Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije

Uz domaćina, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, iz Hrvatske biskupske konferencije na susretu je sudjelovao zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić; splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za dijalog sa Srpskom-pravoslavnom Crkvom Marin Barišić; đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić.

Na početku susreta domaćin, biskup Antun je izrazio dobrodošlicu, istaknuvši uvjerenje da je ovaj skup episkopa i biskupa susret, jer se na njemu ostvaruje ono raspoloženje koje sv. Pavao preporuča Kološanima. Apostol ih uvjerava, kako kod onih koji vjeruju u Krista „više nema Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist“. Zatim nastavlja:„Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!“ (Kol 3, 11-15).

Potom su se tom prigodom obratili mitropolit Porfirios i nadbiskup Želimir. Biskupi i biskupi objasnili su važnost svojih susreta u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja i uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da u Hrvatskoj postoji veliki broj negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, suočavanja s negativima u drugima, te križanja vlastitih, koja razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i distancu jedan od drugog.

Biskupi i biskupi zauzimaju evanđeosku osnovu u međusobnim odnosima i djelovanju, zajedničkim nastupima u našoj javnosti, potiču vjernike na promicanje zajedništva izvan svake nacionalne i političke ekskluzivnosti. Razgovaralo se o nekoliko aktualnih pitanja iz javnog života, posebno u vezi s raspravama o patnji mnogih ljudi u II. svjetski rat i odmah nakon toga, i još uvijek neobrađene rane koje su mnogi ostavili u ratnim ratovima od 1991. do 1995., kao i Hrvati Srba, posebno oni čiji su najbliži ubijeni ili nestali. Biskupi i biskupi su o tome dali posebnu izjavu.

Izjavu prenosimo u cijelosti: 

Mi, katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića susreli smo se u Biskupskom domu u Požegi, 17. siječnja 2019. U božićnom ozračju, pred početak Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, posvjedočili smo zajedničku vjeru u istoga Gospodina Isusa Krista koji „sebe dade za nas“ (Tit 2,14), izrazili jedni drugima poštovanje, podijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica koje predvodimo. Izrazili smo uvjerenje kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Isusovoj ljubavi na križu. Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom.

Svjesni smo da uzajamnom optužbom, manipuliranjem povijesnom istinom, tumačenjem ratnih događaja za svakodnevne političke svrhe, vrijeđanjem i ponižavanjem zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zatvorenici prošlosti i gubitnici u sadašnjosti. Predani smo znanstvenom istraživanju i podršci istini o patnji tijekom II. Prvi svjetski rat i za vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, kako bi se zaustavilo natjecanje s brojem žrtava i povratkom njihovog dostojanstva kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18).

Stoga molimo da se ispuni Isusova riječ na nama: “Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan” (Lk 6,36), da ćemo našim opraštanjem biti veći od zla koje nas ponižava, i bez osvete i mržnje u čistom sjećanju. čuvamo sjećanje na naše nevine žrtve, tretiramo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima, i tako evangelizirano postavljamo čvrste temelje za bolju i pravedniju budućnost u našoj domovini za svako ljudsko biće.

Neka Gospodin blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane.

hms.ba/http://hms.ba/biskupi/ Hrvatsko nebo