Katica Kiš – Kršćanska razmišljanja: Dobro i zlo

Dobro

„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“  Gal 5,22

„Budite naprotiv jedni drugima dobrostivi, milosrdni, praštajte jedni drugima, kao što je Bog u Kristu nama oprostio.“ Ef 4,32

Svako živo biće, čovjek i životinja, posjeduje u svom karakteru sposobnost dobra i zla. Ova vječita borba između duha i tijela, dobra i zla, traje sve dok je čovjek živ. Čovjekova sposobnost dobra i zla je djelomično urođena, tj. naslijeđena od praroditelja. Pravilnim odgojem djeca već od ranih dana nauče što je dobro, a što zlo, te mogu uspješnije cijeli život voditi pravu borbu između te dvije suprotnosti.

Dobrota je jedna od najvećih i najljepših ljudskih vrlina i obilježja ljudskog karaktera. To je jedno lijepo mentalno stanje ljudske duše i blagonaklonog ponašanja prema bližnjima, svim živim bićima i cijeloj prirodi. Dobrota se očituje u dobrim djelima, milosrđu i ljubavi, te željom da u tihoj aktivnosti pomaže svim potrebitima. Ona se ne nameće, ne provocira, smirena je, ne gura se, ima dovoljno prostora za sve, poštuje druge, trpi zlo, privržena je istini, ne manipulira, nije jezičava, pomalo je naivna, zloću ne uzvraća zloćom.

„Tko traži dobro, dobiva milost; tko traži zlo, ono ga i snađe“ .  Salomon

Jao onima koji čine pakosti dobrim ljudima, jer njih sam Bog štiti i brani. Stoga čini dobro svojim prijateljima da ih zadržiš, a neprijateljima da ih pobijediš.

Ako čovjek zaista želi biti dobar, mora svakodnevno raditi na usavršavanju svojega karaktera, učiti razlučivati  dobro od zla, cijeloga života voditi i podnositi borbu između duha i tijela. Dobro na kraju ipak pobjeđuje svako zlo. Treba samo u dobru ustrajati, usprkos svim poteškoćama.

„Svaki dobar dar  i svaki savršen poklon, odozgor  je, silazi od Oca svjetla u kojemu nema promjene ni sjene od mijene.“  Jak 1,17

Tek pravi kršćanin s Božjom pomoći i povezanošću s Gospodinom uspijeva  pobijediti zlo. Čovjek sam ne može pobijediti zlu klicu grijeha u svom tijelu koja je u njemu već od praroditelja. To može samo dobri Bog i božji sin Isus Krist koji je platio dug za naše grijehe, za svu našu zloću,  na Golgotskom križu, te nas učinio djecom Božjom i subaštinicima nebeske slave i blagoslova.

Zlo

Zlo je također sastavni dio ljudskog i životinjskog karaktera. Dok životinja instinktivno postaje zla kako bi mogla opstati na životu  i obraniti se, čovjek postaje ponekad zao iz čistog zadovoljstva, zbog oholosti, sebičnosti i pokvarenih strasti.

Čovjekova zloća je uvjetovana dijelomično nasljedstvom i grijehom pra-roditelja, lošim odgojem u djetinjstvu, pokvarenim društvom i kontaktima koji navode na grijeh i zlo. Zloća je  usmjerena naročito na čovjekove bližnje, a malo na sebe samoga, nanošenjem duhovne i tjelesne boli drugima. Čovjekova zloća se očituje u: mržnji, preljubu, oholosti, krađi, zavisti, lažima, mučenju i ubijanju. Zao čovjek vraća uvijek zlo sa zlom, jer on ne oprašta, ne poznaje milosrđe. Najveće zlo u svijetu su oružani sukobi tj. ratovi kada stradaju i nevini ljudi. Gotovo 180  milijuna ljudskih žrtava odnijeli su do sada svi svjetski ratovi. U vremenima rata vladaju zle sile tame i duha zloće, koji okupira one ljude koji ne poštuju 5. Božju zapovijed – Ne ubij! Tu likuje tijelo nad duhom, gdje nema duševnog traga ljubavi niti milosrđa, jer samo ljubav ne čini zlo bližnjima.

„A očita su djela tijela; to su bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstvo, svađa, ljubomora, srdžba, splektarenje, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, Kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ Gal 5,19-21

Dobro se uvijek vraća dobrim, a zlo zlim.  Plaća za zlo i grijeh je čovjekova smrt. Nitko nije toliko dobar, da ne bi mogao postati još bolji, niti toliko zao, da ne bi mogao postati još gori.

Stoga je sveta dužnost svakog čovjeka svakodnevno se boriti  protiv zla tame u sebi i svijetu, kako bi poboljšao život sebi i svojim bližnjima. Učinkovito oružje protiv svega zla je ljubav i milosrđe. No, čovjek nije u stanju sam pobijediti zlo u sebi i svijetu. Samo uz pomoć Božju, ustrajnu molitvu i pravo kršćansko obraćenje od grijeha i zlog puta, može ga  jedino Bog osloboditi od jarma zla. Zato se čovjek već sada treba opredijeliti, gdje će provesti vječnost – u vječnom prokletstvu ili vječnom blagoslovu. Pravom vjerom u Spasitelja Isusa Krista, koji je svojom smrću otkupio i izbavio svijet, te obraćenjem od zlog puta grijeha, čovjek će uspjeti pobijediti svako zlo, te postati pravo dijete Božje, opravdano i spašeno od grijeha i jarma vječne smrti.

Katica Kiš/Hrvatsko nebo