Premijera filma u Rijeci 1918. – 2018.: Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj
Vrijeme:3 min, 9 sec
Premijera filma u Rijeci 1918. – 2018.: Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj (od Karađorđevića i Pribićevića do Vučića i Pupovca) održana je u izvrsno posjećenoj dvorani Ivana Pavla II. na Trsatu. Organizatori predstavljanja dokumentarca bili su Matica Hrvatska, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka, Hrvatski domobran i Prvi hrvatski gardijski zdrug.
Riječani su dugim pljeskom pozdravili autora koji se odvažuje otvarati teške teme za Hrvate. Sedlar otvara teme, postavlja pitanja i ne boji se odgovora.
Tekst prikazanog dugometražnoga dokumentarnoga filma u produkcii Tesla filma napisao je novinar i publicist Nenad Piskač, a u filmu sudjeluju interpreti teksta Sanja Marin i Joško Ševo, montažer Alfred Kolombo, zvuk -Viktor Drnić, organizacija – Matej Pavlović, arhiv – Josip Jurić i Ivan Balić, asistent redatelja Zvonimir Petrić, producent Frane Matijević i izvršni producent Marijan Medvidović.
Prije prikazivanja filma koji je nagrađen aplauzom publici su se obratili Mile Biondić u ime UHBDDR Rijeka, Nikola Matičić – predsjednik Hrvatskog domobrana, Goran Crnković – predsjednik ogranka Matice Hrvatske Rijeka te na koncu i Jakov Sedlar, scenarist i redatelj filma.
Realizaciju filma poduprli su Anton Kikaš, Ilija Letica, Ante Kusturić, Frank Lulić, Ante Duvnjak, Slavko Katić, Drago Tolj, Vinko Tolj, Marko Franović, Ante Jurić, Nikola Babić, Paul Šarić, Ante Zovko, Tomo Budimir i Charles Billich.
Film počinje nametanjem srpske varijante Jugoslavije, čiji je bitni dokument za nastanak bila Niška deklaracija donijeta u prosincu 1914. koja je u sebi pored ratnih ciljeva donijela i ideju o ujedinjenju svih Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu nakon Prvog svjetskog rata.
Jakov Sedlar o filmu je izjavio:
“U mediju filma to je neispričana priča jer još nitko nije napravio nešto slično; nitko još nije sažeo i prikupio sve relevantne podatke i napravio presjek svih najvažnijih događaja i ključnih osoba i figura u jednom filmu kada je riječ o Jugoslavijama i srbijanskom teroru u Hrvatskoj u posljednjih sto godina. To je priča koja je uvijek djelomično ispričana i ovo je prvi put da se na jednom mjestu nalazi sve ono što je čini mi se, važno, da bi se uopće razumjelo o čemu se tu radi. Jer ljudi zaboravljaju, a posebice mlade generacije koje to nisu imale priliku gdje čuti i naučiti. Zato mislim da je taj film bitan jer će u sat vremena biti kristalno jasna sva ta strava u kojoj su sve te godine živjele generacije Hrvata.
Nismo izostavili nikog od političara pa sve do novinara koji su kao Hrvati sudjelovali u toj velikosrpskoj agresiji.
Od Račana i Sanadera do Josipovića i Mesića, zatim cijelu plejadu novinara od Tomića, Pavičića, Jergovića, Drage Hedla i drugih, uz neizostavnog Milorada Pupovca i njegovih Novosti. Dakle, riječ je o cijeloj jednoj bulumenti, jednom hranidbenom lancu koji je napravio sve da im bude lijepo u ovoj državi, a cijelo vrijeme su rovarili i rovare protiv nje. U našoj priči je mjesto i onim političarima u Hrvatskoj koji se nisu borili protiv velikosrpske i jugoslavenske ideologije nego su je dopustili ili je čak promovirali. Kako ćete vi primjerice izuzeti jednog Ivu Sanadera koji je prvi ustoličio Milorada Pupovca na takvu poziciju da o njemu ovisi sudbina Hrvatske? Kako izostaviti novinare kojima i danas pogled stalno čeznutljivo bježi prema Beogradu i istoku?”
Živimo u vrijeme kad je represija nad Hrvatima poprimila fantazmagorične oblike. Srbijanci uhićuju Nikolu Kajkića i Zoricu Gregorić, a Hrvatska ne reagira.
U Hrvatskoj izvojevanoj blistavim pobjedama, srcem i dušom hrvatskih ratnika na djelu je ponovo ono isto antihrvatstvo kojeg se autori dotiču u filmu, a koje je sažeto i u rečenici jugoslavenskog diktatora: Prije će Sava poteći uzvodno, nego Hrvati dobiti državu.
Dobili smo je, a na nama je da ju učinimo onakvom za kakvu su se borili hrvatski ratnici od 1991.
Vedrana Spadoni/Hrvatsko nebo
