Zorica Vuković: “Kohlova djevojčica”

Na sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu 13.11. 2018., kao gošća, sudjelovala je njemačka kancelarka  Angela Merkel. Održala je predavanje na temu ‘Budućnost Europe’.  Na početku govora Merkel je utvrdila: „Danas  s radošću i zahvalnošću stojim pred najvećim parlamentom na svijetu.“

Posebnu pozornost izazvale su njene riječi:  „Što se tiče sigurnosne politike moramo se obraniti zajedničkim snagama…. Ako želimo braniti svoju zajednicu mi Europljani moramo svoju sudbinu uzeti u svoje ruke…. Moramo kreirati zajedničku europsku vojsku… Jean-Claude Juncker je već prije nekoliko godina rekao da bi zajednička europska vojska svijetu pokazala da nikada više među europskim zemljama neće biti rata…. Solidarnost je univerzalna vrijednost.“  Kazala je da je Europa područje na kojem vladaju zakoni te da svi moramo poštivati dogovore i zakone, a ne da se po njima ponašaju samo neke članice. „Moramo u obzir uzeti potrebe i interes drugih jednako kao i naše potrebe i interese… Solidarnost mora nadvladati egoizam… Tolerancija i solidarnost predstavljaju našu zajedničku budućnost i za njih se vrijedi boriti,“ zaključila je Merkelica.

Buran pljesak dobila je za ideju o zajedničkoj vojsci, iako je bilo i negodovanja. Juncker joj je ljubomorno ili ohrabrujuće rekao: „Dobili ste više pljeska nego ja kada sam ovdje držao govor.“

Angela Merkel je rođena u Hamburgu 1954. godine kao Rebekah Dorothea Kasner. Otac, Horst Kasner, poljskog porijekla,  bio je pastor u luteranskoj crkvi. Nedugo nakon što je Angela rođena, preselio je obitelj iz Zapadne u Istočnu Njemačku, u vrijeme kada su ljudi bježali na drugu stranu. Navodno je „tamo, pod komunizmom,  bio duhovno potrebniji“. Do smrti 2011. je živio u Berlinu. Majka Herlind Jentzsch je bila profesorica latinskog i engleskog jezika.

Merkel se tijekom školovanja isticala kao odlična učenica, a nakon što je diplomirala fiziku na Sveučilištu u Leipzigu (der Leipziger Karl-Marx-Universität) preselila se u Berlin i zaposlila na Akademiji znanosti. Doktorirala je 1986. godine. Objavila je nekoliko znanstvenih radova iz područja fizikalne kemije.

Godine 1977. udala se za kolegu Ulricha Merkela, ali brak je potrajao samo pet godina. Svoj život s Urlichom opisuje kao da je ‘prošao meteor’. Njegovo prezime je zadržala i kada se drugi put udala, 1998. godine za Joachima Sauera s kojim je i sada u braku iako se rijetko pojavljuju zajedno.

Angela je bila zainteresirana za politiku dok je studirala. Bila je član FDJ (Freie Deutsche Jugend), jedine stranke u DDR-u za koju je radila na području propagande. Dobrovoljno je preuzela vodstvo stranke. Godine 1981. postala je tajnica agitacije i propagande osnovne organizacije na institutu s više od 600 zaposlenih.

„Merkeličin disciplinirani i oprezni pristup politici često se pripisuje njenom odrastanju u Istočnoj Njemačkoj,“  piše časopis Time i dodaje: „Kao devetogodišnjakinja, stajala je gotovo cijeli školski sat na dasci za skakanje u bazen prije nego je odlučila skočiti.“ Kad se Merkel prijavila za asistenticu u inženjerskoj školi, rekli su joj da će se morati pridružiti Stasi. Odbila je, tvrdi Time, prema Merkeličinom svjedočenju: „Loše bi špijunirala jer je bila previše brbljava“.

Kasnije će novinarka Evelyn Roll u dosjeu Službe državne sigurnosti o Angeli Merkel pronaći  rečenicu o njenom odnosu prema ruskom jeziku i SSSR-u: „Iako Angela vodeću ulogu Sovjetskog Saveza, shvaća više kao ulogu diktatora  kojem su podređene sve druge socijalističke zemlje, ona je s druge strane oduševljena ruskim jezikom i kulturom Sovjetskog Saveza.“

Pad Zida, dočekala je u sauni s prijateljicom.

Oslobođena komunističkog nadzora, Merkel se pridružila novoj istočnonjemačkoj stranci Demokratsko buđenje. Bila je to sestrinska stranka zapadno-njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) s kojom je Merkelica odlučila stvoriti ‘Savez za Njemačku’.

Godine 1990. izabrana je za zastupnicu u Bundestagu. Njena se stranka ujedinila s CDU-om. Iako CDU ima neke vrijednosti kojima je sklona i Angela Merkel, njezini biografi nagađaju da je izbor stranke više bio odraz njezine želje za moći nego svjetonazora. Postala je ministrica za žene i mladež u vladi Helmuta Kohla. Mediji su joj tepali ‘Kohlova djevojčica’. Godine 1994., zahvaljujući Kohlu, postala je ministrica za zaštitu okoliša.

