Zorica Vuković: Mračna trijada hrvatske politike

Nakon Milorada Pupovca koji je govorio o problemima na HRT-u 1.2.2018. u Hrvatskom saboru  iz svoje mračne perspektive, za govornicu je izašao  general Željko Glasnović: „Ja sam žrtva jedne paljbene skupine koja me optužuje za govor mržnje.“

„Tko su ti ljudi? To su mentalni Jugoslaveni koji ne mogu promijeniti svoj mentalni sklop, to je kulturološko, antropološko i psihološko pitanje, ne ekonomsko i političko. Taj se mentalni sklop transgenetski prenosi. Ne možemo izaći iz toga, ukopani smo u te rovove”, rekao je general Glasnović i upitao: „Tko su te glave? Tu sjede. Ne znam jel’ su Histrijani, Istrijani, jesu još pod talijanskom okupacijom tamo gore, bili su pripadnici tzv. ferijalnih saveza, dobili su šatorska krila, pjevali partizanske pjesme, SKOJ-evci, policijski odgoj je vaspitavanje, predavali su tamo: uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u.“

Javio se odmah Goran Beus Richembergh iliti Emir Tiro iliti …, predstavnik „njemačke nacionalne  manjine“ i prozborio: „Mi već mjesecima trpimo maltretiranje i vrijeđanje zastupnika Glasnovića. To što si dopušta…ne samo da vrijeđa kolege nego i vrijeđa ljude koji nisu u ovoj sabornici i proziva ih kao najveće nule. To je nedopustivo i cijela javnost je zgrožena. Dobrovoljno se dajem na raspolaganje, a pozivam i kolegu Glasnovića, da se podvrgnemo psihijatrijskom vještačenju jer mislim da taj čovjek nije zdrave glave.“

Zokić (FB): „Sada zamislite kada osoba koja ne zna što je i tko je, kojem nacionalnom identitetu pripada i koji mijenja svoje ime i prezime, poziva na psihijatrijsko vještačenje onda to više nije niti satira niti komedija negoli čisti bolesni kretenizam. Spodoba koja za izgovorenu istinu želi proglasiti čovjeka psihološkim bolesnikom, samo zbog toga što ta istina prikazuje svu bijedu i jad čovjeka koji ne zna kome pripada ali samo zna kako ne želi pripadati hrvatskom narodu. Puna potpora generalu Glasnoviću te Neovisnim za Hrvatsku jer oni su jedini svjetionik u mraku hrvatske parlamentarne `demokracije` i jedina nada koja Hrvatsku može izvući iz kandži neojugoslavena, te njihovih prosrpskih pobočnika.“

Marko Mrki Jolić (FB): „Glasnović zna i tko je i što je i u kojoj državi živi, dok komunjare i Jugoslaveni ne znaju ni koje je njihova država, ni kojim bi putem išli, ni kuda idu, ni koje su vjere ni nacije, ni što je moralno i prirodno … Ljudi bez Boga su izgubljeni i gori od životinja. Životinje se barem drže prirodnih vrednota, a ljevičari bi okrenuli i izopačili i prirodu. Glasnović je meta zbog istine. Lopovu reći da je lopov, izdajici da je izdajica,…istina boli.“

Dugo se već u Hrvatskoj događa ova podvojenost. Ako netko argumentirano navodi istinu, nema diskusije. Nastane vrijeđanje, poziv na linč ili na psihijatriju.

Kad sam tijekom Hrvatskog proljeća spoznala svu bijedu komunizma, zaprepastila sam se događajima devedesetih kada  istaknuti „proljećari“ nisu  međusobno surađivali, a ja sam  očekivala, ako ne zajedničko djelovanje u nekoj stranci, bar suradnju. Tako je Slavko Goldstein (koji nije „proljećar“), osnovao HSLS uz suradnju Dražena Budiše i Vlade Gotovca, HNS je osnovala grupa rukovodilaca SKH, Proljećara `71., na čelu sa  Savkom  Dabčević Kučar, Mikom Tripalom i Dragutinom  Haramijom 1991. Na čelu HNS-a bila je Savka do 1994., a onda je stranku preuzeo Radimir Čačić.

Početkom agresije na Hrvatsku, 30. kolovoza 1991., ispred Komande V. armijske oblasti, održan je prosvjed majki „Bedem ljubavi“ koje su imale sinove u JNA. Zahtjev je bio da se ovi mladići puste kući. Bilo je tamo nekoliko tisuća ljudi, a većinu su činile žene. I ja sam bila tamo. Rolete na zgradi, u kojoj je danas Ministarstvo obrane, bile su spuštene. Osjećala sam ponos, pomalo sam se bojala, ali skup je bio veličanstven i nezaboravan. S govornice je održan jedan od zapaženijih  govora u hrvatskoj povijesti. Održao ga je Vlado Gotovac.

Neki dijelovi govora:

„Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: `U Navarri se umiralo od srama`. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.

Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke  ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka, ni djece, ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.

I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.

A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.

Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.

Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!“

Samo dvije godine nakon toga, Vlado Gotovac je supotpisao pismo upućeno predsjedniku Tuđmanu u tmurnim danima Domovinskog rata kada je gotovo 1/3 Hrvatske bila pod srpskom okupacijom, srpski uzurpatori napadali Hrvatsku iz BiH, a Hrvatima u BiH prijetilo istrebljenje.

Poštovani gospodine predsjedniče,

obraćamo Vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hrvatske politike, osobito u posljednjoj godini. Očekivanja i nade, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje. To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do rubova nacionalne tragedije i katastrofe. Sve je to posljednjih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervjuima i u drugim javnim istupima u zemlji i u inozemstvu, pa evo sada i u nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa. Ukratko ćemo rezimirati  najbitnije:

• Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogućili  tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturne zajednice i poželjne državne  cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske. Time Hrvatska postaje strateški  teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjedstvu i opasnostima od novih stradavanja i patnji na najdužoj mogućoj  granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do samoga srca Hrvatske.

• Zbog Vašeg patronata nad sadašnjim vodstvom Hrvatske zajednice Herceg- Bosne i HVO, Hrvatska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci uskogrudne politike trenutne hercegovačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvatske komponente multikulturnog identiteta Bosne.

• Vaša koncepcija da se traumatski problem otrgnutih područja Hrvatske razriješi taktikom povremenih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata –uzastopno  doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski gradovi ponovno stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teritorij biti integriran i da će se prognanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodarstvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.

• Korijeni navedenih nevolja bar djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i  Srba u Hrvatskoj rješavate u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i najzloćudniji partner, s kojim se ništa  dobra ne može riješiti.

• Vašim autoritarnim stilom upravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim začecima, osakaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opozicije i višestranačkog sistema.

• U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanje povijesti, šovinističke istupe i postupke, koji mijenjaju ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje, pa Vaše povremene  antifašističke izjave djeluju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvatske države.

• Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostranačka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezočnog bogaćenja privilegirane oligarhije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičkom eksproprijacijom od strane vladajuće stranke.

• Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve vise sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.

U takvim okolnostima nužno je mijenjati  politiku i ljude koji je vode. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet u svijetu i kod kuće. Nedvojbeno jasnom mirotvornom politikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi postepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većinskim srpskim stanovništvom. Hrvatska država mora uspostaviti  kontakt i dati podršku onom dijelu srpskog  stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju najmučnijeg problema države Hrvatske – bez novoga velikog rata ili malih ratovanja.

Veliko je umijeće državnika i drugih  javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dostojan način. Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokratskom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da takvu politiku  samostalno provodi. Preduvjet  je da se kompetencije predsjednika  države svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim  zemljama razvijene parlamentarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i ozdravljenja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za budućnost   i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.

S poštovanjem,

Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić, Ozren Žunec

20. rujna 1993. godine, objavljeno u Feral Tribuneu

Banac je u prosincu 2015., na skupu o djelu Vlade Gotovca to pismo opravdavao: „Gotovac i ja Tuđmanu smo se suprostavljali  jer smo znali da kompromitira Hrvatsku.“  

Na istom skupu profesorica splitskoga Filozofskog fakulteta Andrijana Perković-Paloš smatra da je Gotovac bio idealist i da mu je nedostajalo političke realnosti. „Iako je Gotovac kritizirao Tuđmana, njih dvojica imaju sličnosti – bili su zaljubljenici u Hrvatsku i njezinu teritorijalnu cjelovitost, a obojica su bili zaljubljenici i u hrvatsku povijest“, rekla je.

