A. Borošak: Opća lobotomija Komšićeve kamarile
Vrijeme:2 min, 37 sec
I malom djetetu je jasno, kako politička situacija u Bosni i Hercegovini sliči na sve, samo na uređenu državu nikako. Priča se tu o ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. Laži i obmane su glavno oružje, kako bošnjačkih predstavnika, tako i predstavnika Međunarodne zajednice. Bošnjaci su dobili krila u toj pomahnitaloj igri, koju Međunarodna zajednica da želi mogla bi vrlo brzo zaustaviti. Srbi su dobili svoje, nikada mi neće biti jasno, po kojim to zaslugama, pa se danas pokušavaju predstavljati kao važni čimbenici s državotvornim pečatom čak. U toj nepoštenoj igri, u kojoj Hrvati, jedan nedužni narod postadoše žrtva bahate Međunarodne politike.
Na tom tragu se godinama izmjenjuju Međunarodni predstavnici, koji kao nešto pokušavaju činiti, nekakav red uvesti, a onda mandat prođe, drugi dođe, ista priča teče u toj igri bez granica. Svaki korak, svaka izgovorena riječ i vapaj Hrvata se mjeri i prosuđuje i osuđuje, a bošnjački teror i zulum nad Hrvatima se ovakvim načinom podržava i to bolesno stanje održava. Sve dok Međunarodna zajednica ne učini nešto i taj komad kruha ne podjeli pravično, tu pravde i mira nikada neće biti i taj lonac će još dugo, dugo ključati, a iz njega se nitko nikada neće najesti. Hrvati u BiH na svojim vjekovnim ognjištima postadoše taoci jedne licemjerne politike Međunarodne zajednice, koja kroji pravdu, samo za svoj džep.
Čudna tvorevina ne bi bila čudna da u njoj čudaci ne borave. Čudaci i bolesnici svih vrsta i boja skupiše se na BiH političkom nebu. Putuje ta čudna haranga na oblacima čudnim, stvarajući pred sobom jad i čemer. Magle oči svima, mutna je to igra, koja pozna sve, samo poštenje ne. Na svom putu zla koriste sva raspoloživa sredstva.
Primitivizam je glavno oružje, koje izgleda u ovom “uljuđenom” svijetu najbolje prolazi. Izetbegovićeva kamarila, svakim novim danom dobiva krila. Lažu i mažu, podmeću i s primitivizmom se umeću. Čovjek bi na trenutak pomislio, kako se odigrava kakva kazališna predstava. Predstava je to bez pravog naslova, možda bi je mogli nazvati “Kolektivna lobotomija.” Tako to nekako izgleda s Komšićem na čelu kolone. Taj politički i ljudski eunuh preuzima ulogu egzekutora vlastitog naroda, ili kako on reče “naroda iz kojeg potječe.” Na kraju krajeva, sasvim je svejedno, rezultat je isti. Pojavio se još jedan izdajnik roda svoga. Poznaje povijest takve, uvijek je bilo ološa ljudskoga, prodanih duša. Rodio se Juda naših dana, uznapredovao u svojim nakanama, izdajstvo pokušava usavršiti i bez imalo srama, narod kojemu je oteo pravo biranja svojih predstavnika, narod kojemu sudbinu pokušava krojiti, taj isti narod želi uništiti, zatrti im vjekovna ognjišta.
Što čini Međunarodna zajednica, ništa!? Svi nešto brinu, i slažu se da je stanje neodrživo, izborni zakon u BiH nepravedan, jer jedan narod drugom ne može birati predstavnike, svi to znaju, ali izborni rezultat tog istog zakona priznaju. Tko je tu lud, ili je u pitanju ipak “opća lobotomija!”
U Danteovoj „Božanstvenoj komediji“ najniži krug pakla određen je za izdajnike, za sav ološ ovoga svijeta.
Nadati je se da ni Komšić i njegovo bolesno društvo neće bolje proći, a mi moramo biti ti, koji ćemo mu/im krila skresati i zastavu Herceg Bosne s ponosom zavijoriti!
A.Borošak//Hrvatsko nebo