Kohl je poražen na izborima za Bundestag 1998. godine. Merkel postaje glavna tajnica stranke, a iste godine stupa u brak s kvantnim kemičarom Joachimom Sauerom s kojim se vrlo rijetko pojavljuje u javnosti, jer on mrzi publicitet.

Rejting stranke naglo pada 1999. zbog skandala oko nezakonitih donacija koje su uplaćivane na račun CDU-a. Kao odgovorna osoba označen je Helmut Kohl, tada na mjestu počasnog predsjednika stranke. Kohl je, kao posljednji europski političar starog kova, odbio objelodaniti imena donatora. No to je učinila Merkel objavom članka u Frankfurter Allgemeine Zeitung-u, ne konzultirajući se s predsjednikom Schäubleom. Tražila je da se stranka distancira od Kohla jer joj je nanio veliku štetu.

Kohl nije napao Angelu već svog nasljednika Wolfganga Schäublea. Javna polemika je mjesecima potresala Njemačku. U konačnici i jedan i drugi su se kompromitirali pa je  Schäuble morao otići s mjesta predsjednika CDU-a. Na njegovo mjesto zasjela je Angela Merkel  10. travnja 2000., kao prva žena. Ipak, Merkel je čelniku sestrinskih bavarskih kršćanskih socijalista, Edmundu Stoiberu mudro prepustila kandidaturu za kancelara na izborima 2002. Taj se potez pokazao odličnim za nju jer je Stoiber izgubio izbore od socijaldemokrata Gerharda Schroedera, čija je vlada pak izgubila vlast tri godine kasnije.

I onda je sve počelo.

Merkel 2005. godine, kao prva žena, postaje savezna kancelarka. Pomaknula je CDU prema centru provedbom socijalne politike, ukidanjem obaveznog vojnog roka i odustajanjem od nuklearne energije.

U intervjuu 2012., na jednom molitvenom doručku, govorila je o svojoj vjeri: „Ja sam pripadnica evanđeoske crkve. Vjerujem u Boga i religija je stoga moj stalni suputnik bila tijekom cijelog mog života. Mi, kao kršćani, ne bismo se trebali bojati za naša uvjerenja.“

Tijekom dužničke krize zalagala se za fiskalnu disciplinu i stroge mjere štednje što se posebno odrazilo u Grčkoj gdje su je, zbog toga, karikaturalno prikazivali u nacističkoj odori.

S Brexitom, izborom Donalda Trumpa i širenjem otpora prema njenoj politici, koju njeni zagovornici nazivaju populizmom, Merkel  je najavila povlačenje s čelnog mjesta stranke. Strepi li od onoga što je priuštila Kohlu čija se obitelj, nakon objave njenog pisma, tragično raspala?

Definiraju je kao ‘iznimno inteligentnu i kirurški preciznu’, ali i ‘hladno proračunatu’. Nakon tijesne pobjede na posljednjim izborima, mnogi je više ne gledaju kao  ‘vođu slobodnog svijeta’, tim prije što je Merkel katalizator nasilne migracijske politike. Tako su u kolovozu ove godine izbili neredi i napadi na migrante u gradu Chemnitzu u Saskoj, nakon što je ubijen jedan stanovnik Daniel H., kubanskog porijekla, od dvojice azilanata iz Sirije i Iraka. Merkel je, preko glasnogovornika, Nijemce pozvala da se pobune protiv ‘mržnje’ koja, po njezinu mišljenju, nije usmjerena samo protiv stranaca, nego i protiv političkih dužnosnika i novinara.

Nažalost, to nije jedini incident migranata. A ni jedini prosvjed protiv njihova nasilja.

„Angela Merkel je posljednjih godina podcijenila mogućnost izbijanja napetosti u društvu dok je tvrdila da u Njemačkoj ima mjesta za stotine tisuća tih ljudi,“ rekao je Matteo Salvini u intervjuu za njemački radio Deutsche Welle, komentirajući incidente u Chemnitzu.

Kaže Merkel u Strasbourgu: „Moramo u obzir uzeti potrebe i interes drugih jednako kao i naše potrebe i interese… Solidarnost mora nadvladati egoizam… Tolerancija i solidarnost predstavljaju našu zajedničku budućnost i za njih se vrijedi boriti.“  Uglavnom ‘vedri i oblači’ s predstavnicima moćnih europskih nacija s kojima se sastaje i usred mora.

Ništa od solidarnosti.

Svoj stav pokazala je na otvorenju švicarskog tunela St Gotthard kad je pala u zanos prilikom izvođenja sotonističkog rituala. Ritual je režirao njemački redatelj Volker Hessen, a osim Merkelice tu su prisustvovali moćnici i krojači europske sudbine koji su odali počast sotoni. Neki od njih više nisu na političkoj sceni.

Prema Forbesu, sedam puta je Angela Merkel proglašena najmoćnijom ženom svijeta, a i više puta u raznim časopisima, za osobu godine. U tijeku je njen četvrti mandat kancelarke Njemačke. Što će moćno ostaviti u naslijeđe Europi, reći će povijest. Ako je ne budu pisali ‘jakovine’ i ‘markovine’.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo