A. Borošak: Muke po demokraciji
Vrijeme:2 min, 42 sec
Demokracija u svom biću je pluralistički oblik vladavine, gdje se provodi volja naroda iskazana kroz izbore, pa preko demokratski odabranih predstavnika, provodi svoje odluke o boljitku života svih njenih stanovnika. U tome nema ničega spornoga. Ali, kada demokracija stigne u Hrvatsku, ona poprima sasvim neke druge oblike, i jako je podložna prilagodbi vladajućim elitama, bolje rečeno izvršenju naredbi od nekih tamo demokratskih voždova, koji su sebi dali za pravo, pod krinkom nekakvog novog boljitka, nekakvih drugih demokratskih načela, nametati svoju volju u ovom globalnom selu, koji rade samo za svoje interese, a sve pod krinkom neke ljudskosti, dobrohotnosti i stvaranja nekoga novoga boljega života, ali koji će služiti samo njima, odabranima.
Demokratsko pravo svakog građanina je iznijeti svoj stav, tražiti svoja prava, ali, i tu smo posebni. Naime, kada stav iznosi netko tko veliča svoju domovinu, a pri tome, ne dao Bog spomenuti vjerska načela, taj isti se svrstava u nazadnika, primitivca, nepismenoga, opančara, pa i katolibana, što god to značilo, uglavnom nekoga na nižem civilizacijskom stupnju, ali, kada svoje stavove iznose neke skupine s margine društva, netko tko ima pravo tražiti svoja prava, ali ih ne i nametati, pa i na nakaradan način pokazivati, a tek oni koji uredno pljuju po svemu hrvatskome, bilo da je riječ o politici, kulturi, o vjeri, o životnim stajalištima, o domovinskom svetom ratu, e, takvi su onda napredni, oni postaju perjanice ovoga društva, pa se uz to još dobro financijski pomažu.
Pa se pitam, jesmo li prokleti, jesmo li stvarno toliko loši da nas Božja kazna stalno sustiže, i ne da nam disati na našoj rodnoj grudi.
Politički diletanti i prevaranti nam sudbinu kroje, ne prezajući zadirati u intimu svakoga pojedinca i nametati nešto što se kosi s načelima ljudskog dostojanstva. Provode se referendumi, koji su unaprijed osuđeni na propast, jer naš vrli premijer, jako školovan čovjek, koji nikako ne shvaća da demokracija nije njegova volja, nego je to volja naroda, ali on ima način da nas svaki put ponizi i pokaže da smo nepismeni, jer ne razumijemo da je to za naše dobro! Vjerujem da na ovome svijetu ne postoji niti jedna država, koja ima takvu dodvorničku vlast, koja je u stanju toliko raditi protiv vlastitog naroda, a opet se pitam, postoji li na ovome svijetu ijedan narod, koji je toliko razjedinjen, pa i toliko ideološki zadojen nekim propalim sustavima, narod toliko nesiguran u sebe, u svoje vrijednosti da ih ne zna čuvati i braniti pod svaku cijenu. Država smo, u kojoj svatko ima veća prava od nas samih!
Pitam se, zar jedan tako slavan narod, koji nije tu od jučer, pa naša povijest seže daleko u prošlost, stoljeće sedmo, nekakav je opipljivi početak, da taj isti narod nije u stanju se ujediniti i čuvati svoju grudu i njena sveta načela?! Duga i slavna povijest je iza nas, nemojmo biti generacija, koja će dozvoliti da se ta slava zatre! Ta Velika Europa bez granica, sve više nalikuje na veliku Europu bez srca, bez duše, nemojmo dozvoliti da tako bezdušno i bez srca zavlada i nama! Neka nam živi vječna, jedina i naša prelijepa domovina Hrvatska, svima nama na ponos! Naslijedili smo je od naših slavnih predaka, pa ju neokaljanu predajmo našim potomcima!
Anđelka Borošak /Hrvatsko nebo
