Quo Vadis, Bosno i Hercegovino?

Ovih dana u medijskom prostoru je sporni Memorandum „BOING“. Neovisno tko mu je autor i s kojim je motivima pisan, očito je da se provodi u političkom životu BiH.

U BiH je na djelu antihrvatska politika. Nažalost, ali i nedjelotvorna hrvatska politika, površna i pasivna, politika nečinjenja i propusta. Politika od koje Hrvati imaju malo koristi.

Stoga je trenutak da hrvatski narod u BiH, odnosno hrvatska politika preispita – promišlja i propituje – što je u prošlosti (u)činila, što čini i što će učiniti na ostvarivanju i zaštiti prava i političkih interesa hrvatskog naroda. Da bismo imali koristi od ovog propitivanja, moramo kao narod postupiti samosvjesno i s punom odgovornošću. To podrazumijeva politiku neovisnu od drugih u BiH i od međunarodne zajednice.

Imamo li pravila?! Politika koja uključuje vodstvo, koje planira osmisliti i provesti različite politike u društvu. Politika koja nije politika, spin i manipulacija nije borba da se “iznutra” ili psuje tamo. Politika je imala za cilj ne samo sudjelovanje u vlasti, nego i ostvarenje nacionalnih interesa i interesa cijelog društva. Politika koja ne uključuje i ne održava političke funkcije. (Borba za preuzimanje i očuvanje političkih funkcija je “luda košulja” za pojedince i ljude. U tom slučaju, tko nije “u”, njegov glas se ne čuje, on ima samo jedan izbor – glasati, ali za isti, iako njegovo dugogodišnje iskustvo pokazuje kako Cijela nacija je talac takve politike).

Hrvati u BiH moraju imati svoju politiku a za njezinu provedbu i rezultate odgovornost moraju preuzeti oni koji je provode – legalno i legitimno izabrani narodni predstavnici. Nažalost, sada na hrvatskoj političkoj sceni u BiH postoje samo stranke i strančice kojima je sav smisao sudjelovanje u vlasti. Vrijeme je da hrvatske političke stranke (kojima je do hrvatskih interesa u BiH), ne gubeći svoj identitet, postanu servis Hrvatskom narodnom saboru u kojem bi se kreirala nacionalna politika. Vrijeme je za promjenu djelovanja!

Ako se odmah promijenimo u BiH, moći ćemo zaštititi vlastiti narod, ali i mir i prosperitet države – jer je sadašnje stanje prijetnja svemu tome.

Sagledajmo prošlost kako bismo zakoračili u budućnost:

Velikosrpska politika je kreirala agresiju i provela zločin nad trećinom Hrvatske a onda i na dvije trećine BiH. Prognala je sve nesrbe na preostali prostor BiH u najvećoj mjeri obranjen od HVO-a ili u zajedništvu s Armijom BiH. Na tom prostoru došlo je do tragičnog rata žrtava agresije – koji se morao izbjeći. Apsurdna je teza nekih o građanskom ratu u BiH (to tvrde i za Domovinski rat u RH!) što je bošnjačka politika, izgleda, prihvatila a Hag na toj tezi donio političke presude. Mit o građanskom ratu u BiH (i jednakoj krivnji svih) je neistinit i dalekosežno štetan.

Dodik neskriveno provodi separatističku politiku (politiku odcjepljenja) a Bakir Izetbegović s tezom o građanskoj državi unitarnu politiku i političku agresiju na Hrvate, tvrdeći – bit će rata ukoliko Hrvati budu tražili vlastiti entitet. Odnosno, bit će rata ukoliko Hrvati budu tražili jednakopravnost.

Tako je zemlja s dva entiteta za tri naroda apsurdna, asimetrična, nepravedna i nefunkcionalna. Mi smo za mirnu i prosperitetnu BiH – s tri entiteta ili bez entiteta (s paritetom i konsenzusom), jer je to neodrživ izvor trajnih sukoba.

Ako je međunarodnoj zajednici stalo do BiH (koja je službeno njezin protektorat) onda je nužno donijeti novi Ustav i Izborni zakon – osigurati suverenost, konstitutivnost i ustavnu jednakopravnost sva tri naroda u BiH. Demilitarizirati je i bezuvjetno integrirati u EU, što će zajamčiti trajni prosperitet svih naroda i države. Vjerujemo to je jedini ispravan put.

Sve drugo smo već vidjeli. Bojimo se vidjet ćemo opet, ako razum ne pobijedi.

Mijo Tokić, prof.

Ivan Bagarić, dr. med./http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo