Damir Borovčak, „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“

U prepunoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljeno je u utorak 8. siječnja drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje monografije Damira Borovčaka „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“.

Predstavljanje je održano uoči X. hodočasničkoga spomen-pohoda u Gvozdansko u nedjelju 13. siječnja, kada će biti služena sv. misa i održana komemoracija na tom povijesnom mjestu hrvatskoga velejunaštva. Osim zagrebačkog predstavljanja, knjiga će biti predstavljena i u Sisku (10. siječnja) i Čakovcu (15. siječnja), a za petak 11. siječnja najavljen je koncert „Sjećanje na Gvozdansko“ u zagrebačkoj katedrali. Organizator svih događanja je Zaklada Predziđe kršćanstva (u osnivanju), a suorganizatori Sisačka biskupija, HKV-ovo Povjerenstvo za Hrvatski sjever, Ogranak MH-a u Čakovcu, Bratovština Petar Zrinski – Časni stol Čakovec i Župa sv. Antuna Padovanskoga iz Čakovca.

Kao što vidimo, s vremenom su se umnožila događanja oko obilježavanja sjećanja na Gvozdansko, pa su posve opravdano i predstavljači monografije, ali i svi nazočni slušatelji – riječju i pljeskom – iskazali zahvalnost Damiru Borovčaku, autoru monografije i idejnom začetniku prvog spomen-pohoda u Gvozdansko u siječnju 2010.

Novo izdanje monografije sastoji se od 264 stranice, obogaćeno je s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih fotografija iz zraka. O monografiji i događajima vezanim uz hodočašća govorila su dvojica hrvatskih branitelja – poručnik HV-a u m. Miljenko Bađun i satnik HV-a u m. Ivica Matošević, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, sisački biskup mons. dr. Vlado Košić te sam autor Damir Borovčak. Predstavljanje je, nadahnuto kao i uvijek, vodila televizijska urednica i voditeljica Lejdi Oreb, pjevanjem obogatila Nika Pastuović, a za potpuno svečan ugođaj pobrinula se zagrebačka Kravat pukovnija, čiji su momci u svečanim povijesnim odorama držali počasnu stražu tijekom trajanja predstavljanja.

Prva dvojica predstavljača, Miljenko Bađun i Ivica Matošević, osvrnula su se na brojna događanja koja se organiziraju u svrhu očuvanja i predstavljanja povijesne baštine Banovine, na što ih je savjetom i vlastitim primjerom potaknuo Damir Borovčak. Među ostalim je spomenuto kako je u posljednje vrijeme više od tri tisuće učenika osnovnih škola posjetilo Banovinu te na autentičnim lokalitetima vidjelo i uz stručno vodstvo i relevantne dokumente i spomenike doznalo više o prostorima na kojim su (i odakle su) Hrvati od davnina branili domovinu.

Na kraju izlaganja o svojem radu i radu svojih suradnika glede upoznavanja javnosti s baštinom Banovine, te posebice u svakoj prilici istaknuvši primjer Damira Borovčaka, Miljenko Bađun uputio je i svojevrsni apel predstavnicima vlasti u Hrvatskoj: „ Učinite sve što možete na svojim mikrorazinama da ovakvi projekti, utemeljeni na znanju, koji su se dokazali u provedbi, zažive u cijeloj Hrvatskoj!“

Ivica Matošević nije zaboravio pozdraviti trojicu generala koji su nazočili predstavljanju, generala Josipa Lucića i generale Ljubu Ćesića Rojsa i Marinka Krešića. Pozdravio je i Vladu Marića, nekadašnjeg savjetnika bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića koji je u svakoj prilici podupirao domoljubna obilježavanja i obljetnice Gvozdanskog, a tu potporu nije krio ni kad je bio savjetnik predsjedniku Josipoviću. Nije zaboravio ni branitelje koji, premda narušena zdravlja, organiziraju čišćenje trnja u Gvozdanskom kako bi se mogle dostojanstveno organizirati obljetnice sjećanja i spomen-pohodi, dok političke vlasti ne čine ništa osim što obećavaju, a i ta obećanja padaju u vodu čim prođe obilježavanje obljetnice.

Mons. Cvitkušić iznio je iscrpan pregled monografije i jasan prikaz što ona sve sadrži, a posebno je naglasio da je ta knjiga zapravo odaziv na poziv sv. Ivana Pavla II., koji je rekao da ne smijemo zaboraviti svoje mučenike, nego da im moramo očuvati spomen. Borovčakova knjiga, rekao je, spomen je Gvozdanskom, Zrinu i Pounju, i na tome mu treba čestitati. Nastavio je svoj govor riječima kako je autor knjige neumorni promicatelj istine o tragediji u Zrinu, Gvozdanskom i Pounju, koji osjeća srce hrvatskog čovjeka i njegovu veličinu, želeći da ti događaji uđu u sjećanje današnjih Hrvata.

Biskup Košić pohvalio je Borovčakovu monografiju kao vrijedno djelo zaljubljenika u hrvatsku povijest i istraživača istine te prvog inicijatora spomen-pohoda u Gvozdansko. Postavivši pitanje što je to potaknulo Borovčaka na pisanje i o čemu on to piše, biskup je ponudio i odgovor rekavši da ondje piše o tome kako se branilo kršćanstvo od prodora islama. Podsjetivši da je i sam Isus Krist na jednom mjestu sebe nazvao braniteljem, istaknuo je ljepotu i čestitost braniteljske službe. Lijepo je biti branitelj, dodao je biskup, agresori ne mogu reći da su branitelji, kod njih nema braniteljskih udruga, jer se oni nisu branili, nego su napadali. Nastavio je da su branitelji svojim junaštvom pokazali da su veći od zla, vjerovali su u pravdu i za nju su bili spremni položiti svoj život. I danas je tako, rekao je biskup Košić, branitelji koji su sve žrtvovali na jednoj su strani, a oni koji se bore samo za sebe na drugoj, jedni od drugih udaljeni toliko koliko je nebo daleko od zemlje. Branitelji bi trebali uživati veliku zahvalu i poštovanje naroda, a jedan takav spomen jest i knjiga Damira Borovčaka, spomen da se žrtva onih koji su bili spremni položiti svoj život ne smije nikad zaboraviti, zaključio je svoje izlaganje biskup Košić.

Na samom kraju predstavljanja nazočnima se obratio i autor monografije. Borovčak je, odviše skromno, rekao da on ne misli da je toliko zaslužan jer je samo nastavio ondje gdje su drugi stali, od onoga što je bilo poznato, ali je bilo gurnuto pod tepih: zbog komunizma, ali i zbog hrvatskih političara koji ne poznaju hrvatsku povijest, a ne žele ju ni učiti. Zahvalio je hrvatskim braniteljima koji su kroz povijest branili hrvatsku domovinu, i onima koji ju i danas brane. Zahvalio je svima koji pohode Zrin i Gvozdansko te zamolio hrvatske branitelje da za tih spomen-pohoda odjenu svoje svečane vojne odore, kao što to čine veterani diljem svijeta, pa zašto to ne bi činili i hrvatski. Spomenuo je ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, hrvatske generale te Gromove, Tigrove, 145. brigadu iz Dubrave i pojedine povijesne postrojbe koje pohode Gvozdansko. Među njima je i Počasno-zaštitna bojna s Pantovčaka, pa se organizatori nadaju da će im jednom spomen-pohod svojom nazočnošću uveličati i hrvatska predsjednica/predsjednik. Na koncu je autor dodao i to da monografije zasigurno ne bi bilo da u tome nije pomoglo hrvatsko iseljeništvo jer u Hrvatskoj za to nitko nije ponudio svoju potporu.

Dogodilo se 13. siječnja 1578.

Knjiga sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju njegova godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom.

Uzvišeno odricanje i sebedarje naših predaka u obrani od osvajača, njihova velejunačka žrtva bez svjetskog uzora, nije legenda ni bajka. Događaj je stvaran, na ponos i za uzor idućim hrvatskim naraštajima.

(Otisnuto na koricama monografije)

tekst: hkv
fotografije: Ljubomir Škrinjar

Hrvatsko nebo