Vratimo se ponovo u devedesete. Seka i braco Pusić, uz pomoć tate akademika Eugena,  te  sina i tateka Goldstein, osnivaju Udrugu Erasmus  Gilda koja je u Muzeju Mimara u Zagrebu od 20.-22. studenog  1993. održala Okrugli stol `Srbi i Hrvati`. Na sastanku je bio 41 „intelektualac“ iz Srbije i Hrvatske. I dok je velik dio Hrvatske bio okupiran, a Hrvati u BiH stradavali u teškom ratu, „intelektualci“ su se dogovorili „da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat“. Tada je prvi puta u javnu upotrebu uvedena kategorija o „građansko-etničkom ratu na prostoru bivše Jugoslavije“, a upravo je Udruga odigrala središnju ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata i pokušaju razgradnje hrvatske nacionalne države.

Na temelju zaključaka donesenih u muzeju Mimara 1993. godine nastala je, po mišljenju profesora Ivana Biondića, Haaška optužnica o „udruženom zločinačkom pothvatu“.

Nije stoga čudo da su Manolić i Mesić 1994., potpomognuti tko zna kojim snagama iz bivše Juge i inozemstava, pokušali puč u Hrvatskom saboru.

Nije im uspjelo.

Ono što im  nije uspjelo 1994., uspjelo im je 2000., pod vodstvom Račana (SDP), uz podršku Pusićke (HNS), Budiše (HSLS), Jakovčića (IDS),  Tomčića (HSS), te Gotovca (LS).

U Sabor se uključio i Vice Vukov, na listi SDP-a, kojemu je od sedamdesetih bilo zabranjeno javno pjevanje, dok se Račan  tih godina počeo penjati po ljestvama političke karijere.

Na mjesto predsjednika Hrvatske, te 2000.-te,  dolazi „vic-satiričar“, „pobjedivši“ Budišu. I tada udruženo počinje rastakanje svega onoga što se do tada postiglo na državotvornosti: od privrede, kulture, obrazovanja, a naročito HRT-a, gdje dolazi npr. Aca s prvim  gostom Ivom  Sanaderom koji je svoj obol rastakanju nacionalnih interesa dao narednih godina.  Elokventni poliglot, dr. Ivo Sanader pomoću  svojih „inače dobrih prijatelja“, „ustoličuje“ Pupovca, a poslije, bez objašnjenja, odlazi i prepušta vođenje Hrvatske Jadranki Kosor.

I dok je Mesić „vickasto“ haračio, dilajući transkripte, ratni zapovjednici hrvatske vojske slutili su kamo sve vodi.

Stoga su Otvoreno pismo uputili hrvatskoj javnosti 28. rujna 2000.:

„Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno nego i časno.

• S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!

• Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

• Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

• Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizma ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikoga razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da ju dovodi u pitanje ili da se igra njezinom sudbinom! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom, i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

• U tom sklopu – a zbog spekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u vezi s preustrojem Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital koji nitko kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode ne bi smio olako zanemariti.

• Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.“

Potpisnici: stožerni general u mirovini Janko Bobetko, admiral Davor Domazet Lošo, general pukovnik Ivan Čermak, general pukovnik u mirovini Ivan Basarac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Mirko Norac, general bojnik Miljenko Filipović, general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

Mesić je umirovio one koji još nisu bili u mirovini. Damir Krstičević je imao samo trideset jednu godinu. Ono na što su upozoravali generali, počelo se ostvarivati.  Progoni su nastavljeni i završili sramotnom  haškom presudom. Ali blaćenje Domovinskog rata nije prestalo, gdje opet oholo i prepotentno nastupa Vesna Pusić.

Napadali su Domovinski rat i branitelje, djecu hrvatskih branitelja, invalide Domovinskog rata i na kraju udovice poginulih hrvatskih branitelja. Na pamet mi pade pitanje iz pjesme „Gazda“:

„Što to ima u ljudima tužno

Da ulaze u tuđe živote,

`Ko to živi u prošlosti mojoj,

A da nije umro od sramote?“

Ostaje mi jedino odgovor: u grijehu i izvjesnim bolestima, nazvanim mračna trijada. Mračnu trijadu čine: makijavelizam, narcizam i psihopatija. O svakoj od ovih mračnih strana ličnosti moglo bi se puno toga napisati, a nama je dovoljno da promislimo i prepoznamo određene karakteristike kod pojedinaca.

Riječ „mračno“  u nazivu, predstavlja nehumanost, nesocijalnost, neiskrenost, egocentričnost, socijalnu destruktivnost, emocionalnu hladnoću, manipulaciju, korupciju, laganje, pohotu… Ono najgore u čovjeku. Zovu je još i James Bond psihologija, jer se pokazalo da su uspješni u određenim poslovima. Češće se susreće kod muškaraca.

Nasuprot tome prorok Izaija navodi tri krijeposti: mudrost, razboritost i znanje.

Zatočeni u nepravdama mračnih likova, mnogi koji su s puno ljubavi, hrabrosti i požrtvovnosti, išli braniti Domovinu od srpsko-jugo vojnog zla, nisu mogli izdržati.  Gotovo 3000 otišlo je svojevoljno, zanemareni, bolesni, rastuženi. Najviše je domoljubnu Hrvatsku potresla smrt Zvonka Bušića i Slobodana Praljka.

I dok tako, zanemarujući čak i vlastitu savjest, igraju po diktatu propagande „babilonaca“ za čast, slavu i lovu, stiže smrt. I što tada?

Jedan veliki hulitelj svog vremena, Volter, svojim je prijateljima rekao da mu ne dovode svećenika na samrti, pa makar kako molio. Imao je užasan kraj. Medicinska sestra koja ga je njegovala svjedoči: „Ni za sve zlato svijeta ne bi htjela prisustvovati još jednoj ovakvoj smrti. On je cijelu noć vrištao i tražio oproštenje svojih grijeha.“

Epilog:

U Splitu, a i šire, postade poznat „pametni“ bračni par, koji je  protiv vjeronauka u školama (iako vlastitu djecu šalju na vjeronauk, kako izvještava novinar Ivan Ugrin)  i gradnje crkve u kvartu Split 3, zalažu se za hitno usvajanje Istambulske konvencije … Suprug je do dvadeset pete bio vjernik, kako sam kaže, a onda je evoluirao наоборот (obrnuto), kako bi rekli Rusi.

Tvrdi da je fizičar, a ustvari je  elektrotehničar. Okolo ide i zaglupljuje djecu teorijom praska i evolucijom. I s divljenjem ponavlja rečenicu Richarda Feynmana, američkog fizičara, da je sve napravljeno od atoma.  Zbog toga ga je jedan dječak pitao: „Ja sam skroz zbunjen. Neki govore da nas je stvorio Bog, neki da smo nastali iz majmuna, a sada nam vi govorite da smo napravljeni od atoma. Što je tu točno!?“ I ja sam zbunjena. Nekako mi se čini da smo mrvicu složeniji.

Nešto čudesno i znakovit dogodilo se 29. siječnja 2018. godine. „Fizičar“  je kao prva postava VIS-a Gloria,  izvođača  duhovne glazbe, nastupao u salezijanskom oratoriju kraj Crkve Marije pomoćnice kršćana na Kmanu.

Fascinira ta svestranost! A i dobro su pjevali divnu pjesmu „Pitam se što ću reći…“ ispod natpisa „Spasi dušu-spasio si sve!“.

Ponosna supruga pohvalila se na facebooku.

https://www.facebook.com/marijana.puljak/videos/10155315940378226/

https://www.facebook.com/marijana.puljak/videos/10155315940378226/

Logično je upitati: tko ih financira? Čija stajališta prezentira „pametni“ par?

Onda nas naša Predsjednica „usreći“ izjavom 12.2.: „Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja definiraju politiku.“

„Pojedinci s rubova političkog spektra ili rubova bilo kakvog razmišljanja“, u kontekst odgovora, na novinarsko pitanje, su hrvatski branitelji i udovice poginulih hrvatskih branitelja koji su se „usudili“ protestirati protiv Predsjedničinog  gosta, Šešeljevog trbuhozborca.

U iščekivanju boljih dana, nama, običnim smrtnicima, kao i 1991. ostaje nada, učenje, djelovanje (po dobivenim talentima) i vapaj koji je kao molitvu izgovorio sveti Ivan Pavao II: „Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo