Stipe Mesić glavni kineski lobist u Hrvatskoj?

Iako su Kinezi godinama nudili hrvatskim političkim čelnicima konkretne investicije i programe, s hrvatske strane se sve svodilo tek na protokolarne izjave o nužnosti povećanja robne razmjene i uklanjanja barijera za investiranje. Korak dalje otišli bi naši dužnosnici prilikom posjeta Pekingu, kada bi, opet, protokolarno, pozvali kineske investitore da za plasman robe na europsko tržište koriste hrvatske luke – Rijeku i Ploče

Sve donedavno su kineske investicije u Hrvatsku bile, praktički – tabu tema. Iako su Kinezi već godinama nudili hrvatskim političkim čelnicima svih političkih opcija, konkretne investicije i programe, s hrvatske strane se sve svodilo tek na protokolarne izjave o nužnosti povećanja robne razmjene i uklanjanja barijera za investiranje. Korak dalje otišli bi naši dužnosnici prilikom posjeta Pekingu, kada bi, opet, protokolarno, pozvali kineske investitore da za plasman svoje robe na europsko tržište koriste hrvatske luke – Rijeku i Ploče.

Oprez prema kineskim investicijama u Hrvatskoj uvjetovan je bio, prije svega, strahom od mišljenja Bruxellesa u ondašnjem procesu hrvatskog pristupanja Europskoj uniji, ali i strahom zbog mogućeg negativnog mišljenja SAD-a koji je postao ključni hrvatski politički saveznik na međunarodnoj sceni.

Dvostruki kriteriji Bruxellesa i Washingtona

Istodobno, dok je s hrvatske strane postojao strah od negativnog mišljenja Bruxellesa i Washingtona prema kineskim investicijama, Europa i SAD su multiplicirali svoju trgovinsku razmjenu s Kinom. Primjerice, direktne kineske investicije u EU su u proteklih deset godina iznosile čak 300 milijardi eura. Investicije njemačkih, francuskih i britanskih tvrtki u Kini doživljavale su svoje vrhunce, a dvoznamenkasti rast velikih industrijskih konzorcija iz tih država rezultat je, prije svega, velikih investicija u Kini.

Sve dok su kineske investicije bile usmjerene na zapadnu Europu ili na tzv. Staru Europu, nije u tome bilo nikakvog političkog problema, ali kada je Kina u svoj investicijski ciklus odlučila uključiti srednju, istočnu i jugoistočnu Europu, u Bruxellesu su odjednom zazvonila – zvona na uzbunu…

Hvalevrijedna inicijativa ‘Kina + 16’

Kina je u sklopu svog projekta „Novi put svile“ ili tzv. programa „Jedan pojas, jedan put“, okupila 16 država iz srednje, istočne i jugoistočne Europe kako bi pokrenula novi investicijski ciklus u državama Nove Europe. Na periodičnim sastancima inicijative Kina +16 otvoreni su razgovori o velikim infrastrukturnim projektima u tim europskim regijama. Treba napomenuti, kako Kina svoj investicijski ciklus u Novu Europu nije uvjetovala političkim kriterijima, pa su sve pozvane zemlje požurile predstaviti svoje programe velikim kineskim građevinskim, telekomunikacijskim, industrijskim i bankarskim konzorcijima.

Kako panika Bruxellesa, ipak, nije bila bez osnove, svjedoči primjer izglasavanja rezolucije u Europskom parlamentu kojom se, po naputku SAD-a, željelo osuditi kinesko svojatanje Južnog kineskog mora. Predloženoj rezoluciji snažno su se suprotstavili Češka, Grčka i Mađarska. Pojedini državnici, poput poznatog euroskeptika, češkog predsjednika Zemana, išli su tako daleko da su davali izjave kako „Češku Republiku želi pretvoriti u nepotopivi kineski nosač zrakoplova u Europskoj uniji…“.

Kinezi su snažno prisutni u infrastrukturnim projektima u Poljskoj i Mađarskoj, ali i u Grčkoj, gdje su najveću grčku luku Pirej pretvorili u svoj glavni logistički centar u Europi. Kineski investitori prisutni su i u susjednoj Crnoj Gori gdje grade veliki sustav autocesta od sjevera države do glavne crnogorske luke Bar, ali i u Srbiji s kojom su nedavno potpisali ugovore za gradnju tvornice guma u Zrenjaninu, gradnju tvornice cinka. Investirat će i u rudarski kompleks Bor, graditi obilaznicu Beograda, te obnoviti željezničku prugu Budimpešta – Beograd.

Osim na gospodarskom planu, Kinezi su u Srbiji prisutni i na vojnom planu, pa su tako Srbija i Kina nedavno potpisale ugovore kojim će Srbija nabaviti kineske bespilotne letjelice od kojih će najmanje dvije biti naoružane navođenim raketama.

Kina želi investirati baš u Hrvatsku

Međutim, sve investicije u našem susjedstvu, međutim, djeluju mizerno u odnosu na ono što Kina nudi Hrvatskoj. Pa čak i investicije u susjednu Srbiju, koja se voli pozivati na strateško partnerstvo s Kinom i Rusijom, djeluju mizerno u odnosu na kineski plan za Hrvatsku. Štoviše, sve donedavno, do potpisa ugovora za gradnju novih tvornica guma, cinka i investiranja u rudarski kompleks, kineske investicije u Srbiji, unatoč proklamiranom strateškom partnerstvu, bile su zanemarive i mjerile su se u nekoliko desetaka milijuna eura.

Valja naglasiti da je kineski interes za Hrvatsku prisutan, praktički od okončanja Domovinskog rata. Tako smo nedavno saznali kako je Kina još prije dvadeset godina uspostavila Fond za obnovu ratom razrušenih područja Hrvatske u kojem je rezervirano čak 1,2 milijarde dolara za projekte obnove u Hrvatskoj. Zbog poznatih, već navedenih razloga, nitko u Hrvatskoj svih ovih godina nije ni pomišljao na korištenje tog novca. Sada, pak, saznajemo kako će dio planiranih investicija iz kineskog investicijskog ciklusa biti realiziran i iz tog Fonda.

Posjet kineskog predsjednika Hu Jintaoa Zagrebu u lipnju 2009., označio je prekretnicu u odnosu između dvije zemlje. Potom je kasnije okidač za pojačani kineski investicijski ciklus u Hrvatskoj bio odabir kineskog izvođača za gradnju Pelješkog mosta. Riječ je, pak, o investiciji koja u sebi nosi i simboličnu vrijednost. Naime, to je prvi projekt koji se u većem dijelu financira iz europskih fondova, a na kojem rade kineski izvođači.

Poslije odabira kineskog investitora za Pelješki most, Kinezi su doslovno – „podivljali“. Stječe se sada dojam kako bi oni gradili i investirali u sve što im se ponudi… U javnosti se sve više spominju velika kineska ulaganja u hrvatsku željezničku, energetsku i lučku infrastrukturu. Dugo godina su Kinezi pokušavali preuzeti nadzor nad kapacitetima Luke Rijeka, izgraditi tamo novi kontejnerski terminal, ali i obnoviti famoznu Nizinsku prugu od mađarske granice do Rijeke.

Međutim, hrvatske vlasti su se godinama pribojavale u kineske ruke prepustiti jedan takav projekt težak nekoliko milijardi eura. No, kada nije išlo s Lukom Rijeka, Kinezi su se orijentirali na Zadar. Tako je kineski konzorcij već postao većinski vlasnik Luke Zadar u koju je odmah uložio 200 milijuna kuna, a u slijedeće tri godine u kapacitete te luke namjerava uložiti čak 100 milijuna eura. No, investicije s Dalekog istoka ne namjeravaju stati samo na tome, pa se najavljuje obnova željezničke pruge Zadar – Knin, te dalje kompletne Unske pruge.

Zašto su kineski investitori sve popularniji?

Rekonstrukcijom i elektrifikacijom spomenute pruge, Zadar bi postao jedna od glavnih luka na Jadranu, a privukao bi i većinu željezničkog prometa iz srednje Europe. Stoga su najavljene investicije u Luku Zadar, izazvale paniku u Rijeci, pa se već traže dežurni krivci zbog propuštene prilike. Ukoliko se obnova Unske pruge i proširenje kapaciteta Luke Zadar realiziraju prije obnove Nizinske pruge mađarska granica – Rijeka, glavni krivac će biti – administracija…

Naime, dok se Nizinska pruga ugovarala segment po segment preko europskih fondova, a procedura za povlačenje eu-sredstava je bila iznimno rigorozna i podložna mnogostrukim revizijama, kineske infrastrukturne investicije idu po principu ugovora s državom i mnogo su brže i jednostavnije. I to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su kineski investitori sve popularniji u Novoj Europi. Istodobno, Kinezi dobro osluškuju potrebe pojedinih država u kojima su prisutni i koje su im interesantne.

Proteklo ljeto su hrvatske novinske stupce punile prometne gužve, u stvari prometni čepovi na širem području Splita. Tako je od Kaštela do Omiša vladao potpuni prometni kolaps. No, vrlo brzo se proširila vijest kako su Kinezi spremni investirati u izgradnju mosta Kaštela – Split kojim bi se potpuno rasteretili prometni čepovi na zapadu splitske aglomeracije.

Međutim, Kinezima nije interesantna samo prometna infrastruktura. Nedavno je u rad puštena prva kineska energetska investicija u Hrvatskoj – vjetroelektrana kod Senja, u stvari prvi dio predviđene vjetroelektrane. A Kinezi najavljuju i nove investicije u tom projektu koje će se mjeriti u stotinama milijuna eura i u stotinama megavata proizvedene električne energije. U Krapinskim Toplicama izgradili su hotelski kompleks namijenjen lječilišnom turizmu, a zanimaju ih i druge investicije u turizmu. Također, kineski investitori uložili su 30 milijuna eura u projekt Mate Rimca i njegovog električnog automobila.

Dug je popis kineskih želja za investiranje u Hrvatskoj, pa smo tako na nedavno održanom sastanku inicijative Kina + 16 saznali kako žele investirati u izgradnju 5G mreže, žele sudjelovati u izgradnji nacionalnog nogometnog stadiona, žele rekonstruirati željezničke pruge na istoku Hrvatske. Jedna od zanimljivijih investicija je otvaranje Centra za poravnanje u kineskoj nacionalnoj valuti, u Zagrebu. Ukoliko bi se zaista i realizirala ta investicija, Zagreb bi postao jedan od značajnijih novčarskih i bankarskih središta u Europi.
Za sve projekte, ali i za sve ono što je Hrvatima interesantno, Kinezi su već rezervirali čak 15 milijardi eura. Za usporedbu, strukturni fondovi koji su Hrvatskoj na raspolaganju, od pristupanja Europskoj uniji imaju na raspolaganju tek 10 milijardi eura, a uspjeh će biti ukoliko realiziramo 70 posto od tog iznosa.

Svemu ovome treba dodati i brojku od više od 250 tisuća turista iz Kine koji su protekle godine posjetili Hrvatsku, ali i stopu rasta od 50 posto na kineskom tržištu koja je ostvarena protekle godine.

Opasnosti koje prate kineske investicije…

Hrvati prije svega trebaju imati na umu kako novac i gospodarski interesi ne poznaju emocije. Kinezi žele investirati u Hrvatsku i to je više nego poželjno, međutim, trebamo znati kako u tome postoji i jak kineski nacionalni interes. Pogotovo što je većina konzorcija i kompanija koji žele investirati, vlasnički, ipak, povezana s kineskom državom. Tako je kompanija koja ulaže u energetske kapacitete kod Senja, dio velike korporacije koja proizvodi i oružje za kinesku državu. Stoga u startu moramo biti svjesni da u Hrvatsku ulaže država Kina, a ne privatni kapital.

Dakako, svaka država slijedi svoje interese, pa tako i Kina, a na Hrvatskoj je da odluči što želi. U strateškom planu odnosa s Kinom, ukoliko on postoji(!?), treba pokušati pronaći pravu formulu kako bi se iskoristio kineski kapital koji je na raspolaganju, kao nadomjestak onoga što se ne može investicijski ne može iskoristiti iz europskih strukturnih fondova. Pritom treba voditi računa da nam se ne ponovi slučaj Malezije ili Sri Lanke…

Naime, te su se zemlje potpuno otvorile kineskim investicijama, a pritom središnja država nije mogla financijski pratiti njihov obim, koje su čak i za zapadne standarde, bile i više nego povoljne. Stoga su morale odustati od dijela investicija (Malezija) ili čak ustupiti neke strateške državne resurse, na ime duga prema kineskim korporacijama. Tako je Sri Lanka bila prisiljena ustupiti svoju glavnu luku zbog duga kineskim korporacijama.

Kina nesumnjivo posjeduje višak akumuliranog kapitala koji je nastao kao rezultat gospodarskog rasta koji je u proteklim godinama imao i dvoznamenkaste iznose, ali zna se da nitko ne daje novac bez da pritom ne očekuje nešto zauzvrat.

Tako u hrvatskom slučaju dodatnu sumnju u namjere kineskih investitora, makar to uz pametnu politiku ne bi trebalo biti presudno, predstavljaju ljudi koji se proklamiraju kao glavni kineski lobisti u Hrvatskoj, a jedan od glavnih je i – Stipe Mesić. Prisutnost tog čovjeka u gospodarskim odnosima s Kinom može nas samo dodatno izložiti nepredviđenim i nepotrebnim problemima i otežati naš položaj pred Bruxellesom i Washingtonom, ali i ono što je najvažnije – otežati priljev toliko željenog svježeg kineskog kapitala…

Željko Primorac/Dnevno7

HRsvijet.net/  http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo