GENERALE, BILO JE ČASNO BORITI SE S TOBOM
GENERALE, BILO JE ČASNO BORITI SE S TOBOM
“Kakvi god da jesu zakoni ovog suda, oni ne vrijede za Amerikance. Za ostale narode vrijede zakoni stalnog suda, ICC-a. A ti se opet zakoni, razlikuju od ovih ovdje – ICTY, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, po kojima se meni sudi. Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest: princip ravnopravnosti sudionika u sudskom procesu. Citiram Perelmana: ‘ U odnosu u kojem je nejednakost bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za razuman i uman proces’.
I kraj: Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hrabro, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetinama puta, znam da nisam kriv! Časni suče Antonetti, ako Vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu jer ste Vi pravični. Znati ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje. I to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako Vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti, pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, a moć da se nešto učini postane zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila! A to zbilja ne bi bilo ništa novo na ovome svijetu.”
(Iz završne riječi generala S.P.)
Odlaziš tiho ka pučini plavoj
Uspravno kročiš ponosit i gord
Zvjezdane svijeće nek’ putokaz budu
Sad duši Tvojoj kroz nebeski svod
Velik je onaj ki zgine pošteno
A bitke vodi junački i časno
I svome rodu koji sebe daje
Svim svojim bićem, gorljivo i strasno
Naš narod znade i sjećanje živi
Jer sve si dao što se može dati
I zadnji dah svoj i bljesak u oku
Tu Tvoju žrtvu pamtit’ će Hrvati
A kada stigneš u Njegove dvore
Pripravi mjesta za nas, braću svoju
Što bjesmo s Tobom ponosnim i časnim
U istom boju i u istom stroju
Nek’ prolome se nebom silni zvuci
Fanfara moćnih nek’ se čuje poj
Kad opet stanu bojovnici Tvoji
Jedan do drugog u nebeski stroj
Generale, počivao u miru Božjem i laka Ti bila hrvatska gruda za koju si se borio i hrabro položio svoj život.
S NAMA SI!
Zlatko Pinter
volimjajce.com/ http://volimjajce.com/Hrvatsko nebo