HRVATI U BiH: Politički narod ili KUD?
Vrijeme:3 min, 26 sec
Željko Komšić jučer nam je pokazao kako izgleda savršen uvod koji BiH dovodi do krize neviđenih razmjera.
Naime, ponovno je pokazao svu agresivnost u retorici i jasno dao do znanja kako bi po njegovoj mjeri izgledala Bosna i Hercegovina te što bi pokušao ‘spakovati’ Hrvatima.
Oglašavajući se oko otvaranja konzulata RH u Livnu, o kojem je Dnevnik izvještavao tijekom dana, Komšić je optužio Hrvatsku za krađu kazavši da je taj konzulat izgrađen novcima bh. građana. Kao primjer krađe naveo je Buško jezero, negiravši potpuno sporazum na kojem taj ‘posao’ počiva. Naime, sporazum je potpisan između Herceg Bosne i Hrvatske a Komšiću to smeta jer se, eto, ništa nije potpisalo s BiH.
Jeftini trikovi i zaluđivanje masa
Osim što Komšić ovakve ‘bisere’ ispaljuje kako bi zaludio mase vlastitih birača, trikovi koje koristi nisu bezopasni. Naime, postoje mnogi zakoni i u FBiH i u BiH koji su vrijedili u Herceg Bosni a kasnije su samo uneseni u federalni okvir. Buško jezero jedan je od niza primjera, a taj obračun Komšić koristi samo kako bi pokazao kako bi cijela njegova politika izgledala kada bi zaista bio u prilici da odlučuje. Sve što bi činio bilo bi usmjereno protiv Hrvata – njihove konstitutivnosti i državotvorne uloge koju imaju u BiH. Ta uloga bi se polako, korak – po – korak u potpunosti minimalizirala i Hrvate bi se na kraju dovelo u nezavidan politički položaj u kojem bi im prava bila na razini neke folklorne zajednice.
Koliko god to čudno zvučalo, treba istaknuti i da je Komšić u pravu kad je u pitanju Buško jezero. Međutim, kroz tu tvrdnju uvijena je ideja, a ta ideja govori da je sve ono što je plod vremena Herceg Bosne nedopustivo i za odstranjivanje, tako i jednakopravnost i konstitutivnost…
Povijest nam je pokazala da nijedno oduzimanje ljudskih i političkih prava nije stalo na prvom koraku. Poslije jednog čina, slijedi drugi, pogubniji i gori od prvog. Tako je bilo i sa Židovima u Hitlerovoj Njemačkoj. Prvi korak nije bio logor i plinska komora. Komšić Hrvate ne bi slao u plinske komore, ali preneseno u današnje vrijeme, nastojao bi koliko god je moguće nakon prvog koraka uvesti i drugi, treći i tako redom dok ne dođe do cilja.
Otvorena želja za pokoravanjem
Otkako u BiH postoji tzv. građanska politika, uvijek je imala isti cilj. Ipak, nikada do sada nisu se u potpunosti razotkrivali kao u ovom razdoblju. Dosadašnji izborni ciklusi prolazili su u nekakvom ‘sekiranju’ za državu, ‘multi-kulti’ priči i tomu slično. Danas se, otvorenije no ikada, poziva na izbornu krađu funkcija koje pripadaju Hrvatima i glasovanje za Srbe i Hrvate na listama tzv. probosanskih stranaka koje su čiste bošnjačke stranke.
Blijeda hrvatska alternativa
Cijelo to vrijeme hrvatska alternativa djeluje blijedo, nespremno, nezainteresirano i nemoćno. Kao da su se i sami umorili od priča o sudbonosnim izborima i presudnim vremenima. One političke opcije koje nisu pod plaštom HNS-a ne djeluju spremno i odlučno niti imaju realnu snagu da pobijede u hrvatskom biračkom korpusu, a istovremeno ne izruče pravo Hrvata bošnjačkim strankama.
Borba za fotelje
Cijeli izborni cirkus bilo bi pošteno nazvati borbom za fotelje jer u konačnici ona to i jest. Za razliku od bošnjačkog i srpskog korpusa, nama je najpogubnija jer postoje ozbiljne namjere da nam se nanese šteta koju ćemo osjećati kroz narednih desetak i više godina. Ovo su Hrvatima možda i zadnji izbori u BiH gdje će donekle djelovati kao politički narod, a ne KUD.
S obzirom na iskustva koja imamo, dva su scenarija koja nas čekaju, onaj u kojem će nas predstavljati naši bez ikakvih rezultata i onaj u kojem će nam politička prava biti u potpunosti oduzeta, ali s itekako bolnim rezultatima i posljedicama.
Pouzdavati se u vanjski faktor koji bi to zaustavio – iluzija je, pouzdavati se u legitimne predstavnike opet je iluzija, jer oni mogu malo ili nimalo bez ovih vanjskih faktora.
Od borbe za uvjeravanje kako treba izgledati država konstitutivnih i ravnopravnih naroda i svih građana opet nema ništa, jer će se i Hrvati, po uzoru na jednu stariju priču, kad-tad zapitati je li bolje da umjesto revolucije dobiju gulaš.
Ivan Crnjac/Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo
