DALIJA OREŠKOVIĆ – PRIVILEGIRANA LJEVIČARKA NASTUPA, SOROS PLAĆA…

Već mi pomalo postaje naporna obveza pogledati tko gostuje u NU2 i par minuta poslušati što se govori. Obično mogu pretpostaviti što će se i na koji način govoriti obzirom da mi je stankovićeva uloga u nametanju ljevičarske ideologije već odavna jasna i obzirom da se gosti dovode ciljano kako bi gurali određenu agendu. Prozirno i naporno. Tako je i bilo i ovoga puta. Kako se proces zaustavljanja globalista u uništavanju civilizacije kakvu poznajemo širi svijetom, polako se i u Hrvatskoj jasno profiliraju snage u ovoj borbi i građanima svakog dana postaje jasnije tko je na čijoj strani. Tko je na strani desnice koja zagovara suverenost države, kršćanske temelje društva, jačanje obitelji kao temelja civilizacije, izbacivanje države iz procesa reguliranja svega živoga i pozitivan, „novi“ nacionalizam, a tko je nasuprot tome na strani globalista koji žele ukinuti nacije, relativizirati vjeru i nastojati implementirati jednu, univerzalnu svjetsku religiju i koji žele da država regulira svaki pa i najmanji detalj u životu tj., tko je na strani ljevice?

Dalija Orešković tipična je neoliberalna, progresivna milenijalka – teška ljevičarka. Bahata, precijenjena, uhljebljena i privilegirana, baš kako i priliči jednom prosječnom politikantu u Hrvatskoj. Sve u njenoj karijeri upućuje na to. Prije svega krenimo od laži, naime nije istinit podatak u njenoj biografiji, a jedini zapravo bitan, da je koautorica knjige “Sukob interesa u teoriji i praksi UN-a, EU-a i RH” jer ta knjiga nikada nije tiskana. Istina je da su njen suprug i kolega Frane Letica htjeli napisati nešto slično, ali nisu. Dakle, jedina stvar koja bi je eventualno odvojila od 199 drugih kandidata za mjesto predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa je upravo izdavanje neke knjige i kako je nije napisala morala je slagati da jest. Zapravo, bilo bi jako interesantno vidjeti koje smo ostale kandidate za to mjesto imali i kakve su njihove biografije.

Dalija je karijeru odvjetnice započela 2001., a iz njene biografije ne vidi se da je išta značajno i društveno angažirano radila tijekom školovanja. 2005. godine sudjelovala je na konferenciji u organizaciji OSCE u Gruziji, Role of Defence Lawyersin Guaranteeing a Fair Trial, kao odvjetnica koja se bavi kaznenim pravom i zaštitom ljudskih prava. Dakako, nismo imali prilike čuti u emisiji NU2 što Dalija misli o ulozi odvjetnika u garanciji pravednog suđenja u Hrvatskoj, čuli smo što misli o modnom detalju – umjetnim trepavicama. Godinu kasnije ponovno je sudjelovala na OSCE konferenciji, ovaj put u Beču, na temu promocije i zaštite ljudskih prava. Na ovu temu smo u emisiji čuli od Dalije par rečenica, standardnih ljevičarskih „preseransa“ oko ugroženih i zaštite, ništa novoga, poznate i uobičajene mantre bez pravog sadržaja. Sve u svemu, Dalija je bila na dvije konferencije u organizaciji OESC-a, skupine koja je dio globalističkog plana i koja se financira dijelom i iz sorosove zaklade Open Society Foundation-a, a koja usput budi rečeno troši previše novaca za loš posao koji obavljaju. Kažu da je vodila i neke slučajeve iz kategorije ugroze ljudskih prava, ali hrvatska javnost nije baš imala priliku pratiti neke žestoke slučajeve iz odvjetničke prakse ove borkinje za socijalnu pravdu, a čime bi zaslužila posebnu pozornost i što bi je odvojilo od ostalih kandidata za uhljebljavanje u državnu službu.

Bravo za Daliju! Pravni faks, dvije konferencije na temu ljudskih prava (oh, kako prigodno Dalija) i želja za napisati knjigu! I te sitnice su bile dovoljne za mjesto predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa!

A možda je i pomogla činjenica kako je Dalija privilegirana još iz doba bivše države. Dalija je rođena privilegirana i takvih je previše u politici u Hrvatskoj. Mi koji smo ovdje rođeni i ovdje živimo, a malo smo stariji, jako dobro znamo koliko je pripadanje komunističkoj partiji bilo bitno za karijeru, a Dalija je rođakinja partizanskog heroja Marka Oreškovića Krntije. Mlađi danas jako dobro znaju za nepotizam i svjedoče ga još u vrtićima, a nepotizam je nešto što uništava hrvatsko društvo i naročito je svojstveno i izraženo u socijalističkim društvenim uređenjima. Za naše društvo je naročito opasan nepotizam koji korijenje vuče iz vremena socijalizma jer je socijalizam opasno društveno uređenje i, što je u praksi dokazano više puta, uvijek osuđeno na propast. Mi u Hrvatskoj znamo da je za 99% poslova na državnim jaslama potrebna veza i da te netko „namjesti“, a koje snage ili koja struja je „namjestila“ Daliju?

U tom smislu, kaže Dalija,„Moja djeca su, recimo, išla u židovski vrtić jer smisao učenja o vjeri jest zbližavanje sa ostalim religijama, a ne obrnuto”.

Molim!?!? „…, a ne obrnuto“! U kojim se to drugim vrtićima uči obrnuto Dalija? Što želiš reći? Uči li se u kršćanskim vrtićima obrnuto? Zar želiš reći kako vjeronauku nije mjesto u školama stoga što uči djecu netoleranciji naspram drugih vjera? Znači Dalija, partizani po tebi i nisu pogriješili previše kad su pobili na stotine svećenika i srušili na stotine crkvi?

Nabrajati njene uspjehe kao predsjednice povjerenstva je bez veze jer svi znamo da je odrađivala poslove koje su joj stavili na stol da mora, ostale je spremala u ladice kao i svi. Bilo bi potrebno danima nabrajati slučajeve sukoba interesa koje svaki normalan građanin vidi oko sebe, a da ih ova borkinja za socijalnu pravdu NIJE niti spomenula. Stanković nije iznevjerio ni ovoga puta, megafon socijalista i globalista, progresivaca ili neoliberala pojačan na 8. 9 i 10 može narediti samo barba Soros kad osjeti da treba, ali on bar dobro plati.

Sve u svemu, ne bi bilo loše da Dalija osnuje stranku i okupi istomišljenike jer je dobro da se ta opskurna skupina stavi u okvire kako bi ih mogli zaobilaziti u širokom luku, a u Splitu već postoji skupina smiješnog naziva „Pametno“ s kojima se mogu udružiti i tako nam olakšati posao. I za kraj, tužno je gledati osobu koja je voljna svoju žensku ljubomoru javno staviti u fokus priče, tako da smo umjesto sadržaja i prijedloga mogli slušati demagogiju ljubomorne „darkerice“. Tipično ljevičarski.

Željko Petko, pukovnik u miru/Braniteljski portal/https://www.braniteljski-portal.com /Hrvatsko nebo