Mile Prpa: Ukradena Hrvatska

Unovije vrijeme u našem narodu, bolje kazano u političkim, tajkunskim i drugim građanskim strukturama, uvriježeno je za kazneno djelo krađe, javno upotrebljavati riječ “otuđenje” na pr. “otuđio automobil” umjesto riječi ukrao automobil. Riječ “otuđenje” je čisti pravni pojam koji nema nikakve veze s krađom nečega. Kad se za nekoga kaže – otuđio ju svoju cjelokupnu imovinu, to znači da ju je nekom kupcu prodao. Riječ otuđenje je vezana samo uz kupoprodaju i darivanje, i nema nikakve veze s kriminalom.

Ali nažalost, kad se kaže “otuđio je” tad se podrazumijeva da to ublažava slučaj, a riječ “krađa” djeluje vrlo grubo, gotovo primitivno, da ne kažem ognjištarsko, a prema finoj političkoj gospodi koja stalno nešto “otuđuju”, treba se izražavati fino, otmjeno, uljuđeno da ih se kojim slučajem ne uvrijedi.

Ali što se tiče naše ili još više njihove Hrvatske – za nju vrijede oba pojma i “krađa” i ”otuđenje”.

Prvi pojam “krađa” odnosi se na otimačinu privatnih ili društvenih vrijednosti ponajčešće iz Državnog i lokalnih proračuna, različite krađe širokog spektra po dužini i širini, ali i po dubini do samog vrha vlasti. Drugi pojam “otuđenje” – odnosi se na rasprodaju narodne imovine domaćim ili stranim kupcima, kao što je prodaja Plive, Ine, Telekoma, Croatia osiguranja i bezbroj drugih narodnih vrijednosti koje su prodane u bescijenje. Sve su prodane isključivo po principu – Ubij cijelog vola zbog jednog šnicla kojeg će hrvatski politički barbarin za tu transakciju dobiti.

Ukradena Hrvatska

Hrvatska je ukradena ponajprije svom vlastitom narodu, cjelokupnom nacionalnom korpusu u Domovini i iseljeništvu, u što se uključuju i dijelovi BiH kojeg nastanjuju vjekovni Hrvati, prodani i prepušteni planiranom nestajanju.

Hrvatska je ukradena i hrvatskim iseljenicima, njima je ukradena dvostruko, kao činjenica klasične krađe, ali s tom krađom ukradena im je i ljubav prema domovini. Uništene su iluzije o svojoj ex domovini, za koju žive, koja im je bila velika nada, velika ljubav kao zlatna zora na obzorju. Ali ta zlatna zora je ukradena i na nju nemaju pravo. Oduzeta im je nada. A zna se da nada zadnja umire.

Hrvatska je ukradena njenim štedišama, beskućnicima, nezaposlenim, onima koji kopaju po kantama za smeće, stotinama tisuća blokiranih i sl. Ukradena je i sa stolova sirotinje, jer više nema što jesti, umjesto pjesme čuje se krčanje praznih želudaca.

Hrvatska je ukradena našoj mladosti, koja zbog toga napušta njen teritorij, jer ga više ne osjećaju kao svoj i rasipaju se diljem cijelog svijeta, s namjerom da se više nikada ne vrate u nekad svoju domovinu Hrvatsku, unatoč činjenici da je to najljepša zemlja na svijetu.

Hrvatska je ukradena kad su suludi politički liberali 2000. godine cijelu Hrvatsku kao na dlanu isporučili ponovno komunistima i time su je uvukli u dugotrajnu krizu na svim područjima, a nažalost i na njenom identitetu s dugotrajnim katastrofalnim posljedicama. Ona je ponovno predana crvenim vragovima, kao i 1945.g., samo ovog puta njihovim pulenima i komunističkim sinovima. Ona je postala majka za njihovo uhljebljenje, a maćeha za njene domoljube.

Hrvatska je ukradena i seljacima, čiji su proizvodi izgurani s domaćeg tržišta, kojeg su zauzeli stranci svojim proizvodima, najčešće trećerazredne kvalitete preko mafioza tzv. uvoznih lobija.

Hrvatska je ukradena i radništu kad im je kriminalnom privatizacijom ugašeno na stotine proizvodnih objekata, i kad je izgubilo na stotine tisuća radnih mjesta.

Hrvatska je ukradena, kad joj je tadanji suludi Presjednik države desetak najboljih ratnih generala smjenio i potjerao u mirovinu, samo za to što su se opirali kriminalizaciji Domovinskog rata, otpušteni su iako su bili najjači stup nacionalne obrane u Domovinskom ratu, a da oni i nitko drugi na to nisu reagirali, to su prihvatili kao ovce kad ih vode na klanje.

Hrvatska je ukradena kad su kroz razne antihrvatske stranke u Sabor (kao tisuću godišnju instituciju koja je čuvala kontinuitet hrvatske države), ušli politički barbari i od tog časnog doma napravili pravi ciganski vašar.

Hrvatska je ukradena, kad je umjesto lustracije udbaških i kosovskih kadrova i sl. izvšena kontralustracija prema domoljubima i čestitim ljudima, koji su davali svoje živote za njenu obranu, a za njih nema nigdje mjesta. Na svakom koraku ih se ignorira, prešućuje i oni na medijima nemaju nikakvo mjesto makar da su veliki umjetnici ili znanstvenici.

Hrvatska je ukradena kad su je razni antihrvatski antife preuzele u svoje ruke i izdašno iz Državnog proračuna financiraju Nevladine antihrvatske udruge, a za udruge čestitih ljudi i domoljubnog karaktera, nema niti jedne kune.
Hrvatska je ukradena kad su njenu politiku počele voditi velikosrpske organizacije, uz instrukcije koje dolaze sa samog političkog vrha u Beogradu, a za njihovo financiranje, za antihrvatsku i antidržavnu djelatnost, vrata Hrvatskog državnog proračuna uvijek su im otvorena.

Hrvatska je ukradena kad se dozvolila izgradnja brojnih četničkih i komunističkih spomenika kojima se veliča borba protiv hrvatskog naroda i njihove države., a nigdje spomenika hrvatskim velikanima iz njene povijesti ili Domovinskog rata i sl.

Hrvatska je ukradena kad su DORH i pravosuđe počeli i ustrajali suditi samo domoljube i nosioce njene obrane, te sude po ideološkoj osnovi gdje ljevičare ne optužuju i njima ne sude da su ne znam kakva kaznena djela počinili, kriminal ili djela protiv Hrvatske države. Oni su po ideološkoj osnovi imuni od svakog kaznenog i političkog progona. Kojeg li apsurda.

Hrvatska je ukradena kad su je preuzeli državni i drugi mediji i stalno na nju laju kao bijesni i podivljali psi, pa se ne dopušta narodu da sazna svoju čak i nedavnu povijest, jer se povijest smije pisati samo po receptu onih koji Hrvatsku nikada nisu ni htjeli ni voljeli, a danas se protiv nje i javno i podmuklo bore.

Hrvatska je ukradena kad su je najviši antinarodni političari, predali u ruke Bruxelessa, a da nitko od naroda nije smio progovoriti ili iznijeti svoj stav ili izvršiti i najmanju javnu analizu. Nikome nisu dali uvid što su to tamo u ime cijelog naroda i Hrvatske države potpisali na raznim područjima, a najvjerojatnije nisu sami znali ni što potpisuju. Stoga, danas, na tijelu Hrvatske malo malo pa izbijaju brojni bolni čirevi. Iseljavanje naroda iz više njenih pokrajina, odlazak najvećih stručnjaka sa područja svih oblasti fundamentalnih znanosti.

Na sve to su upozoravali brojni pojedinci i intelektualci na nekoliko Internet portala, ali oni za to nisu htjeli ni čuti. Hrvatska, zbog njih umire i dobro se zna imenom i prezimenom tko je zakucao zadnji čavao u njen lijes

O jadna naša zemljo, naša izgubljena domovino.

I sad, kao šlag na tu njihovu pregorku tortu stavljena je Istanbulska konvencija, kao oruđe masona i antihrvata za definitivno uništenje naše Hrvatske za koju smo pjevali – Lijepa naša domovino…! Za uništenje Crkve u Hrvata i njihove vjere u Krista. Od uzorite kršaćanske nacije kroz trinaest stoljeća, sad je pretvaraju u zemlju sotonizma. Žele uništiti hrvatske obitelji počevši od najnižeg uzrasta kroz nakaradne i antiprirodne ideologije. To su ideologije smrti, a ne života i ljubavi.

Sve nam to učiniše i još čine hrvatski politički barbari. Onaj koji to vodi neka ne zaboravi da će i sam doživjeti ovakve ili onakve posljedice, kao i povijesnu odgovornost za učinjeno djelo veleizdaje prema Domovini. Otkud pojedincima pravo da odlučuju kako će se tuđa djeca odgajati, neka tu nakaradnu ideologiju provode nad svojom vlastitom djecom, a neka našu djecu puste na miru..

Taj koji to provodi s vrha politike neka ne zaboravi da Hrvatska nije njegova – ćaćina mu prćija. Hrvatska pripada svim generacijama naroda – prošlim, sadašnjim i budućim. I nitko je nema pravo trovati poganskim ideologijama.

Živimo u vremenu u kojem je nemoral u politici pravilo, a moral predstavlja izuzetak.

(Codex moralis croaticum)

Svaka politička odluka, bez obzira tko je donosi,treba najprije pro ći kroz  rešetomoralnosti, a potom zakonitosti. Mudar političar će za svaku odlukunajprije dobro ispitati podržava li ili ruši moral.

(Codex moralis croaticum)

Probudit će Bog Hrvatska srca i obnoviti našu Domovinu, jer 

Samo srca puna ljubavi za našu Hrvatsku, mogu je izvesti na Božji put, na put blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti

(Codex moralis croaticum).

Jednog dana doći će i kraj hrvatskim političkim barbarima. Tad će se pojaviti na obzorju zlatna zora, jer će svjetlost pobijediti mrak.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo