U koga je Zlatko Hasanbegović nastrijelio?!

U Hrvatskoj ognjištarski antikomunist, u BiH velikobošnjački hegemonist i velikobosanski unitarist

Ovih dana Sabor RH raspravljao je o prijedlogu Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH. Na temelju izrečenog nameće se zaključak kako većina onih koji su raspravljali i zaključivali uopće nisu upućeni u sustav vlasti u BiH i sramotni položaj majoriziranih Hrvata, ili su upućeni ali su činjenice namjerno izvrtali. Umjesto ekipe liječnika pacijenta BiH na operacionom stolu su čerečile pristrane gatare, klevetnici, veleizdajnici, kazandžije, uhljebi, mesari, hodžini ministranti, komunisti, dimnjačari, orjunaši i Soroševe sluge. Čast izuzetcima koji su bili manjina.

Na površinu su isplivale još i od ranije poznate podjele. Antifa je unitarnu Bosnu i Hercegovinu fetišizirala u malu Jugoslaviju,  dodrinaši-prvaši u NDH do Drine, a Velkobošnjaci u njihov muslimanski Bošnjakistan.

Sama po sebi Deklaracija nema obvezujući karakter nego tek simbolični i kao takva je po Hrvate u BiH skoro pa beznačajna. Nakon smrti predsjednika Tuđmana sve vlasti u Hrvatskoj i do sada su imale institucionalne alate kojima su mogle pomoći ali iz njima znanih razloga nisu. Stvarna vrijednost rasprave jedino je u tome što je unijela svjetlo i „neupućenim“ pokazala tko je tko u muljanju oko tamnog vilajeta.

Svojim govorom na raspravi Zlatko Hasanbegović je prezentirao savršenstvo politikantstva i licemjerja. Po tko zna koji put velikobošnjačku politiku promatrao je kroz udvaračke naočare. Izbjegao je problem nazvati pravim velikobošnjačkim imenom ali je zato strastveno podmetao predsjedniku Tuđmanu i Hrvatima u BiH čime je promašio „ceo fudbal“. Gosp. Hasanbegović je ili dr.sc. estradni povjesničar čije se izjave temelje na neznanju ili se pravi grbavi „Toša“ te namjerno ignorira istinu – trećeg nema. Na izloženom bi mu mogao pozavidjeti i velikobošnjački šovinist i filozof opće prakse Muhamed Filipović.

Zlatko Hasanbegović (Z.H) tvrdi: „Komšić je titoistički demagog izabran uz prešutnu suglasnost sestrinskog HDZ-a za mogućnost takve izborne manipulacije“.

Hasanbegović je prešutio činjenicu da Hrvatima od Bošnjaka nametnuti Sejdo Komšić nije samo Titoist nego isto kao i on hendikepirani pravaš. U suprotnom, zar bi Sejdo Komšić u svojem uredu pored Titove slike držao i sliku pravaša-dodrinaša i samodeklariranog ustaše Blaža Kraljevića?! Alijin general i Paragin krilnik u ratu se dragovoljno podredio zapovjedništvu Alije Izetbegovića i njegovoj muslimanskoj vojsci, a protiv Hrvata u BiH, HVO-a, Herceg-Bosne, predsjednika Tuđmana i Hrvatske.  Hasanbegović se također s Blaževom plaho slaže.

Z.H:  „Nije pitanje zašto Hrvatski sabor i hrvatska državna politika raspravljaju i odlučuju o Bosni Hercegovini, već pravo pitanje glasi i 1991. 1993.., kao i danas 2018., što i kako se raspravlja i odlučuje“.

Sve navedene godine Hasanbegović je izdvojio kao grijehe predsjednika Tuđmana, HV-a, HVO-a i Herceg-Bosne. Navodno je 91. predsjednik Tuđman s Miloševićem dijelio BiH, a 93. su navodno Hrvati oružano napali višestruko brojnije Bošnjake, dok ih evo u 2018. Hrvati opet navodno napadaju. Ni slučajno nije obrnuto.

Nije spomenuo godinu objave Alijinog fašističkog manifesta „Islamska deklaracija“ čije krvave plodove Hrvati u BiH danas svojom opstojnošću plaćaju. Niti 92. kada je predsjednik Tuđman Hrvatima u BiH naredio glasovanje za neovisnu BiH, iako oni nisu bili za to jer su znali što ih čeka. Iste te 92. godine pri napadu srpske vojske na Hrvate Alija Izetbegović je izjavio „To nije naš rat“ i time je kao predsjednik države Hrvatima u BiH jasno poručio – tko vas šiša. Iste 92. godine bošnjačka politika je Hrvate lagala o zajedništvu dok je u tajnosti tu istu godinu pripremala zahtjevnu vojnu ofenzivu Neretva93 kojom su 93. napali Hrvate u Hercegovini i Središnjoj Bosni.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/05/28/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-9-islamska-deklaracija-alije-izetbegovica/

Z.H: „Stotinu i pedeset godina Bosna i Hercegovina je stožerna točka hrvatskoga nacionalnog pitanja, stoljeće i po Hrvati se u njoj bore i krvare za opstanak i za svoja temeljna narodna prava“.

Hasanbegovića  ni malo nije mrsko lagati. Hrvatsko nacionalno pitanje nije ugroženo tek stoljeće i  pol zbog Velikosrbina Ilije Garašanina nego skoro četiri stoljeća ranije. Hrvatska kalvarija započela je 1473. godine višestoljetnom okupacijom BiH i genocidom nad Hrvatima koje su počinili Hasanbegoviću drage Osmanlije i na Islam konvertirani kolaboracionisti čiji je i sam potomak. I to begovski potomak.  U osmanlijskoj genocidiji nije mogao bilo tko begom postati nego samo onaj konvertit na Islam koji se prethodno debelo napio hrvatske krvi. Turci i poturice su nad Hrvatma izvršili duhovnu agresiju, kulturocid i etnocid, hrvatskom kralju na prevaru glavu odsjekli, kraljici djecu oteli i islamizirali, a nju prognali u Vatikan. Do austrougarske okupacije nisu Srbi Hrvate u BiH i Hrvatskoj napadali, pljačkali, crkve u džamije pretvarali, zemlju i drugu imovnu otimali, silovali, na kolac nabijali i ubijali, niti su to činili samo Turci, nego većinom domaći poturčeni konvertiti čiji se potomci 1993. dekretom proglasiše narodom Bošnjaci, a BiH prisvojiše kao isključivo bošnjačku državu.  Nisu Srbi kod Neuma Hrvatsku na dva dijela presjekli, nego Turci i njihovi domaći kolaboracionisti.

Z.H: „Nisu ni Visoki predstavnici, ni Bruxelles, ni Tadić, jučer, ni Vučić danas, Karadžić jučer, a brat Dodik danas mjera hrvatskih interesa. Hrvatske narodne i državne interese ne smiju niti mogu određivati srpske težnje i potrebe srpske države i prekodrinske kvazidržave, niti samoubilačko protuhrvatsko sektaštvo i kratkovidnost bilo koje bošnjačke politike“.

Zašto Hasanbegović nije nabrojao i srpske muslimane Aliju i Bakira Izetbegovića, svojeg imenjaka Lagumdžiju, Džaferovića i brojne drugu srpsku braću muslimanske vjeroispovijesti – friško uvezenu sa Sandžaka – među kojima je većina njih počinila još neprocesuirane ratne zločine nad Hrvatima u BiH!?

Hrvatima u BiH ne određuje politiku srpska država nego velikobošnjačko preglasavanje i majorizacija čemu svjedoči i demokracijski skeč – Janjičar Sejdo Komšić po treći put. Hrvatske narodne i državne interese ne smiju niti mogu određivati velikomuslimanske, velikobošnjačke i velikobosanske težnje i potrebe velikobošnjačke države i prekobosporskog šerijatskog ludistana Turske.

Z.H: Ravnopravnost Hrvata u BiH i državnička politika Hrvatske „Postiže se promišljanjem naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti: postiže se razboritom državničkom politikom koje u ovom trenutku u Zagrebu kojim vlada hrvatsko-srpska koalicija nema niti u tragovima“.

Od 2000. god. punih 14 godina Hrvatskom je vladala hrvatsko-bošnjačka koalicija s hrvatske strane predvođena Račanom, Vesnom Pusić, Mesićem, Josipovićem, Milanovićem, Đapićem, Perom Ćorićem, Danielom Srbom itd. Baš u to vrijeme hrvatsko-bošnjačke koalicione vlasti u Hrvatskoj Hrvati u BiH najviše su stradali, a  bošnjačka majorizacija je kao behar procvjetala. Gospodinu Hasanbegoviću ta koalicija ne smeta jer su od nje najviše koristi imali Bošnjaci. Gdje god se nešto može našteti Hrvatima i ušićariti za megalomanske prohtjeve Bošnjaka tu ćete u crveno-crnoj koaliciji naći i predstavnike zelene Velikobošanjakije.  Zelene u Hrvatskoj predstavljaju SDA HR i Zlatkom Hasanbegovićem predvođena stranka Neovisni za Hrvatsku (NzH). Obe stranke i Islamska zajednica HR isturene su političke karaule velikobošnjačkog službenog Sarajeva i Islamske zajednice BiH koja svakodnevno klanja velikobošnjački hegemonizam i velikobosanski unitarizam.

Zbog njihove crveno-crno-zelene boje, petokrake i polumjesec, ova totalitarističko-antihrvatska koalicija istovjetna je državnoj zastavi Libije i zato je Hrvati u BiH nazivaju „Libijska koalicija“.

Po Libijskoj koaliciji  Hrvatska je u zadnjem ratu istovremeno izvršila unutarnju agresiju na Srbe u HR (antifina optužnica) i vanjsku na Bošnjakistan (optužnica od antife, pravaških dodrinaša i Bošnjaka), a zatim je Hrvatska istovremeno počinila i izdaju jer nije Bošnjacima sve do Drine očistila BiH od Hrvata i Srba. Na temelju ovakve optužnice Libijske koalicije Haaški Tribunal je politikantski presudio „Hrvatskoj šestorci“ iz BiH, hrvatskom kolektivitetu u BiH i hrvatskom entitetu Herceg-Bosni.

Z.H: „Dvoentitetska podjela zemlje na entitet zvan Republika Srpska, nastao na genocidu i biološkom uništenju Hrvata i Bošnjaka i Federaciju“.

U Republici Srpskoj je ubijeno oko 2500 Hrvata dok je ih je protjerano oko 140 tisuća. S teritorija pod kontrolom bošnjačke vlasti i vojske (današnji entitet Federacija) ubijeno je oko 5000 Hrvata i protjerano blizu 200 tisuća. Dakle, bošnjačka vlast i teritorij nastali su na puno većem genocidu nad Hrvatima u BiH nego li je srpski. Zato je dirljivo vidjeti koliko truda Hasanbegović ulaže kako bi se ignoriralo i previdjelo i u ovoj deklaraciji biološko ratno istrebljenje Hrvata s područja pod kontrolom bošnjačke politike i vojske od Maglaja, Zenice, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Vareša, preko Travnika, Uskoplja i Bugojna sve do Jablanice i istočnog Mostara.

Z.H: „Potrebno je promijeniti diskriminatorsku odredbu Ustava Bosne i Hercegovine koja treba glasiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine Hrvat, Bošnjak i Srbin bez navođenja entiteta“.

Ah, naš prepametni dr. sc. Hasanbegović ne zna za presudu Europskog suda za ljudska prava po tužbi Sejdić-Finci kojom se pored predstavnika tri konstitutivna naroda u Predsjedništvu BiH mora naći mogućnost i za one iz reda „Ostali“ – građani. Haso knjigu u šake i ponovi gradivo umjesto što djeluješ protivno Ustavu BiH. Na kraju krajeva hrvatski kandidat za Predsjedništvo BiH ne mora biti Hrvata ali mora biti predložen i izabran od hrvatskog naroda.

Z.H: „Ovu odredbu treba pretočiti u izborni zakon da se članovi državnog predsjedništva biraju neposredno u jednoj izbornoj jedinici koju čini cijela država, a ne entiteti“.

Jedna izborna jedinica koju Hasanbegović zagovara za navodnu dobrobit Hrvata u BiH u stvari je podmuklo utemeljenje unitarne države. Hrvatskim glasovima izabrani predstavnik u Predsjedništvu BiH jedino je moguć u hrvatskoj izbornoj jedinici, odnosno hrvatskom entitetu, što je ujedno u bošnjačkom i srpskom entitetu jamac njihovog predsjedničkog legitimiteta. Troetnički i troentitetski uređena BiH s tri izborne jedince jednako je održivoj i pravednoj BiH. Hasanbegovićev i velikobošnjački prijedlog o jednoj Izbornoj jedinci je preslika velikosrpskog unitarizma Slobodana Miloševića u bivšoj YU kojeg osim Srba nitko drugi nije želio prihvatiti, ali bi ga Hrvati u BiH danas morali prihvatiti jer ne dolazi od velikosrpskog nacionalsocijalizma i fašizma nego bošnjačkog.

Z.H: „Drugi mogući način koji bi onemogućio svaki budući slučaj Komšić jest izbor članova predsjedništva u parlamentarnoj skupštini uz potvrdu doma naroda, a što je još 2006. jamčio tzv. travanjski paket ustavnih promjena iza kojih je stajala tadašnja američka administracija i koji je trebao biti tek početak daljnje ustavne nadogradnje“.

Travanjski paket je za Hrvate u BiH ubilačka zasjeda. Njime bi bila ozakonjena već postojeća ali još uvijek protuustavna praksa kojom Bošnjaci svoje kandidate Bošnjake prekrste u Hrvate, a onda ih hrvatskom narodu nametnu kao hrvatske.

Hrvati u BiH dijele stavove zastupnika Hrvoja Zekanovića, Petra Škorića i onih od centra desnije orijentiranih zastupnika iz političkih stranaka MOST i HDZ: „Jedini spas za Hrvate je treći entitet. Vrijeme je da se ‘prestanemo sramiti’ samog spomena Herceg-Bosne“.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo