U mostarskoj katedrali 14. rujna svečano su uz blagdan Uzvišenja Kristova Križa proslavljene 38. obljetnica posvete stolne crkve u Mostaru i 26. obljetnica ređenja biskupa Ratka Perića.

 

Misno slavlje u 18 sati predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, a koncelebranti su bili: vojni ordinarij u BiH biskup Tomo Vukšić, generalni vikar don Željko Majić, viceprovincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo i 26 dijecezanskih svećenikâ.

Čitanja su povjerena bogoslovima Ivanu Aničiću iz katedralne župe i Vinku Nenadiću iz hercegovačkih Vinjana, koji su nakon biskupove propovijedi liturgijski pripušteni među kandidate za đakonat i prezbiterat Mostarsko-duvanjske biskupije. Evanđelje je navijestio župljanin katedrale don Ivan Bijakšićkoji je prije pet godina na današnji dan zaređen za prezbitera u ovom Gospinu hramu, a misu je pjevanjem pratio katedralni zbor pod ravnanjem don Nike Luburića.

Na početku svoje propovijedi biskup je progovorio o posvećenju mostarske katedrale. Podsjetimo, prije 38 godina na ovaj dan na poziv biskupa Petra Čule, koji je tada umirovljen, i biskupa Pavla Žanića, koji je preuzeo upravu biskupijâ, kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, posvetio je katedralu u čast Marije Majke Crkve. Iako je obrazac sv. mise obljetnice posvete crkve, uvijek se u propovijedi istakne i blagdan Uzvišenja Kristova Križa kojim je označena i ova katedrala i cio naš ljudski život.

“Kada se neka crkva, npr. katedrala, posvećuje, onda se ona isključivo Bogu namjenjuje, to jest da se u njoj sakramenti ostvaruju i dijele, od krštenja do vjenčanja. Osobito da vjernici redovito sudjeluju u sakramentima sv. ispovijedi i sv. mise ili euharistije. A sv. pričest pod sv. misom to je naša svetinja nad svetinjama”, istaknuo je biskup na početku homilije u kojoj se osvrnuo i na važnost svetkovanja dana Gospodnjeg i istinskog življenja vjere.

“Mi danas slavimo 38. obljetnicu ove katedrale posvećene Mariji Majci Crkve, koja je u ratu doživjela svoje teške udarce, ali se opet obnovila i u funkciju vratila. Bogu hvala na njezinoj crkvenoj ulozi, na njezinu oltaru dijeljenja sakramenata i na ambonu Božje riječi”, rekao je mons. Perić koji je progovorio o savršenom uzoru Kristu osvrnuvši se na riječi Sv. Pavla: “Jer koje [Bog] predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova” (Rim 8,29).

“Kada je Bog stvarao prve ljude, pojedinačan ljudski lik i tijekom vremena cio ljudski rod, imao je konkretan uzorak pred sobom kako bi to biće izgledalo. Nije prvo zamislio Adama, pa prema Adamu modelirao tijelo Kristu, nego je najprije zamislio primjerak savršena čovjeka kakav je samo Bog zaželio da to bude. On je predvidio da će se njegov vjekovječni Sin jednoga dana utjeloviti, uzeti tijelo i lik toga bića u vremenu i prostoru. Sin je Božji u ljudskome tijelu uzor i prauzor svakomu čovjeku”, naveo je propovjednik istaknuvši kako je pred Bogom bila savršena slika Sina koji će u vremenu postati čovjekom. “Bog je prema slici toga svoga Sina stvarao ljude, prve i sve za njima. Tako se i on u određenom povijesnom trenutku ‘u tijelu pojavio kao Sinak Djevičin’. Zato će taj vječni Sin biti predivno betlehemsko Dijete. Zato će biti predivan jeruzalemski Dječak – 12godišnjak. I predivan Isus iz Nazareta – 30-godišnjak. I nikakva ljudska tjelesna figura, Adamova ili Abrahamova, Petrova ili Pavlova, nije ravna ni po istini, ni po dobroti, ni po ljepoti tomu Isusu originalu”, kazao je biskup podsjetivši kako se čovjek raznim nevaljalostima odmaknuo od svojeg uzora.

“Mi smo ljudi s tim Isusovim tijelom, savršenim vidljivim čovjekom, postupili i ostvarili ono što je jedinstven slučaj u povijesti čovječanstva. Mi smo toga Isusa, uzora savršena čovjeka, smrskali do neprepoznatljivosti”, istaknuo je biskup Perić podsjetivši kako su Isusa ljudi osudili na smrt i mučili, a on je samo Istinu govorio, samo Dobrotu prakticirao i samo Ljepotu pokazivao. No, Krist nije umro, već je uskrsnuo. “On je i tjelesno oživio: uskrsnuo! On se posve preobrazio. I križ mu je doživio veličanstveno uzvišenje. Čime smo se do njegova raspeća stidjeli, time se nakon njegova uskrsnuća ponosimo! I opet nas je taj savršeni čovjek i savršeni Bog pozvao da se odreknemo laži, zlobe i rugobe i da slijedimo Njegovu Istinu, Njegovu Dobrotu i Njegovu Ljepotu. Kriste Bože, smiluj se svima nama!”, naglasio je mons. Perić koji se na kraju propovijedi osvrnuo i na obljetnicu svojega biskupskog ređenja koje je uslijed rata i kiše granata po Mostaru moralo biti obavljeno u župnoj crkvi u Neumu.

“Prije 26 godina nije bilo moguće primiti sakrament biskupskoga reda ovdje u katedrali išupljikanoj granatama, koja se od boli presavijala do zemlje. Pa je ređenje obavljeno u Neumu u nedovršenoj župnoj crkvi Gospe od zdravlja. Zahvalan sam Bogu koji me nije puštao iz vida ni ‘kroz mnoge nevolje’, ratne i poratne, zajedno s ostalom braćom i sestrama u ovoj Crkvi. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!”, zaključio je slavljenik.

Na kraju višestruka slavlja u ime svećenika i vjernika čestitku biskupu za njegovu obljetnicu ređenja i 25. obljetnicu upravljanja hercegovačkim biskupijama izrazio je generalni vikar don Željko. U rezidenciji za večerom biskup je pozdravio biskupa Tomu, predstavnika franjevaca fra Ivana i sve svećenike i bogoslove zahvalivši im na sudjelovanju.

 

KT/nedjelja.ba/hr/ https://www.nedjelja.ba/hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.