo u praksi kao „automatski“ razlog za brzo predočavanje slučaja Svetom Ocu u svrhu dodjele same dispenze. Stoga se nastoji učiniti sve što je moguće da se oslobađanje od obveza kleričkog statusa ostvari u najkraćem mogućem vremenu – u nekoliko mjeseci – kako bi svećenik mogao biti uz majku u praćenju potomstva. Takva se situacija smatra „nepovratnom“ i zahtijeva da svećenik napusti klerički status čak i ako se smatra prikladnim za službu. Približni izračun otkriva da oko 80% zahtjeva za oslobođenje od obaveze celibata uključuje prisutnost potomstva, iako je to često zamišljeno nakon napuštanja same svećeničke službe.

Primjenjuje li se uvijek to pravilo? Primjenjuje li se i onda kada svećenici koji imaju djecu ne žele tražiti oslobađanje od svećeničke službe?

Ponekad se dogodi da biskupi i redovnički poglavari prezentiraju situaciju svećenika koji ne namjeravaju tražiti oslobođenje od obaveze celibata čak i kad imaju djecu, osobito kada je prestao emocionalni odnos s majkom. U takvim slučajevima postoje, nažalost, biskupi i redovnički poglavari koji misle da svećenik, nakon što je uredio ekonomsku skrb za potomstvo ili nakon što je premjestio svećenika, može nastaviti vršiti službu. Nejasnoće u ovom pitanju proizlaze, dakle, od otpora svećenika traženju dispenze, odsustvom afektivnog odnosa sa ženom, a ponekad i željom nekih Ordinarija da ponude novu priliku za službu pokajanom i iskupljenom svećeniku. Kada prema procjeni biskupa ili odgovorne nadređene osobe situacija zahtijeva da svećenik preuzme odgovornost za očinstvo, a taj ne želi sam zatražiti oslobođenje od obveze celibata, slučaj se predaje Kongregaciji za kler za „razrješenje“ od kleričkog statusa. Očito, dijete je uvijek Božji dar, bez obzira na to kako je rođeno. Oslobođenje od obaveze celibata daje se jer roditeljska odgovornost stvara niz trajnih obveza koje u zakonodavstvu latinske Crkve ne predviđaju vršenje svećeničke službe.

Ovo pravilo je općenito i vrijedi uvijek ili se svaki slučaj rješava na drugačiji način?

Očito je da svaki slučaj zahtjeva ispitivanje na temelju svoje specifičnosti. Iznimke su zapravo vrlo rijetke. Primjerice slučaj novorođenčeta, odnosno svećenikova djeteta, koje u pojedinim situacijama postaje dio već konsolidirane obitelji u kojoj drugi roditelj preuzima ulogu oca. Ili kad je riječ o svećenicima u godinama čija su djeca već u „zrelim“ godinama, odnosno imaju 20-30 godina. Svećenici koji su u mladosti imali bolne emotivne afere i koji je svojoj djeci osigurali pripadajuću ekonomsku, moralnu i duhovnu podršku, a danas vrše svoju svećeničku službu sa žarom i predanošću, prevladavajući prijašnje emocionalne slabosti – u tim situacijama, Dikasterij ne obvezuje biskupe pozvati svećenike da zatraže oslobođenje od obaveze celibata. Riječ je, rekao bih, o slučajevima u kojima Dikasterij preporučuje fleksibilnije razlučivanje unutar prakse i o strogim smjernicama za Dikasterij.

Što možete odgovoriti onima koji tvrde da je prisutnost svećeničke djece argument za uvođenje opcionalnog celibata za svećenike latinskog obreda Crkve?

Činjenica da su neki svećenici živjeli u odnosima i da imaju vlastitu djecu ne dotiče temu svećeničkog celibata koji je dragocjen dar za latinsku Crkvu o čijoj su se vrijednosti izjasnili i posljednji pape od Pavla VI. do Franje. Jednako kao što postojanje slučajeva napuštanja bračnog života i potomstva očito ne dira u vrijednost kršćanskog braka. Važno je da svećenik pred ovom stvarnošću može shvatiti svoju odgovornost pred djetetom: dobro djeteta i briga za dijete moraju biti u središtu pozornosti Crkve tako da djeci ne samo ne nedostaje ono potrebno za život, nego iznad svega da mu se osigura odgojna i afektivna uloga oca.

KT/nedjelja.ba/hr/ https://www.nedjelja.ba/hr/Hrvatsko nebo