Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

I na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

nedjelja.ba.hr/ http://www.nedjelja.ba/hr/Hrvatsko nebo