Zorica Vuković: “Znanstvenici”, reformatori i diktatori

0

 

Jadni „domoljubi“, zgroženi vojvodinim ispadom, skrasili se na Markovu trgu, u sigurnosti saborskih odaja. A onda su neki od njih, ohrabreni podukom od „tamo daleko“, nastavili čerečiti hrvatsku zastavu po Lijepoj našoj. Pa je „biznismen“ izmišljao nova zlodjela, a u mraku su „tri biračka glasa“ tražila da se ukinu Vatikanski ugovori kako je to već prije dva tjedna najavio „Pajser samoborski“ kod Ace.

Nitko se nije rasplakao nad njihovom propalom turnejom, samo su nam još jasnije pokazali tko su. Skrenuli su vodu sa sramote koju su nekoliko dana ranije instalirali u Hrvatskoj.

Plenki je „smirivao“ situaciju: „Ništa se neobično nije dogodilo ni u jednoj drugoj državi koja je ratificirala IK i provodi je, pa se tako ništa neobično neće dogoditi niti u Hrvatskoj i pozivam sve da imaju povjerenja u institucije hrvatske državne vlasti, jer  je konvencija korisna i za državu i za društvo.“

No tko mu više išta može vjerovati!? Korisna? Za sluškinje…

Jer evo, ministrica,  od „nula glasova“, na obrazovanje u Hrvatskoj navlači tamne oblake i vrši nasilje nad institucijama, natječajima i kompetencijama. Sebe naziva znanstvenicom, a onda nogira znanstvenika s najviše bodova za vođenje reforme. Neće ona njega. Jer tada bi on mogao nešto pametno i mudro predložiti što se ne slaže s njenim ideološkim temeljem. A kao ona neće „politiku u svoju butigu“. Baš kao Smoje.

„Čudi me da jednoj ministrici obrazovanja nije jasna razlika između: ‘Ne slažem se s ovim eksperimentom jer nije kompletan’, zanemaruje niz dokumenata koji su napravljeni tijekom reforme i bazira se samo na predmetnim kurikulima i okviru kurikula, zanemarujući cijelu strukturu. Ne slažem se i zbog toga što nije do kraja pripremljen,“ rekao je Glunčić.

Na to je HNS-ovka Divjak rekla: „Nije realno očekivati da bi Glunčić mogao voditi Ekspertnu radnu skupinu, s (?) obzirom na to da govori protiv programa.“ Jasan „znanstveni“ i pravopisni odgovor.

Plenković je udovoljio divljem nasilju, pa je tako Divjak pristala da joj pozadinac bude Kosoričin „blijedi ministar“ koji se i sam zalagao za građanski odgoj i IK. I tu se oni slažu. K’o jedan. I odmah je „znanstvenica“, 19. 4. 2018.,  posla na fakultete upite znanstvenim novacima u kome se spominje rod. Eto „dugine obitelji“ na djelu.

Njeni Useful idiots ponovo organiziraše  „Marš za znanost“ 22. travnja 2018., pod nazivom „Marš protiv globalnog  zaglupljenja“. (Trebalo bi, valjda, biti zaglupljivanja, ali eto oni su „znanstvenici“). Odaziv nije bio velik. Marš se održao samo u Zagrebu i Splitu. Totalno „znanstvene“ parole  nepismeno ispisane: „Vidite kako milijardi milijardi atoma maršira-ku-ku“, „Mislim dakle marširam“, „Ne vjeruj! Sumnjaj“, „Hrvatska se voli znanjem“, „Znanost za sve! Sve za Znanost“„Znanjem protiv fašizma“… „U Australiji je sada noć! #Zemljaje okrugla.“

 

I opet je Boras na tapetu. Ne mogu ga oni preboljeti.  Gdje im nestade Ivan Đikić?

Uglednih znanstvenika na „maršu“ nije bilo. Stoga se ljuti Nikola Baketa  jer je i Slobodan Prosperov Novak ustvrdio:  „Antifašizam nakon 1945.,  je u ovoj zemlji sramota.“

A dirnuo im je u „znanstvenicu“: „Što se tiče gospođe ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak mislim da njezina kompetencija za ovu reformu nije dovoljna. Da bi netko proveo reformu, da bi bio ‘redatelj’ reforme, mora imati političku i društvenu moć, a mora biti i vizionar. U Hollywoodu kada se dodjeljuje nagrada Oscar, onda postoji nagrada za sporednu ulogu, ali nema Oscara za sporednu režiju. Gopođa je sporedni režiser jedne velike stvari u ovome društvu. Trudi se silno pokazati da ona to nije, a ona to jest.“

Baketa je diplomirao na Sorosovom Central European University, a doktorirao na Fakultetu političkih  znanosti u Zagrebu  kao stipendist međunarodnog istraživačkog projekta  „European  Integration in  Higher  Education and Research  in  the  Western  Balkans“ Radi u Institutu za društvena istraživanja i bavi se proučavanjem građanskog odgoja i obrazovanja.  Organizator je i bivših prosvjeda za reformu obrazovanja koje je zdušno podržala Divjak.

Baketa  je i jedan od prvih vjerodostojnih poteza Andreja Plenkovića i HDZ-a. Smjestili su ga u Programsko vijeće HRT-a.

Kaže Baketa: „Zbog anemije akademske zajednice organizaciju ovog skupa preuzela je studentska organizacija Anomija.“ (Anomija-bezakonje)

Među ostalima, marširali su „znanstvenici“ Jokić,  Mrak Taritaš ̶ Gunja, Pusić, Bernardić, Glasovac i Stojak u Zagrebu, te u Splitu „znanstvenik“ Ante Tomić i „pametni“.

Zašto svi ideolozi jurišaju na obrazovanje? Kako koji zasjedne na tron, evo ideologije! Tijekom dvadesetog stoljeća bilo je toga mnogo.

Njemački političar i publicist Hermann Rauschning (1887.-1982.), bio je član nacističke stranke od 1926. Zbog neslaganja s Hitlerom, 1936. emigrirao je u Švicarsku. Od 1948. živio je u SAD. U više knjiga osudio je nacizam i prikazao Hitlera kao beskrupuloznog makijavelista.

O Hitlerovim idejama o odgoju omladine, Rauschning piše: „Moja pedagogija je nemilosrdna  ̶ sve što je slabo mora se šakom dotući. U mojim redovničkim zamcima odrastat će omladina pred kojom će se svijet prestrašiti. Želim silovitu, gospodstvenu, neustrašivu i okrutnu omladinu… Iz očiju joj treba blistati slobodna, divlja zvijer… Znanje mi upropaštava omladinu…, ali moraju naučiti da se svladavaju. Treba da nauče kako će pobijediti strah od smrti. To je stepenica herojske omladine. Iz nje će izrasti sloj ljudi koji su mjera i cilj svijeta, sloj bogoljudi…  U mojim redovničkim zamcima stajat će kao obredna slika bogočovjeka, koji je lijep i sam sebi zapovijeda…“

Kako je ta „reforma“ završila znamo. A znamo kako je završilo i partizansko uvođenje djece u Drugi svjetski rat.

Strašne zločine počinili su i Crveni kmeri u Kambodži od 1975.-1979. pod vodstvom Pol Pota (1928.-1998.). On je u Parizu upoznao komunističke ideje, a znanje je usavršio u Jugoslaviji pedesetih godina. Povratkom u Kambodžu, širi komunizam, a sedamdesetih dolazi na vlast i ubija sve koje smatra protivnicima („smrt fašizmu“). U svoju vojsku regrutira i djecu. Najprije ubijaju profesore (jer ih oni „muče“ tjeranjem da uče) i druge obrazovane ljude. Stradalo je oko 2 000 000 ljudi: oko milijun i pol je pobijeno, a ostali su pomrli od gladi i bolesti.

 

„Djeca se koriste kao vojnici jer su manje zahtjevna i lakše im je  isprati mozak“, navodi humanitarna organizacija War Child na svojoj internetskoj stranici. „Ona ne jedu mnogo, ne treba im novac i imaju slabije razvijen osjećaj straha pa ih je lakše poslati na ratište.

Ipak, sve manje djece sudjeluje u ratovima, ali se njima i dalje manipulira. Primjer je rat u Siriji i „trovanje djece klorom“.

U Jugoslaviji se itekako manipuliralo obrazovanjem. Ispiran je mozak od pionirske dobi (prvi razred osnovne škole), pa do omladinaca (srednjoškolaca i studenata). Tako je predsjednik pionirske ili omladinske organizacije bio „iznad“ učitelja i nastavnika. Njih se moralo slušati jer su obično bili i glavni cinkaroši, pa su nastavnici često išli na „informativne razgovore“, a slijedili su i otkazi. Čak i zatvori.

No, nije svima ispran mozak. Pokazala je to 1971., a još više 1991.

Kako je poslije Drugog svjetskog rata porastao antagonizam među zapadnim silama, predvođenih SAD-om, i istočnim silama, predvođenih SSSR-om, postojala je opasnost od nuklearnog rata. Grupa mladih za zvjezdarnice Popov toranj u Zagrebu, izdala je knjigu „Drama u svemiru“ 1960. Knjiga je doživjela i drugo izdanje 1966.

Digitalizirana je na adresi:  http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=1890

Oni pišu: „Čovječanstvo, to smo nas četiri milijarde (tada je tako bilo) budala, koji se damo voditi od šačice profesionalnih zločinaca…

Knjigu sam čitala negdje osamdesetih i mene je, tada profesoricu pripravnicu u srednjoj školi, dirnulo kako su ti mladi ljudi razmišljali o obrazovanju, iako je knjiga prožeta marksističkom ideologijom.

Napokon se uvidjelo koliki dragocjeni kapital za ljudsku zajednicu predstavlja kadar seoskih i gradskih učitelja i nastavnika  ̶ ljudi koji služe najuzvišenijem pozivu u društvu, pozivu odgajatelja mladih ljudskih bića.  Jer graditi tvornice, strojeve ili mostove  ̶ ta, to je još, zapravo, šusterski posao u uspoređivanju s najstvaralačkijim  umijećem svijeta ̶ s umijećem izgradnje ljudi…

…Tek tada su se učitelji i nastavnici počeli stvarno smatrati izuzetno važnim i značajnim stvaraocima i prvim članovima ljudske zajednice. Njima se tada pružilo ono, čega prije nikada nisu imali dovoljno  ̶ najsvestranija pomoć i podrška u organizacionom, moralnom i materijalnom pogledu: bogata biblioteka, laboratoriji, radionice za praktični rad učenika itd., itd. Bili su krcati univerzalnim znanjem, prave žive enciklopedije…“

Nažalost, kroz cijeli svoj profesionalni vijek više puta sam imala osjećaj da vladajući ne žele obrazovani narod. Pogotovo je to dolazilo do izražaja u SFRJ, ali preselilo se i u RH. Naročito kad je uveden tzv. Pravilnik o ocjenjivanju. Opet je došlo do „pametovanja“ najlošijih učenika i njihove stalne pritužbe ravnateljima, psiholozima, novinarima, roditeljima…  

Treba biti vrlo mudar da se izbjegnu zamke.

Ali bilo je i uzleta. Pogotovu kad smo postali samostalni. Ljudi su imali nadu. A i dobra djeca željela su dobro obrazovanje, pa je to davalo optimizam i profesorima.

Onda su krenule ideologije globalističke kamarile i evo zatočeni smo u reformama obrazovanja, u kurikulima, u jokićijadi i divjakijadi. Nažalost to je trend u Europi i u svijetu.

Bečki profesor filozofije Konrad Paul Liessmann napisao je o ovome knjigu 2006. pod naslovom „Teorija neobrazovanosti“. On kritizira suvremeno europsko obrazovanje i dokazuje da se društvo znanja ustvari pretvara u društvo neznanja. Kaže da su naše škole postale ustanove životne nevolje. Društvo sili škole da prihvate nove zadatke: nadomjestak za obitelj u raspadanju, škola je zadnje uporište emocionalne komunikacije, škole su postale institucije za zaštitu od droge, mjesta seksualnog i inog prosvjetljenja, upregnute su u rješavanje zagađenja, razumijevanje ratnih sukoba i europske natjecateljske ideologije.

Liessmann smatra da neobrazovanost nije nikakav nedostatak informiranosti, nego odricanje od htijenja da se nešto razumije. On upozorava da se društvo, koje krati slobodu mišljenja  i popušta „kapitalizaciji znanja“, prepustilo neobrazovanosti. Stoga poziva europske intelektualce na odgovornost.

Knjiga je u Austriji imala 16 izdanja i doživjela je mnoge pohvale.

Dodajem da sam napustila jedan seminar gdje je nadobudna predavačica tvrdila da je cilj profesora da od učenika, koji bi zaradio dolar, stvori „robota“ koji će u isto vrijeme zaraditi 10 dolara. Da poludiš!

I dok se Hrvatska bavila Njonjom i njegovom „rodoljubnom“ družinom, zaboravljajući Istanbulku, divlje je nasilje izvršeno nad obrazovanjem. Plenković je predao posve uzde u ruke „znanstvenici“ Divjak i ona maše bičem, tjerajući oko sebe sve kojima ideologija nije No1. Otjerala je Dijanu Vican, otjerala je akademike HAZU, na čelu s profesorom Paarom uz pomoć Kusića i njegovog vrlog sociologa Pavla Rudana, otjerala je Matka Glunčića. Je li na redu  „linč“ Slobodana Prosperova Novaka?

Predsjednik Vlade, prepustio je mjesto „savjetnika“ bivšem ministru. I dok ona tamo mete „crvenom“  metlom, Jokić priprema glazbeni kurikulum na nekom „antifa“ radiju, tipujući na transversite, a u Petom danu 27.4. 2018.,  preporučuje knjigu autora ateista, darvinista i homoseksualca koji smatra da je sve nastalo slučajno i da je sve biološka i prirodna selekcija osim roda, a pravda i istina ne postoje. Isti autor je napisao knjigu „Čovjek bog: Kratka povijest budućnosti“.

Jesmo li negdje to već čuli? „I bit ćete kao bogovi.“

Paralelno se pokreće radio koji bi na programu reproducirao srpske cajke. Slučajnost?

Sarkastični filmić o rodnoj ideologiji u školi snimio je Neel Kolhatkar, Australac, indijskog porijekla, koji i sam glumi. Dakle, i do tamo je doprlo.

 

Tako su HDZ i njihov vođa Plenković izigrali volju naroda i pretvorili demokraciju u diktaturu manjine. Do kada? Imamo li snage, mudrosti i znanja stati tome na kraj? Jer svaki novi potez Plenkovićevih „demokrata“ čeka se sa zebnjom. On se sviđa možda Junkeru i Tusku. Možda sebi gradi karijeru preko naših leđa, ali ljudi shvaćaju, pa na FB GLAS IZ DIJASPORE piše: „Plenković je pred EU Parlamentom održao govor na pet stranih jezika, čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Nažalost, ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj!

Novu nadu daje inicijativa o promjeni izbornog zakona. Je li Karamarko pogriješio kad nije podržao referendum o promjeni izbornog zakona 2014.? To nikad nećemo saznati. Jer ovo nije fizika ili kemija da se pokus ponovi. Ovo je život.

Na skupovima u Zagrebu i Splitu desetci tisuća su rekli da ne podržava HDZ-ovu politiku. Bio je to sjaj u tami diktature.

Sa splitske rive, dr. Sanja Bilač  je, u ime okupljenih, poručila:

 

  • Ne Istanbulskoj konvenciji, ne ideologiziranju i ne novom totalitarizmu u Hrvatskoj!

 

  • Ovim skupom želimo uklanjanje uzroka ovakvog stanja u Hrvatskoj  jer Hrvatska je moralno, financijski i duhovno opustošena zemlja!

 

  • Do sada nas je Plenković napravio slugama i papučarima briselskih birokrata. Hrvatska treba suprotnu politiku: suverenističku! Poput naših susjeda: Mađara, Poljaka, Austrijanaca.

 

  • Nemamo više vremena za život u postojećem državnom poretku, u kojem nema popravka. Zato trebamo novi izborni zakon jer aktualni generira upravo ovakve političare koje mi danas želimo maknuti s vlasti. To Hrvatska mora promijeniti, dragi prijatelji!

 

  • Za novu politiku, za novi narodni preporod, Hrvatska mora dati nove ljude: naše sinove i kćeri: umne, hrabre i časne domoljube koji će osmišljavati i usmjeravati hrvatsku politiku.

 

I na kraju ću ponoviti:

Da bi smo stvorili hrvatsku državu, obranili je i gradili po svojoj volji, moramo sami donositi odluke!

Ovaj skup je poruka aktualnim vlastodršcima: Neka probaju ignorirati svoj narod i ovaj put! A onda više neće biti puna samo splitska Riva, nego svi trgovi u Hrvatskoj!“

Plenković i njegovi „gluhi i slijepi“.

„Gdje li je prisebnost

Kome vjerovati

Ima l’ hrabrih

koji grudu ljube

više nego slavu

više nego škude,“napisala je pjesnikinja Jagoda Marović-Sinti.

Sjaj u političkoj tami daju i naši mladi koji stasaju u jednom sasvim novom duhu, u duhu vjere i zajedništva što se pokazalo na koncertu „Pogledaj srcem“ u organizaciji Laudato tv.

 

 

Žele li zbog toga crveni zabranu vjeronauka?

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara