Jozo Bagarić za Dnevnik.ba: Nema budućnosti ni iskrenog suživota dok god nam prijeti unitarna BiH

Predsjednik Kluba HDZ BiH- HNS BiH u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Jozo Bagarić u intervjuu za Dnevnik.ba govori o proteklome mandatu, hrvatsko-bošnjačkim odnosima, iseljavanju, ali i onome što nas očekuje u sljedeće četiri godine. Bagarić je za ove izbore na listi HDZ BiH-HNS BiH za Zastupnički dom Parlamenta BiH i to iz HBŽ-a i USŽ-a.

Gospodine Bagariću, u mandatu na isteku bili ste predsjednik Kluba HDZ BiH-HNS BiH u Zastupničkom domu Parlamenta FBIH. Jeste li zadovoljni učinjenim poslom? Je li se moglo više uraditi?

Kao predsjednik Kluba zastupnika HDZ-HNS-a, u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, mogu reći kako mi je bila čast biti prvi među jednakima. Smatram da smo svojim radom, ponašanjem  i znanjem opravdali povjerenje koje smo dobili. Mandat je pri kraju i pravo je vrijeme za podvući crtu i zbrojiti učinak. Rezultat kaže kako je moglo više, moglo je bolje. Ima pohvalnih ali i onih zbog kojih nemam pretjeranog razloga za zadovoljstvo. No, kada se uzmu uvjeti i okolnosti u kojima smo radili zadovoljan sam.

Na kojim je načelima funkcionirala „vladajuća koalicija“, s obzirom na to se struktura te „vladajuće koalicije“ mijenjala kako je mandat odmicao?

Da. Mandat je započeo sa jednom parlamentarnom većinom, koja se ubrzo raspala, otpao je DF, uskočio SBB, a ponekad je na sceni bila „svebošnjačka pričuvna koalicija“. Raditi u takvim uvjetima bilo je uistinu nezgodno. K tome treba dodati i da smo ponekad imali dogovor a u parlamentarnoj dvorani bi nas sačekalo iznenađenje. Valja kazati da smo uvijek spremno odgovarali na ovakve situacije ali su to razlozi zbog kojih su neka pitanja ostala neriješena.

Bošnjačka većina je u Parlament FBiH s državne razine „spustila“ rješavanje problematike vezane za Izborni zakon BiH i to kroz pokušaj nametanja zakona o izbornim jedinicama u FBIH. Je li u tom smislu opravdano govoriti o entitetskom udaru na državu?

To je klasični udar na državu, na BiH. A kako drukčije nazvati kršenje Ustava BiH, Odluke Ustavnog suda BiH, Izbornog zakona BiH? Na početku mandata bilo je prioritetno važno riješiti probleme glede Izbornog zakonodavstva u BiH a kasnije i provesti odluku Ustavnog suda po podnesku g. Bože Ljubića. Hrvatski narodni sabor u BiH je imao svoje prijedloge koji su bez velikog razmatranja odbijani. Sada se vidi i zašto. U stvari vidjeli smo to prošle godine kada su SDP i DF uputili u parlamentarnu proceduru u FBiH ovaj jadni zakon. Već tada smo pretpostavljali da i ostale bošnjačke stranke podržavaju taj zakon, što se ubrzo i potvrdilo. Uz to smatram da sve ovo ima prešutnu potporu dijela međunarodne zajednice, a možda su i sudjelovali u njegovoj izradi. Nigdje državotvornosti u koju se i jedni i drugi kunu, a ne smeta im model RS-a koji počesto s rezignacijom spominju.

Pretvara li se Federacija malo-pomalo u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom?

S ovim Izbornim zakonom to je kraj washingtonske i daytonske Federacije i utemeljenje entiteta s bošnjačkim ekskluzivitetom. To je sumrak demokracije, apsolutizam većine. Po tom zakonu za  Hrvate izbori više ne bi imali smisla. Predstavljali bi nas „Hrvati po zanimanju“, oni  koje smo imali u alijansi, platformi, Željku Komšiću. A konačni cilj je ovladati, odnosno, isključiti  zadnju i jedinu mogućnost  bilo kakve zaštite vitalnih nacionalnih pitanja a to je Dom naroda FBiH. Ovih dana je to posebno vidljivo. Spremnost na kršenje Ustava, Poslovnika, izmišnjanje načina je nevjerojatna.

Pribojavate li se scenarija prema kojem bi se nakon izbora u FBiH ponovno formirala vlast na principima platforme ili alijanse?

Naravno da se pribojavam tog scenarija. Na taj scenarij upućuju mnoge stvari koje se događaju već godinu-dvije. I nema tu slučajnosti. Muka mi je od projekata poput alijanse, platforme i Hrvata po zanimanju. To su projekti koji su jako naštetili Hrvatima, ali i cijeloj BiH. Još jednom taj scenarij bojim se da bi bio poguban za Hrvate.

U čemu se najviše ogleda neravnopravnost hrvatskoga naroda u FBiH?

Lakše bi mi bilo odgovorit gdje smo to ravnopravni. A temeljno pravo je birati i biti biran. Hrvati kao konstitutivan narod, na žalost poučeni iskustvom, dočekuju izbore u grču. Postavljaju si pitanje znači li što moj glas, tko će me predstavljati, kome se obratiti? Pitanja izbornog legitimiteta, nacionalne zastupljenosti, ravnopravnosti, javnog medija na maternjem jeziku u biti predstavljaju nacionalno pitanje – hrvatsko pitanje. I dok se to pitanje ne riješi, dok god u zraku visi unitarna, građanska opcija, nema ravnopravnosti, ni vjere u budućnost, povjerenja ni iskrenog suživota.

Može li hrvatska politika u sljedećem mandatu uraditi više na omogućavanju razvoja područja na kojima žive Hrvati?

U slijedećem mandatu jedino što želim je da to budu legitimni predstavnici Hrvata i to će imati smisla. Ako to budu oni koje smo već spominjali, kao i prethodno, oni će sve unazaditi. Ne samo hrvatski prostori već cijela BiH ima prirodne blagodati i može biti raj na zemlji. Najveća kočnica za to je nakaradno ustrojstvo države, podjele i destrukcija bez spremnosti na kompromise, uvažavanje i poštovanje različitosti. A prostori na kojima su Hrvati većina dijele sudbinu kompletnog prostora BiH, ali imaju i svojih svijetlih primjera koji  mogu poslužiti za još mnoge projekte koji su od općeg značaja.

Kako zaustaviti val iseljavanja iz BiH? Ima li smisla oplakivati ljude koji odlaze ili se svi trebamo možda više fokusirati na one koji ostaju živjeti u BiH?

E to je uistinu teško pitanje za sve nas. Prije svega treba utvrditi uzrok, ući u razčlambu razloga iseljavanja i  ozbiljno, sustavno i kontinuirano raditi na riješenjima. Po meni, u najvećoj mjeri razlozi iseljavanja su: neizvjesnost, nesigurnost, egzistencijalni, materijalni, socio-ekonomski pa i neki drugi problemi. Znači treba se pozabaviti mjerama koje će vratiti vjeru u bolju budućnost, optimizam, mir, sigurnost, posao, pravdu, suživot. Posebno značajnim smatram hrvatsko nacionalo pitanje i riješenja sadržana  u prethodnim odgovorima. Iskreno žalim za svima koji su otišli, znam da im je to bolno i da ih i tamo ne čekaju med i mlijeko. Dodatno žalim jer se radi o mladim obiteljima, produktivnim i reproduktivnim generacijama. Svjesni toga, mi koji smo ostali moramo raditi na stvaranju uvjeta ovima koji su tu, budućnosti onima koji dolaze a možda to potakne i povratak iseljenih na stoljetna  ognjišta.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo