Akademik Josip Pečarić: KREŠIMIR MACAN I BISKUP KOŠIĆ ILI KREŠIMIR MACAN I „ČETVORORED“
Vrijeme:17 min, 52 sec
KREŠIMIR MACAN I BISKUP KOŠIĆ
ILI
KREŠIMIR MACAN I „ČETVORORED“
Zvonimir Hodak danas piše i o najnovijem napadu na velikog HRVATSKOG biskupa dr. Vladu Košića:
Postoji Hrvatska udruga za odnose sa javnošću. Što god to značilo. Nešto kao drveno željezo. Oni svake godine urbi et orbi u isto vrijeme razvesele svoju, uglavnom ljevičarsku javnost, o tome tko je najveći anti-komunikator godine. Naravno, Lijeva naša puna je desničara, ognjištara, ustašoida, klerofašista, antieuropejaca, nostalgičara, marginalaca i biskupa koji su spremni iznositi svoje stavove, a što je protivno duhu sekularizma. Kao što se vidi iz nabrojenog “Hrvatska udruga za odnose s javnošću“ ima pred sobom na kraju godine pravi “švedski stol“ za izbor onoga koga treba kompromitirati pred “demokratskom javnošću“. Ove godine ta čast je pripala biskupu Vladi Košiću iz herojskog i nesvrstanog Siska. Grada sve više poznatog po Ikači, novoj SDP-ovoj zvijezdi sa istoka. Popularni narodni biskup uvijek, baš uvijek, govori ono što misli. Pitanje je koliko je to dobro za njega osobno, ali da je iskreno i pošteno o tome nema zbora. Progresivci iz Udruge za odnose s javnošću stavljaju mu na teret krimen da je “širio netrpeljivost, pa čak i mržnju prema nekim političkim i društvenim skupinama“. Nisu ga optužili da je širio glupost. To su rezervirali za sebe. Javnost prije ili kasnije dozna da postoji udruga za odnose s njom. Naravno, takva udruga mora i može biti samo ljevičarska, progresivna, liberalna i pomalo nostalgičarska. Po mnogima i duboko nepravedna. Promovira kao antikomunikatore godine samo desničare, biskupe, klerofašiste, a potpuno zapostavlja vrlo kompetentne kandidate kao što su Stazić, Ingrid Mare Marinović, predlagači konzula RH u Americi, Ante Tomić, Igor Mandić, Vedrana Rudan, Stipe Mesić itd. Dobro, kod Mesića sam malo pretjerao. Stipe je toliko svestran i popularan da je čak nedavno postao počasni građanin Sarajeva. To i ne čudi.
http://www.7dnevno.hr/kolumnisti/boze-ne-daj-da-i-maras-ode-na-ustavni-sud-ili-u-new-york/
Dodajmo još samo što o tome kaže dr. sc. Nino Raspudić:
“Meni je jako zabavan ovaj izbor za antikomunikatora godine. Ima jedna udruga ovih koji rade u PR-u, naprave izbor za antikomunikatora. Ove godine je to biskup Vlado Košić, koji je inače vrlo jasan i razgovjetan, vrlo jasno komunicira, možemo slobodno reći da on nije antikomunikator. Možemo reći da je loš, da se ne slažemo s njim, ali to je priča o sadržaju, a ne formi poruke i komunikaciji. Ovako to ide – on se nama ne sviđa, on i njegova politička stajališta, odredimo ga za antokomunikatora godine, a onda se neki drugi kad govore protiv njega kažu ‘između ostalog izabran je za antikomunikatora godine’. Jedan balon se nadograđuje na drugi”, rekao je Nino Raspudić u emisiji Peti dan.
Mislim da je dovoljno rečeno i u ovim navodima, a i puno se tekstova o tome može naći po našim portalima, pa doista ne trebam i ja tu nešto dodavati, a i već sam o takvim stvarima i pisao:
Zapravo dovoljno je pogledati njegov intervju na Laudato TV:
Ili što misle naši ljudi:
Kako se „nagrada“ velikom HRVATSKOM biskupu doživljava kao obračun Vlade s njim, pogledao sam svoje stare tekstove i pronašao dva pisma g. Macanu od prije 18 godina. Evo tih pisama:
Predizborni odjeci i posljedice ponovnog dolaska komunista na vlast u Hrvatskoj
Spremnost Hrvatski tjednik, 11. siječnja 2000.
Poštovani g. Macan,
Prije svega Blagoslovljena Nova Godina.
Mi Vani, mada sam ja tu privremeno, znamo za ludnicu koju imamo doma. Znali smo i da ćemo ludnicu i imati. Evo pogledajte što sam o ovim izborima govorio još prije Uskrsa (Spremnost, Sydney):
Spremnost (postavlja pitanje dr. Josipu Pečariću): U Hrvatskoj se nalazimo pred izborima, te iako je teško prognozirati, no kako vi gledate na političko stanje, osobito u ovom predizbornom vremenu?
Bojim se da će ti pritisci, koji dovode Hrvatsku u sve teži i teži materijalni položaj, učiniti svoje. S druge strane, prije 3 godine ovdje na radiju govorio sam o nečemu što sam nazvao “Sindromom zoološkog vrta”. Naime, govorio sam o opasnosti povratka komunista na vlast u Hrvatskoj kao što se to desilo u drugim zemljama koje su sa sebe skinule lance komunizma.
Zašto “sindrom zološkog vrta”? Rekao sam tada: “To vam je kao kada je lav predugo bio u kavezu, pa ga pustite van. Zaboravio je loviti, a u kavezu je bilo hrane redovito. Istina sve manje i manje, ali i to mu je bolje nego učiti se ponovo loviti. Možda je to nekome prije tri godine izgledalo čudno, ali danas je situacija u Hrvatskoj slična, i glavna oporbena stranka su upravo bivši komunisti.
Naravno, svjetski moćnici su pokušali i s drugim strankama, kao predvodnicama oporbe, medjutim u svim tim strankama je uvijek bilo dovoljno državotvornih Hrvata, tako da im nakane nisu mogle u potpunosti uspjeti. Što se tiče bivših komunista, svi se sjećaju kako su oni znali dobro slušati Beograd. A oni koji su naučili služiti jednom gospodaru, služit će i drugom. Pitanje je koliko će se državotvorne snage uspjeti konsolidirati i udružiti snage u sprečavanju gubljenja vlasti iz državotvornih ruku. Sjetimo se nedavnih izbora u BiH. Kolika su samo sredstva svjetski moćnici uložili u cijepanje HDZ-a, i u poraz hrvatske opcije, ali bez uspjeha. Medjutim, u BiH je situacija drugačija. Hrvati u BiH znaju da su najmalobrojniji narod i razdvajanje od Hrvatske u političkom smislu značio bi nestanak Hrvatstva na tim prostorima.
U Hrvatskoj mnogi naivno misle: imamo Hrvatsku i više nije ugrožena. A itekako jeste ugrožena. Pretprošle godine sam bio nazočan jednom sastanku Svjetskog hrvatskog kongresa kod vas u Sydneyu. Još tada sam, iako samo gost, reagirao na opetovane tvrdnje: “rat je gotov”, tvrdeći da nije i da je ovaj sada podmukliji i teži od onog kojeg smo imali.
Spremnost: Što i kakve promjene hrvatski narod može očekivati poslije izbora?
Ako pobjedi državotvorna opcija, onda daljne stabiliziranje prilika. Još uvijek će biti pritisaka, ali ako svjetski moćnici shvate da njihova ogromna uložena sredstva ne mogu skrenuti Hrvatsku s hrvatskog puta, pritisci će polako popuštati. Još će biti teško, jer imamo mnogo toga uništenog, a uz nedostatak pomoći iz svijeta mora biti teško.
Kada budu počeli prevladavati ekonomski nad političkim razlozima, dakle kada svijet i stvarno, a ne samo formalno, prihvati postojanje hrvatske države, za Hrvatsku će početi bolji dani. Pobjeda udružene oporbe predvodjena bivšim komunistima, dakle onih koji se ne libe “skoknuti” do glavnog grada SAD-a “po svoje mišljenje”, značit će trenutačno poboljšanje prilika u Hrvatskoj.
Naime, svjetskim moćnicima je trn u oku Hrvatska vojska, a i hrvatske tajne službe koje se bore protiv djelovanja njihovih tajnih službi na području hrvatske države. Znate da su oni za hrvatsku oporbu uvijek bili problem: HV i njen ministar pok. g. Šušak tijekom rata, a tajne službe danas. To trenutno poboljšanje prilika bit će stoga što će nešto malo pomoći svijet čiju politiku sprovode, a veći dio bit će zbog smanjenja sredsava koje ima Hrvatska Vojska, koja na taj način predstavlja branu svima koji imaju namjeru atakirati na Hrvatsku. Ne samo vojno!
Smanjenjem sredstava, HV će slabiti sve do trenutka kada više neće predstavljati bitan faktor na tim prostorima. A onda će s Hrvatskom biti ono što žele svjetski moćnici. Dakle, oni koji su dopustili srpsku agresiju na Hrvatsku (potom BiH i danas na Kosovu), čak i pomagajući na razne načine -sjetimo se samo zabrane kupovanja oružja (Srbi su ga imali za izvoz, a mi ga uopće nismo imali), što je u stvari predstavljalo oduzimanje prava našem narodu na samoobranu.
Pričaju o “ljudskim pravima”, a oduzmu ti najvažnije pravo! To je scenarij. Medjutim, ništa ne ide bez borbe, pa tako ni u slučaju pobjede ovih svjetskih poslušnika, ne znači da će uspjeti ostvariti sve što je planirano. A da će pokvariti mnogo – hoće. To doista hoće.”
Ne znam što možemo oduzeti od ovih mojih tvrdnji izrečenih prije više od pola godine. Pa i Vaša “LUDNICA” pokazuje da je to upravo ono o čemu sam tada pričao. Kako da ni Vi na HTV ne shvatate da što vas više napadaju znači da bolje radite. Dakle umjesto da popuštate – trebate raditi bolje i bolje – dakle suprotno tom popuštanju. Ionako će te biti “crna ovca” za te iz svijeta koji su nam oduzimali pravo i na samoobranu i tvrdili da je to ispravno. Njima je lako reći za sve prljavštine koje rade kako je to ispravno. Da smo im tako popuštali u Domovinskom ratu gdje bi bili. Jeste li gledali kako su predstavljali našu borbu dok je trajala. Jesmo li to trebali slušati i prestati se braniti?
I danas spominju da je tjeranje Srba to što ih je Predsjednik zvao da ostanu, a oni su otišli prepuni ukradene robe iz hrvatskih kuća, znajući da su oni ti koji su stvarno očistili taj prostor od Hrvata.
A ovaj ‘rat’ ima isti cilj, jer svjetski moćnici jednostavno ne žele priznati poraz – postojanje hrvatske države.
Pa kako onda mislite da ćemo je sačuvati popuštanjem? Tisuću puta su nam već pokazali da kada popustimo jednom ultimatumu – slijedi drugi, i
tako u beskraj.
Kada vi na HTV popustite jednom Šuvaru, kako možete očekivati da neki državotvorni Hrvat ne misli da kalkulirate s promjenom vlasti?
S druge strane, da niste popuštali sada ne bi ni bili u poziciju da i mislite na svoje položaje kada dodje do promjene vlasti (bar ne oni koji o tome doista misle), jer bi to značilo da je dobiven i medijski ‘rat’.
Pitanje je, kada je g. Rubin tom jedbnom rečenicom pokazao i da je Vjesnik, i da ste Vi bili u pravu (a kao što vidite o ratu tajnih službi sam ja pisao u Spremnosti jer je bilo očito da je taj ‘rat’ na djelu) jeste li dali analizu teksta iz Vjesnika u kome bi stalno upozoravali na djelove teksta na koje sve g. Rubin nije smio odgovoriti – i jeste li izravno rekli da njegov kratak odgovor – odgovor moćnika – u stvari predstavlja priznanje točnosti Vjesnikovog teksta?
Jeste li sada kada je najnovije priznanje čovjeka (člana SDP-a!) iz HHO dali ogromni prostor u kome bi pokazali i tvrdili ono što sam ja u mom tekstu upozoravao prije više od pola godine?
Slabići postoje da bi se gazilo po njima! Ako netko stalno pokazuje svoju slabost (ovdje kroz Vaše popuštanje koje je i više od toga – da ne ponavljam
ono što sam napisao u mom prethodnom pismu) naravno da imamo LUDNICU.
Inaće čemu strah od toga da li je netko režimski medij ili nije? Pa danas u Hrvatskoj samo i postoje takvi mediji – REŽIMSKI. Razlikuju se samo po tome
jesu li u službi hrvatske države ili u službi SAD-a odnosno njihovog eksponenta američkog veleposlanika. Ovi drugi režimski su mnogo režimskiji od vas. Oni
ne popuštaju kao vi!
Pisao sam svojevremeno za Horvatićevo Hrvatsko slovo, i na radiju u Sydneyu (hrvatski program)i rekao da se ponosim time što pišem u ovisnim a ne u neovisnim novinama. Jer te neovisne novine doista jesu neovisne. Neovisne od hrvatstva. Hvala im lijepo, ja takovu neovisnost ne želim.
Što se tiče američkog Veleposlanika. Svi smo znali što je bio njegov posao u Bugarskoj, i zašto su ga poslali u Hrvatsku. Za Slovačku smo znali mnogo prije – pa i g. Maja Freundlich Vam je odavno pisala u Vjesniku (mislim i u Slovu) u više navrata o Slovačkom slučaju. Pa što ste onda mogli očekivati u Hrvatskoj? LUDNICU naravno. Nije moguće da je niste očekivali. Mislim da je g. Freundlich napisala i za prošle izbore u BiH da je SAD uložio mnogo više novaca u rad njihovih tajnih službi u BiH nego što iznosi njihova ukupna pomoć toj državi. Nije moguće da je ne čitate?
Činjenica je da Vas iz svijeta stalno napadaju i za to Vam moramo odati priznanje. Napadaju Vas i svi oni koji od vas žele napraviti apsolutne poslušnike – sluge. Vidjeli ste iz nekih skorih primjera da će Vas – kada i ako postanete njihovi slugani – čim jednom budete imali svoj stav, lupiti po glavi.
Čudite se što imamo ludnicu. Ma gdje ćete veću ludnicu od toga što je Predsjednik Tuđman spasio svijetu obraz (imaju li ga uopće?) ne jednom – ali spomenimo spašavanje Bihaća. A oni nas prvog dana “Oluje” ‘kazne’ (Phare program) i to traje do današnjeg dana. Itd. Itd.
Zato je najbolji mogući odgovor koji možemo dobiti od vas: Prikažite sutra Četverored uz obrazloženje da je to na osnovu mnogobrojnih zahtjeva gledateljstva koji tvrde da je to Hrvatska povijest i da se svugdje u svijetu mogu prikazivati povijesni filmovi bez obzira bili izbori ili ne. A ako vas zbog toga i napadnu. Ponosite se time!
Vaš,
Prof. dr. sc. Josip Pečarić.
Četverored i HTV
Spremnost Hrvatski tjednik, 11. siječnja 2000.
Poštovani g. Macan,
Zahvaljujem Vam na Vašem brzom odgovoru. Čini mi se da ipak niste shvatili ono o čemu sam ja pisao. Zato ću taj ključni dio koji se odnosi na HTV ponoviti:
“To nije problem. Problem je ako netko kao Vi tvrdi da bi prikazivanje povijesnog filma narušilo uvjete izbora? Naime, Vaša odluka posredno govori kako na izborima sudjeluju oni koji su za Hrvatsku i oni koji su protiv Hrvatske. Očito je da u tom slučaju doista povjesni film o Bleiburgu narušava uvjete izbora tzv. Izbornu šutnju.
Očita je istovjetnost razloga neprikazivanja ovog filma u predvidjeno vrijeme s neemitiranjem serije “Hrvatski Spomenar”: Hrvatsku treba rashrvatiti. U Hrvatskoj se mogu prikazivati filmovi koji veličaju američki genocid nad Indijancima, ali ne mogu dokumentarne serije koje podsjećaju Hrvate na njihovu povijest. Oni koji tvrde da takve serije i povijesni filmovi
narušavaju uvjete izbora predstavlja njihovo priznanje da rade protiv hrvatskih interesa.
Zar i ravnatelj HTV-a treba takvu njihovu djelatnost sprovoditi u djelo? Vaša odluka nas samo upozorava da su isti oni koji su omogućili i Križni put, i oni koji su Srbima dali zeleno svijetlo za genocid u Domovinskom ratu, i oni koji žele kriminalizirati “Oluju” (sjetimo se da su prvog dana Oluje “kaznili” nas ukidanjem Phare programa i ta “kazna” traje do danas), i oni koji su mislili da će poniziti Hrvate svojim nedolaskom na pogreb Ocu hrvatske države, i oni koji ulažu ogromni novac da bi danas na izborima bili izabrani oni koji će upravo njih slušati.”
U vijestima od 28. prosinca 1999. se kaže: “izbjegli mogući prigovori zbog zloporabe i iskorištavanja u političke svrhe na kraju predizborne kampanje.
Budući da je nastavak trebao biti emitiran na sam dan izborne Šutnje, programski kolegij je procijenio da bi tako vrijedna povijesna nacionalna tema mogla, zbog navedenih okolnosti, izgubiti na svojem izvornom
značenju.”
Je li moguće da je netko napisao ovakvu rečenicu. Naime, volio bih doista da mi pisac ovog teksta objasni kako netko može u “političke svrhe na kraju predizborne kampanje” iskoristiti ovaj povijesni film ako ga prikazujete u vrijeme predizborne šutnje? Možda je pisac htio reći da će članovi HDZ-a moći obilaziti te noći svakog Hrvata ponaosob i objašnjavati mu kako su oni za koje SAD želi da glasuju upravo oni koji su činili zločine prikazane u filmu?
Dakle, g. Stipe ili “popu pop – bobu bob” to može pričati tek kasnije, kao i oni iz svijeta koji su sudjelovali u tom zločinu kao i drugima koje spominjem (“Vaša odluka nas samo upozorava da su isti oni koji su omogućili i Križni put, i oni koji su Srbima dali zeleno svijetlo za genocid u Domovinskom ratu, i oni koji žele kriminalizirati “Oluju” (sjetimo se da su prvog dana Oluje “kaznili” nas ukidanjem Phare programa i ta “kazna” traje do danas), i oni koji su mislili da će poniziti Hrvate svojim nedolaskom na pogreb Ocu hrvatske države, i oni koji ulažu ogromni novac da bi danas na izborima bili izabrani oni koji će upravo njih slušati.”)
Povijesni film ne može izgubiti zbog toga što će g. Šuvar o njemu reći – on je dobar ili nije – bez obzira na to. A ni Bleiburg neće biti izbrisan iz svijesti Hrvatskih ljudi bez obzira što drug Šuvar kaže, ili pak spomenuta gospoda.
“programski kolegij je procijenio” pokazuje da se radi o grešci programskog kolegija. Grešku koliko vidimo iz Vašeg pisma nije ispravio, jer je prihvatio sugestije onih kojima je povijest hrvatskog naroda “politika”. Što se tiče onih koji govore nama o “duhu medjunacionalne snošljivosti” želio bih Vas obavijestiti da je u SAD učinjen genocid nad Indijancima, a da se i dan danas stalno prikazuju filmovi u kojima se bore oni koji su izvršili genocid – prikazani kao heroji – i oni nad kojima je izvršen genocid – prikazani kao zločinci.
Takodjer Vas mogu podsjetiti kako u SAD postoje mnogi Nijemci (čak su ih i zatvarali tijekom Drugog svjetskog rata iako nisu digli pobunu protiv SAD), a i dan danas, i svo vrijeme od drugog svjetskog rata do današnjeg dana, u “duhu medjunacionalne snošljivosti” svi programi TV u SAD prikazuju svaki dan poneki film o Drugom Svjetskom ratu u kojima su Amerikanci pobjednici i heroji, a Nijemci zločinci. Čak im ni Hirošima u kojoj je pobijeno mnogo žena i djece nije zločin, a podsjetit ću Vas da u Americi živi i mnogo Japanaca (koje su takodjer za vrijeme Drugog svjetskog rata strpali u logore!)
Vaša tvrdnja: “Dakle mislim da niste korektni u Vašim ocjenama jer ne može isti čovjek koji je financirao projekt imati nešto protiv samog projekta” jednostavno nije istinita. Iz gore mog citiranog teksta to je očito.
Da ponovim, rekao sam: “Oni koji tvrde da takve serije i povijesni filmovi narušavaju uvjete izbora predstavlja njihovo priznanje da rade protiv hrvatskih interesa. Zar i ravnatelj HTV-a treba takvu njihovu djelatnost sprovoditi u djelo?”
Cijeli problem sam isključivo promatrao kroz prizmu: “Kako povijesni film može narušiti uvjete izbora?”
Priča o “narušavanju duha medjunacionalne snošljivosti” je priča za malu djeci. Baš suprotno tomu. Činjenica da nam zabranjuju ponovno našu povijest upravo i služi narušavanju duha medjunacionalne snošljivosti.
Jer očito je da oni kojima smetaju prizori iz Domovinskog rata ne osjećaju nikakvo kajanje zbog zločina koji su učinjeni nad hrvatskim narodom, a time to očito pokazuje svim Hrvatima. Zar je doista “duh medjunacionalne snošljivosti” to što time pokazuju kako im je drago što su nas ubijali, klali, silovali djevojčice, žene, majke? Nitko od Hrvata nije zaboravio da je Srbima dat oprost bez da su ga tražili i bez da su se pokajali za učinjene zločine.
Na tragu takvog odnosa su i odluke HTV i o “Spomenaru” i o “Četveroredu”. To je očito iz djela Vašeg teksta
“Povodom prigovora Gradjanskog odbora “Povratak kući” u svezi nekih emisija na programima HTV-a, a izmedju ostalog i “Hrvatski spomenar”, PREPORUČA se Hrvatskoj radioteleviziji da se u svojim emisijama suzdrži od objavljivanja sadržaja koji bi se mogli shvatiti kao protivni duhu menacionalne snošljivosti….Poznato Vam je da se Spomenar sastoji od priloga HRT-a iz vremena Domovinskog rata i srpske agresije, te je nemoguće ispoštovati sve ove preporuke bez da se izbace prilozi iz Domovinskog rata, nakon čega od Spomenara praktino ne ostaje ništa što čini okosnicu emisije kako je bila originalno zamišljena. Nadam se da sada razumijete našu poziciju, a radi se uvjetno rečeno o “samo” dva tjedna bez Spomenara.”
Ovdje ste upravo potvrdili ono o čemu sam gore pisao! Oni vam nisu izrijekom rekli da se izbace prilozi iz Domovinskog rata. To je HTV sama zaključila. To je očit mazohizam HTV. Jednostavno ste mogli nastaviti, tvrdeći da ste izbacili takve scene, s emisijom i neka vam oni kažu što iz Domovinskog rata doista narušava duh tolerancije više od američkih filmova o Indijancima, Njemcima i Japancima koji se prikazuju u SAD.
Dakle, Vašim odgovorom u kome me obaviještavate o pomjeranju navedenih emisija, upravo ste samo potvrdili da su razlozi i činjenice date u mom pismu bili ispravni, ali na žalost i to da moje pismo – kao ni pisma mnogih drugih Hrvata, nemaju istu težinu kao reakcije jugonostalgičara, i onih iz velikog svijeta koji smatraju da je dr. Tuđman najveći zločinac jer im je razbio njihovu “Od Vardara pa do Triglava” (istini za volju onog dijela s Triglavom su se sami odrekli, pa nam nude u zamjenu albanske planine).
Ili, ako želiti da budem do kraja iskren: izmedju takvog Vašeg ponašanja i onog nedavno u američkim novinama gdje izjednačavaju predsjednika Tuđmana s krvnikom Miloševićem (uz “priznanje” da je Milošević gori – što je samo način kako baciti blato na pokojnog predsjednika i utemeljitelja naše države, a time i na samu državu).Hoćemo li dočekati da nam tako sutra kažu da ne treba prikazivati ni pokojnog predsjednika jer eto neki tvrde da je sličan Miloševiću, a Vi to odmah poslušate?
Dok god Hrvati budu popuštali pod njihovim ucjenama na način kako ste vi učinili – dotle će oni imati razloga da to i rade. Umjesto da im odgovorite istom mjerom i štitite uspomenu na Domovinski rat – Vi popuštanjem tj. priznanjem da je Domovinski rat ili Bleiburg nešto što može biti predizborna promidzba radite protiv hrvatskih interesa.
Dapače, upravo ste trebali vratiti termin prikazivanja filma na ranije utvrdjeni datum (isto i za Spomenar) uz ispriku svima nama koje ste time povrijedili, uz komentar da oni kojima smeta hrvatska povijest i koji misle da hrvatska istina može biti izborna promidzbna samo potvrdjuju da im nije do neovisne hrvatske države. Jer to i jest istina.
Dakle, ne radi se o “uvjetno rečeno samo dva tjedna” već o nečemu mnogo više. Radi se o mom ponosu i ponosu mnogih hrvatsih ljudi. Dokle ćemo dopuštati da netko stalno gazi i pljuje po mom i njihovom, nadam se i Vašem ponosu?
Akademik Josip Pečarić/Hrvatsko nebo
