D.Pešorda: LIJEČNICI NA UDARU

Vijest poput ovih: ”Kaos na Jordanovcu: više osoba razbijalo po bolnici, napadali liječnike i sestre, stigla policija”, ” Pomahnitalog mladića (24) koji je u KB Dubrava razbijao sve oko sebe odveli u Vrapče: Bio je toliko agresivan da ga je čuvalo čak šest policajaca!”, ”NOVI NAPAD U BOLNICI: Pijani otac i sin razbijali i divljali u rodilištu” – postale su gotovo redovne u našim medijima. Očito je da su liječnici i medicinske sestre sve češće meta napada. Ako se taj trend nastavi, postat će to opasna zanimanja. Posljedice takvog stanja u društvu bile bi uistinu dalekosežne.

Od kraja devedesetih prošlog stoljeća do danas promatram kako se hrvatsko društvo – umjesto da napreduje – polako urušava. To se urušavanje ne događa samo od sebe, nego ga planirano potiču određene snage u hrvatskom društvu, političke i medijske. Smišljeno se širi osjećaj beznađa i defetizma, osjećaj da je Hrvatska neuspješna, slučajna država, a Hrvati nesposobni sami upravljati svojom sudbinom. Koliko god mi to bilo teško, moram priznati da je u tom nametnutom psihološko-propagandnom ratu Hrvatska već doživjela brojne poraze. Prije svega zahvaljujući činjenici da je početkom tisućljeća uz veliku pomoć inozemnih središta moći u Hrvatskoj izveden svojevrsni prevrat vješto kamufliran u demokratske promjene. Tim prevratom snage poražene početkom devedesetih uspjele su povratiti veliki dio svoje moći u politici, gospodarstvu, kulturi i medijima.

Dovoljno je pogledati komentare ispod bilo koje vijesti u crnoj kronici da bi se vidjelo koliko je taj osjećaj averzije prema državi kao takvoj uzeo maha. Bilo da je riječ o pljački benzinske crpke ili obiteljskom nasilju, već u trećem komentaru ispod teksta proklinje se država u kojoj se takvo što može dogoditi. Iako je i posljednjem idiotu jasno da se isti zločini događaju i u svim drugim zemljama na svijetu. To gotovo mazohističko obrušavanje na ”ovu državu” postalo je nešto kao znak raspoznavanja među nezadovoljnicima, ali su ga, kao i svaku modu, malo-pomalo usvojili i oni bez nekoga čvrstoga vlastitoga stava. Na sceni je, nema sumnje, zamašan proces slabljenja društvene kohezije i državotvorne svijesti.

Sastavni je dio toga procesa destrukcija institucija i cijelih sustava. Sustav obrazovanja već je gotovo uništen, a ugled nastavnika srozan je na najniže grane. Sada je na red, čini se, došlo zdravstvo. Gotovo da nema tjedna da se medijski ne proizvede neka afera u zdravstvu. U početku je izgledalo kao da je meta medijskih napada samo ministar Kujundžić, no s vremenom je postalo jasno da najveću štetu od toga medijskoga pritiska trpi sam sustav zdravstva. Ako se mjesecima piše da ništa u zdravstvu ne funkcionira, da su liječnici korumpirani, bahati i osorni, da se na pregled čeka mjesecima ili čak godinama ako se ne potegnu veze, da pacijenti ne dobivaju najbolje lijekove ili najbolju terapiju jer se na njima štedi – onda je logično da se poštovanje prema liječnicima kod obična svijeta preobrazi u ogorčenje. A od ogorčenja do nasilja samo je korak. Kao što vidimo iz naslova navedenih na početku ovoga teksta, taj korak je pređen.

Netko već reče da mase kada se dignu tražeći kruha, prvo zapale pekare. U Hrvatskoj kao da nezadovoljnici slijede isti obrazac: tražeći bolje zdravstvo, razbijaju bolnice. Znam, reći će sumnjičavi čitatelji, da nered po bolnicama rade pripadnici manjine koju tiskovine, slijepo slijedeći pravila političke korektnosti, namjerno ne spominju. Međutim, ako je to čak i točno ili djelomično točno, to ne mijenja činjenicu da se javno mnijenje sustavno okreće protiv zdravstvenog osoblja i da su sve češći incidenti posljedica te nezdrave klime. Tu bujajuću averziju prema sustavu može osjetiti svatko tko zalazi u bolničke čekaonice: gdje svi misle da ne dobivaju zasluženi tretman. I svi su nekako uvjereni da su puno više uplatili u sustav nego im se kroz usluge vraća.

Međutim, nije tako. Tko god ima dugotrajnu i ozbiljnu bolest, brzo bi ostao bez pomoći da mu se isporuči samo onoliko usluga koliko je uplatio novca za zdravstvo. Sustav, zapravo, počiva na onima koji su zdravi. Dok ne umru. A takvi su, uz mogućnosti suvremene medicine, sve rjeđi. Optuživati liječnike i medicinske sestre i nasrtati na njih stanje u zdravstvu neće popraviti. Dapače, otjerat će one sposobnije i bolje u inozemstvo ili privatni sektor. Liječnici će se snaći, teško sirotinji lošeg zdravlja. Tek kad, nahuškani od strane licemjernih medija, sruše i ovakav, manjkav i prenapregnut sustav – osjetit će na vlastitoj koži koliko je zdravlje skupo.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo