Zorica Vuković: Svijet nije crno-bijel

Vrijeme:8 min, 19 sec

 

Novinarka Vesna Kljajić opisala je vrlo neugodno iskustvo na zagrebačkom groblju Markovo polje gdje je bila na pogrebu rođaku, početkom srpnja ove godine:

„Zamislite sljedeću situaciju: sprovod Roma islamske vjere. Imam predvodi molitvu pred lijesom netom iznijetim iz kapele. Ali, obred mora prekidati nekoliko puta, jer se kršćani koji čekaju sprovod svog bližnjega, a koji će početi sat nakon što muslimanski obred završi, dakle, ti se kršćani deru, dovikuju, pronose vijence kroz ožalošćeni skup i uopće, bez ikakvog pijeteta, i prema pokojniku i prema ožalošćenoj obitelji, vikom, drekom i stalnim prolaženjem ometaju ispraćaj.

Što kažete? Hrvati rasisti, ustaše, klero-fašisti?

Pravoslavci? Četnici, mrzitelji i također rasisti?

Ali ne. Situacija je bila obrnuta.

Nazočila sam sprovodu bliskog rođaka. Sprovod od početka ometan od strane Roma koji su došli više od dva sata ranije na sprovod člana svoje zajednice i uopće im ni na kraj pameti nije padalo pričekati tih desetak minuta dok svećenik ne završi molitvu i dok sprovod ne krene prema grobu.

Ne. Oni su se derali, nosili vijence između ljudi na ispraćaju, vikali i ometali.

Svećenik je nekoliko puta prekidao molitvu jer ga se uopće nije čulo.

Uputila sam prigovor upravi tog groblja.

Odgovoreno mi je da oni imaju svakodnevne probleme s Romima koji dolaze i par sati prije početka sprovoda i ometaju ostale ispraćaje. Obećali su da će porazgovarati s nadležnima iz islamske zajednice, ali kažu, u neugodnoj su situaciji, jer će ih Romi optužiti da su rasisti i ustaše.

Dakle, ja sad apeliram na istaknute članove romske zajednice koji prate moj profil na fejsu: dajte, ljudi, utječite na vaše sunarodnjake.“

 

Prošlo je dva mjeseca nakon objave novinarke Kljajić,  kada smo bili šokirani događanjima u Vukomercu.

Nakon smrti romskog aktivista u Savezu Roma u RH ‘Kali Sara’, Šerifa Zahirovića, došlo je do oružanog sukoba dva romska klana. I nije to bilo prvi put. Bilo je tu bacanja kamenja na kuće, pucnjave, a bili su optuženi šovinisti koji mrze Rome.

Ispostavilo se da su to Romi međusobno vodili ‘rat’. I nikom ništa.

U srijedu 12. rujna 18., pucnjava iz vatrenog oružja dogodila se ispred osnovne škole, neposredno prije završetka nastave.

„Vidjela sam Hitnu i čula rafale, auti su kao švicarski sir, a djeca su bila zabarikadirana u školi,“ rekla je jedna stanovnica Vukomerca.  Gospođa dodaje kako je riječ o jednoj romskoj obitelj koja živi preko puta škole i koja je ‘malo problematična’.

Roditelji su se zabrinuli. Došao je i gradonačelnik Bandić i tvrdio da je ‘sve pred kontrolom’.

Došla je i Divjak i nešto jadno na, akcentima unakaženom, hrvatskom jeziku drobila o psihološkoj pomoći roditeljima i djeci.

Na događaj ispred škole reagirao je i župnik Vukomerca dr. Danijel Crnić:  „Ne mogu i ne želim šutjeti. Dužnost mi je reagirati na događanja u našem Vukomercu gdje je ugrožena sigurnost naše djece. A sigurnost djece ne smije imati alternative. No, moram vas pozvati na smirenost, na racionalnost i odgovornost. Na nasilje ne smijemo odgovoriti nasiljem, već se morate boriti svim dopuštenim legalnim sredstvima za sigurnost svoje djece.“

NGO, babilonskog novogovora, stavile flaster na usta.

I manjinski predstavnik Kajtazi je šutio.

Kako je on postao predstavnik hrvatskih Roma kad je rođen, školovan i odrastao u Kosovskoj Mitrovici, a Vojnu akademiju JNA završio je u Sarajevu?

Zato nije čudo da je Pupavčev istomišljenik. Dobro iskorištava svoj privilegirani status i putuje u Rusiju kao pripadnik manjine (na čiji račun?), ali ne može doći u Vukomerac.

Ipak, nakon gotovo tjedan dana javio se Kajtazi i optužio Vukomerčane: „Uslijed nemilih događaja u Vukomercu koji su obilježili tjedan zabrinut sam i epilogom koji je pogodio cijelu romsku zajednicu, a to su rasistički ispadi pojedinaca, kako prema članovima obitelji koji su i sami žrtve okršaja tako i prema njihovoj djeci i ostatku romske zajednicu u Vukomercu.“  

Ništa o opasnostima kojima su bila izložena  djeca Vukomerca.

Božidar Kokot (FB) navodi primjer iz Nizozemske i upozorava na političku korektnost:

„Ženska je iz prozora vidjela grupu Arapa imigranata kako razbijaju i divljaju po ulici. Prijavila je to policiji i bila kažnjena radi rasizma. Sud je rekao, da je to točno, da su razbijali ali se u tom kontekstu ne smiju spominjati rase. Divno zar ne? A što se tiče ove države navodno hrvatskoga naroda može se pljuvati samo po Hrvatima, ali spomenite Rome, Crnce ili ne daj Bože Srbe, biti ćete proglašeni rasistom, ksenofobom, nacistom, ustašom i još s podosta velikom kolekcijom sličnih imena. U inozemnom tisku možete pronaći članke o pljačkašima Hrvatima po stranim državama. To su bili naravno Hrvati, jer imaju hrvatsku putovnicu, ali se nitko ne usudi reći, da su bili Romi. Francuzi su svojevremeno istjerali sve Rome u Španjolsku i nikome ništa. Zamislite, da Hrvatska istjera sve Rome, koji jezivo teroriziraju ljude u Međimirju, kako bi se poglavito ljevičarska bulumenta derala, a Hrvatske bila kažnjena od ove nakaradne tvorevine zvane EU. Toliko o mojem sitnom komentaru.“

Da, godinama Međimurci imaju problema sa svojim romskim sugrađanima: krađe, paleži, neugodne situacije… Nedavno je konferenciju za novinare (13.9.’18) na tu temu održao Hrvoje Zekanović, saborski zastupnik Hrast-a:

https://www.facebook.com/hzekanovic/videos/314837002623711/

„Podržavamo mještane u njihovom zahtjevu za osiguranjem sigurnosti osoba i imovine ugroženih od njihovih prvih susjeda Roma iz Piškorovca.

Pozivamo sve državne institucije, ponajviše pravosuđe da konačno počnu raditi svoj posao i da zaštite nedužne stanovnike Međimurja od već neizdrživog ugnjetavanja neodgovornih pojedinaca iz susjednih romskih naselja.

Pozivamo i Ministarstvo unutarnjih poslova da konačno prepozna postojeći problem u Međimurju i da adekvatno tome reagira kako u smislu poduzimanja preventivnih, tako i represivnih mjera na terenu…,“ rekao je Zekanović.

No ima i lijepih  primjera suživota Roma u Hrvatskoj. U svojim teškim životnim situacijama, Romi se utječu katolicima, proseći pred crkvama. Tako se ispred Katedrale u Zagrebu često može susresti Jasmin za kojega brine sestra koja i sama ima svoju obitelj.

 

Pred mojom župnom crkvom godinama je dolazila starija Romkinja koja se vrlo teško kretala i koja je svoj kućni budžet popunjavala proseći nedjeljom. Od početka ove godine nje ‘nema i nema je više’.

Goran Đurđević je prvi deklarirani Rom u Hrvatskoj koji je završio fakultet. Postao je agronom. Međutim, njega više zanima umjetnost i to mu je životno zanimanje. „Više sam tip za dizajn eksterijera i interijera, to me privlači,“ kaže Goran. Pripada zajednici autohtonih hrvatskih Roma Lovara o čemu je napisao knjigu „Povijest i običaji autohtonih hrvatskih Roma Lovara“. Đurđević živi u selu Maglenča blizu Bjelovara gdje ima imanje na kojem prima izletnike.

Ono se sastoji se od jedne poveće ljetne kuhinje i poluotvorene dvorane za druženje, tradicionalne romske kuće drvene gradnje, u kojoj je stalna trojezična dokumentarna izložba o povijesti Roma Lovara, a u planu je i motel.

„Ljudi nam često dolaze pa im radimo prezentacije nepoznate romske povijesti, tradicije, jezika i običaja kao sastavnog dijela bogate hrvatske baštine,“ priča Đurđević i dodaje: „Treba paziti na svaku baštinu, a posebno na lovarsku. Ipak smo mi autohtona hrvatska kultura. Ovdje u Maglenči obranit ćemo ono što je od nas ostalo…. Ja obožavam kad nas posjete ljudi, posebice mladi, koji se ovdje mogu iz prve ruke uvjeriti da Romi nisu nikakve babaroge i da mi na ovom prostoru živimo od 14. stoljeća. Hrvatska je naša domovina i zato želim raditi na prožimanju i suradnji s drugim kulturama, kako romskim tako i ostalima. Mislim da je ovaj tip etno-kuće pravi pristup za to, ali i za očuvanje kulturne baštine koja je definitivno u velikoj opasnosti. Puno Lovara, od nas malobrojnih koji još postojimo, u posljednje se vrijeme iselilo iz Hrvatske, zajedno sa svima ostalima.“

Tu je i moja bivša učenica Nura Ismailovska. Nisam znala da je Romkinja dok nije bila zastupnica u Gradskoj skupštini Zagreba. I nije me bilo briga što je. Sjećam se jednog događaja iz laboratorija organske kemije. Bilo je to u trećem razredu. Završili smo vježbu i trebalo je sve oprati i pospremiti. Odjednom sam vidjela da je Nura svoju ruku prinijela pod mlaz vode. „Što se dogodilo?,“ pitala sam. „Primila sam dimnu cijev plamenika.“ Da, nakon dugog grijanja, cijev je bila vrela. No Nura je to ublažila hladnom vodom, a poslije smo stavili mast i zamotali. Opeklina je na vrijeme sanirana i teža situacija je izbjegnuta.

Nura je bila odlična učenica i završila je Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Smatra da je za uključenje Roma u svakodnevnicu bitno obrazovanje: „Najviše me obradovala poruka jedne djevojčice da se želi školovati jer sam joj uzor. No, kad vidim Roma kako prosi, vidim prije svega dijete koje netko iskorištava, a nema ga tko zaštititi. Katkad im dam novac, ali tad imam osjećaj da potičem ono što rade. Umjesto toga nastojim im pomoći i pokušavam razgovarati,“ veli Nura, čije ime na arapskom znači Božja svjetlost.

Posebno me fascinirala svojim radom časna sestra Karolina Miljak koja pripada kongregaciji Klanjateljice Krvi Kristove. Ona je na jednoj pogrebnoj sv. misi upoznala malo drugačije Rome nego Vesna s početka priče. Bilo je to u Kutini. Odlučila ih je posjetiti nekoliko dana kasnije.  Osjetila je, baš kao i mnogi svetci što su imali poticaj (npr. majka Tereza da radi sa siromašnima), da organizira pastoral Roma. Kako to ne ide naprasno, s. Karolini je dozvolu dobila od kardinala Kuharića nakon što mu je iznijela svoj prijedlog.

Do danas su održana mnoga evangelizacijska okupljanja Roma gotovo u cijeloj Hrvatskoj, a  sestra Karolina je organizirala i pisanje katekizma na jeziku Roma tako da i to olakšava katehizaciju.

Biskup varaždinski Josip Mrzljak je postao predsjednikom za pastoral Roma HBK jer u njegovoj biskupiji ima najviše Roma.

Hrvatska je uključena i u međunarodnu udrugu za pastoral Roma.

Tako se od 21. – 24. travnja 2017. u Madridu održao susret kojemu je tema bila „Glazba  ̶ povezanost slavlja i socijalizacije“, a posebno je posvećena ulozi glazbe u životu Roma koji su inače poznati kao dobri glazbenici. Na tom skupu sestra Karolina je izabrana za članicu Nadzornog odbora unutar uprave Međunarodnog katoličkog odbora za pastoral Roma, a u šest proteklih mandata je u upravi  Međunarodnog odbora i delegatkinja za Vatikan.

 

 

Ljubav može postići puno. Ona blista na licu sestre Karoline.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)