Kriminaliziranje izravne demokracije u režiji režima

Prema postojećim zakonskim okvirima Hrvatska je u EU na začelju demokratskih standarda kad je u pitanju izravna demokracija. U nas je gotovo nemoguća misija izboriti se za referendum. Režim se duboko ukopao (u državu i ustanove) zakonskim rješenjima hoteći reći da jedino on i njegovi protagonisti znaju čitati, pisati (npr. interpretativne izjave) i ispravno odlučivati. Režim je u Hrvatskoj najveći monopolist.

Od politmonopolnoga položaja, preko političke korupcije do meke okupacije države i nacije, mali je korak. Režim je u tom pogledu iskoračio. Tko nije na „liniji“ režima, taj je populist, više populista predstavlja marginalnu skupinu, više glasnih marginalnih skupina predstavlja pokušaj udara, a više pokušaja demokratskih udara režim smatra ustašlukom i fašizacijom, koje treba suzbiti „svim raspoloživim sredstvima“.

Dva značajna uspjeha režima

Budućnost pak izravne demokracije u Hrvatskoj poredak je dodatno betonirao potpuno netransparentnim postupkom „provjere“ potpisnih lista triju referendumskih inicijativa, proizvoljnim tumačenjem „ispravnih“ i „neispravnih“ rubrika potpisnih lista, arogancijom ministra Lovre Kušćevića i drugim postupcima imanentnima nedemokratski orijentiranim režimima. Ipak, najgora je stvar po budućnost izravne demokracije činjenica da je poredak lansirao sumnju kako su građanske inicijative sinonim za kazneno djelo. To je uvod u proglašenje izravne demokracije kaznenim djelom, čime se demokratsku Hrvatsku vraća u doba komunističkoga totalitarnoga i jednoumnoga režima.

Poredak se u posljednje vrijeme može pohvaliti s dva značajna unutarnja politička uspjeha. Uspio je od vukovarskoga prosvjeda unaprijed napraviti bauk – zbog čega su mnogi napunili gaće, i blokirati dolazak najmanje još 20.000 prosvjednika. U protudemokratskoj ofenzivi uspio je volju oko 1.200.000 Hrvata proglasiti nedovoljnom za raspisivanje triju referenduma. Prosvjed i referendum nedemokratskom poretku smrtni su neprijatelji. On je sam sebi dovoljan, ma gdje bio, u poziciji ili oporbi, strankama ili civilnome društvu.

A nadzire i poziciju i oporbu i civilno društvo. I jedino se bavi time da ne dobije demokratsku alternativu. U tome poslu postiže značajne uspjehe već gotovo 18 godina. Premda nije utješno, valja nam konstatirati kako je u pitanju osjetno duže razdoblje od monarhističkoga kojemu je trebalo samo deset godina (1918.- 1928.) da u Beogradu pribjegne konačnom .rješenju, ubojstvu hrvatske demokratske alternative na čelu sa Stjepanom Radićem.

Blokada i kriminaliziranje izravne demokracije

Za sadašnjost i budućnost demokracije u Hrvatskoj ključno je mijenjati temelje na kojima odnarođeni poredak stoji. A stoji na očuvanim ostatcima velikosrpske i komunističke ideologije, rodnoj ideologiji i izbornom zakonodavstvu. Rodna ideologija dopušta režimu mijenjati ljudsku i božansku antropologiju i nametati „marginalnim skupinama“ neprirodnu dušu i mozak. Izborno zakonodavstvo dopušta poretku vjernima nesmetano razmnožavanje i vladanje. Ostatci velikosrpske i komunističke ideologije zaduženi su za „obranu i zaštitu“ poretka.

Kao potpisnik sve tri referendumske inicijative želio bih znati i dobiti pisani otpravak mjerodavnoga ministarstva o tome je li poredak moje potpise ubrojio u Kušćevićeve vratolomije ili su ušli u kategoriju ispravnih. Priznajem, potpisujem se nečitko, kad bih se drukčije potpisivao bila bi to krivotvorina osobnoga identiteta. Priznajem, također, da se ne sjećam jesam li se u trenutku potpisivanja osjećao rodnim muškarcem ili ženom. Unatoč nečitkosti i rodnoj neosvještenosti još znam zbrojiti dva i dva i razlučiti demokratske od nedemokratskih postupaka i režima.

Ako je suditi prema objektivnim pokazateljima sadašnjost ostvarenja demokratskih težnji je izrazito loša, a budućnost bi mogla biti još gorom ako ovakav režim potraje. Nemoguće je, naime, ne vidjeti kako režim težnje demosa nastoji ne samo blokirati alatima kojima samo vlast može raspolagati, već i staviti izvan zakona s pretenzijom da ih još i kazneno goni u čemu je Ivan Razdjelnik Vrdoljak pokazao kako bi mogao nadmašiti dosad nenadmašne Rankovića, Bauka i Kušćevića. Pokušaj kriminaliziranja građanskih inicijativa i izravne demokracije, postupak je s kojim se Hrvati suočavaju odavno u sklopu ideoloških režima u proteklom stoljeću. Nastavak te prakse jest zabrinjavajući.

Lažni i pravi duhovi

Režim bi kazneno gonio građanske inicijative onako kako to neometano radi braniteljskoj populaciji, budući da se svojedobno nedemokratski suprotstavila „demokratskim“ težnjama (Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba) komadanja Hrvatske i otvorenoga safarija na Hrvate. Uslijed dugogodišnje ofenzive režima branitelji su pribjegli samoubojstvima (više od 3.000), a mladež iseljavanju (više od 300.000). Oba „rješenja“ idu na ruku poretku.

Bilo bi kobno za sadašnjost i budućnost demokracije u Hrvatskoj kad bi i građanske inicijative uslijed priglupih udara režima pribjegle nekom obliku autodestrukcije. Rješenja, naime, postoje ovdje i sada. Ona zahtijevaju zdravu pamet, hrabrost, osobnu žrtvu i angažman bez kalkulacija i egocentrizma. Pritom je za očuvanje nacionalne energije potrebne za korjenite promjene važno prepoznati prave od lažnih duhova. Lažni će i dalje čeprkati po parcijalnim rješenjima zatvoreni u svoje uske skupine i feude.

Pravi duhovi građanskih inicijativa konsolidirat će postojeće resurse i ujediniti se u nacionalnu energiju voljnu braniti izravnu demokraciju pred nasrtajima vladajućih elita. Građanske inicijative koje žele imati nacionalni značaj morale bi se i same demokratizirati, otvoriti i zahvatiti širinu suvremenih težnja hrvatskoga naroda. Tad im ni režim ne bi mogao parirati priglupim smicalicama.

Nenad Piskač/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo