Komunisti pobili franjevce iako su spasili i obitelj partizana Avde Hume

0
4

 

 

Sutra se obilježava ulazak jugokomunističkih postrojba u Mostar 14. veljače 1945. godine koji, kao i svake godine od tada, istodobno preplavljuju različiti osjećaji vezani uz pobjedu nad fašizmom, ali i istodobni masakr koji je počinjen nad zarobljenim franjevcima, ali i narodom u znak odmazde “pobjednika” u ratu, piše Večernji list BiH.

“Osloboditelji” se nisu bitno drukčije ponijeli od onih koji su bili na ideološkoj strani zla ustaškoga režima. U pojedinim stvarima čak su otišli i korak dalje šaljući morbidnu zločinačku poruku likvidacijom franjevaca. Čak i onih koji su bili na strani dobra u ratnim okolnostima.

Bili protiv progona

Gotovo svi franjevci koji su bili uključeni u pomaganje ljudima, ponajprije druge vjeroispovijesti i nacionalnosti, bili su obezglavljeni ili poslani na dugotrajne robije. Fra Dominik Mandić iz Rima je u vrijeme ratnih zbivanja u domovini održavao blisku vezu s provincijalom fra Leom Petrovićem, koji je bio desna ruka biskupu fra Alojziju Mišiću, zatim s fra Bonicijem Rupčićem te ostalim franjevcima u Mostaru, a poslije i s biskupom don Petrom Čulom.

Kako u svome istraživanju navodi Hrvoje Mandić, dio hercegovačkih franjevca, kao i fra Viktor Nuić i fra Zlatko Sivrić, 13 na čelu s biskupom fra Alojzijem Mišićem bio je zaslužan za spašavanje Srba, Židova, pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) u Mostaru i pristaša Hrvatske seljačke stranke (HSS) i njihovih obitelji u Mostaru. Među hercegovačkim franjevcima osobito su se isticali fra Dominik Mandić, fra Leo Petrović i fra Bonicije Rupčić kao najzaslužniji za spašavanje Srba i Židova u Mostaru.

Fra Leo je ubijen zajedno s još šestoricom franjevaca 14. veljače 1945., a njegovo je tijelo bačeno u Neretvu, dok je fra Bonicije, koji je osobno spasio nekoliko vrlo uglednih “neprijatelja” ustaškog režima, poslan na tešku robiju u trajanju od 7 godina. Fra Leo je na sastanku s poglavnikom NDH Antom Pavelićem krajem lipnja izričito tražio da se Srbi u Hercegovini prestanu ubijati i progoniti i da se uvede red i zakon za sve ljude. Ta inicijativa fra Lea Petrovića i drugih franjevaca, fra Didaka Ćorića, dr. fra Mladena Barbarića, fra Viktora Nuića u Mostaru, kao i sve ostale inicijative, završavale su bez uspjeha.

Upute za postupanje franjevci su dobivali od blaženog Alojzija Stepinca, ali i Dominika Mandića koji se za vrijeme rata nalazio u Vatikanu. Najrizičnija je bila “operacija” provincijala fra Lea Petrovića koji je aktivno radio na spašavanju Olge Humo rođ. Ninčić, kćeri ministra vanjskih poslova jugoslavenske (izbjegličke) vlade Momčila Ninčića i supruge Avde Hume, jednog od vodećih komunističkih ilegalaca i poslijeratnoga pripadnika nove vlasti u BiH. S Olgom se susretao te bijeg njoj i njezinoj kćerkici omogućio fra Bonicije Rupčić. U kriptiranim pismima nazivali su je “sestrom Olgom”.

Fra Leo je žrtvovao i vlastiti život pomažući u odlasku iz Mostara prema Dubrovniku Židovki Mariji Bergman-Kon. Zajedno sa svojom obitelji i ostalim Židovima otpremljena je početkom studenoga 1942. iz Mostara na dubrovačko područje, a odatle na Rab, gdje su dočekali kapitulaciju Italije u rujnu 1943. godine. Pokojna Erna Danon Cipra također je svjedočila kako su mostarski franjevci nastojali spasiti i njezine roditelje, ali da su oni odbili pomoć te ostali živjeti u Žepču nakon početka II. svjetskog rata. Ovaj židovski par skončao je u Jasenovcu.

Zahvaljujući angažiranju nekolicine franjevaca, a uvijek ih je predvodio fra Leon uz znanje i lokalnog biskupa Augustina Mišića, spašavani su i neprijatelji režima. Sudbinu uhićenja i likvidacije preživjeli su ugledni članovi HSS-a u Mostaru dr. Cvjetan (Cvitan) Spužević, partizan, i ing. Čedomil Miličević, prijatelji fra Lea Petrovića. Franjevci su skrivali Srbe i pomagali im, a golemi iznos novca koji je prikupio fra Dominik Mandić usmjeren je isključivo za njihovo spašavanje.

Brojna svjedočanstva

Kod časnih sestara u Bijelome Polju skriven je dr. Ivan Ivica Milaković, koji je bio šef Ginekološkoga odsjeka u bolnici u Mostaru. On se oštro protivio potezima ustaškog režima i bio je pripadnik NOP-a. Iako su komunističke vlasti često puta spočitavale franjevcima i svećenicima da su nasilno pokrštavali Srbe i pripadnike drugih religija, zanimljivo je kako je pripadnica NOP-a u Mostaru Milena Šotrić-Papić posvjedočila da su joj mostarski franjevci na čelu s fra Leom Petrovićem spasili život omogućivši joj prelazak na katoličku vjeru.

No, on je ubijen, kao i gvardijan fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kazimir Bebek, fra Nenad Pehar, fra Zlatko Sivrić, fra Darinko Brkić. Za ta zlodjela “osloboditelji” nikada nisu odgovarali, zbog čega se i danas s različitom dioptrijom gleda na ove događaje.

HBZ Vijesti

Facebook komentari

komentara