Dok Donald Trump i američki Kongres 12 minuta plješću udovici poginuloga vojnika, naš Plenković uklanja spomenike braniteljima na zahtjev njihovih ubojica

Američki predsjednik Donald Trump na Svjetskome ekonomskom forumu u Davosu vrlo je jasno, jednostavno i emotivno izrazio ljubav prema domovini. Rekao je kako će mu Amerika uvijek biti na prvome mjestu. I doista. Prisjetimo se veličanstvenoga događaja u američkome Kongresu kojim je iskazao poštovanje, ponos i ljubav prema domovini odavanjem počasti i zahvalnosti poginulome američkom vojniku. Obraćajući se svojoj gošći, udovici američkog vojnika Ryana Owensa, rekao je: ‘Blagoslovljeni smo što je večeras s nama Carryn Owens. Ryan je umro baš kao što je i živio, kao ratnik i heroj. To što je Ryan učinio, ostat će zapisano u vječnosti. Kao što nas Biblija uči, nema većeg ljubavnoga čina od polaganja života za prijatelja. Ryan je dao svoj život za prijatelje, svoju zemlju i našu slobodu. Nikada ga ne ćemo zaboraviti’.

Nakon toga cijeli Kongres ustaje i nekoliko minuta pljeskom pozdravlja udovicu Carryn Owens, žrtvu njezina supruga i odaje poštovanje Domovini. Poljski premijer Mateusz Morawiecki govori o Poljskoj kao velikoj i ponosnoj naciji i svome snu o povratku Europe kršćanskim korijenima. Mađarski premijer Viktor Orban u svome veličanstvenom govoru ističe ponos zbog temelja na kojima se razvila mađarska država i ulozi kršćanstva u očuvanju nacije. Orban podsjeća europske čelnike kako su oci Europske unije, prije 60 godina, odredili pravac riječima: Europa će biti kršćanska ili je ne će biti! Zato poziva europske nacije i njihove vlade na obranu kršćanske kulture radi obitelji, nacija i država Europe.

Sjećate li se ovakvoga obraćanja hrvatskih političara svome narodu danas? Jesmo li zapamtili bilo što od govora hrvatskoga premijera Andreja Plenkovića? Činjenica je, kako danas Hrvatskoj nema političara čiji govor odiše entuzijazmom, strašću, briljantnim promišljanjem i iskreno-inspirativnim emocijama koje narod može osjetiti. Svojim sterilno-banalnim, neuvjerljivim i nevjerodostojnim govorima te nadmenim ponašanjem uglavnom manipuliraju stvarnošću, iskrivljavaju istinu te javno urušavaju, obezvređuju i relativiziraju sve hrvatsko: Domovinski rat, vjeru, obitelj, odgoj i obrazovanje, vrijednosti. Dok Donald Trump i Viktor Orban govore o vrijednostima, ponosu svoje nacije i domovine, o čemu govori hrvatski premijer? Činjenica je da Plenkoviću Hrvatska nije na prvome mjestu. Ali ne samo hrvatskome premijeru već i aktualnim političkim elitama, Hrvatska nije na prvome mjestu. I to je razlog zbog kojega sve dublje tonemo, nestajemo.

Scene iz američkog Kongresa teško ćemo doživjeti u Hrvatskom državnom saboru

Scenu koju smo imali prilike vidjeti u američkome Kongresu teško ćemo doživjeti u Hrvatskom državnom saboru. Unatoč brojnim problemima hrvatskoga društva, od demografije, gospodarstva, nezaposlenosti, blokiranih građana, siromaštva, izvjesno je kako se dolaskom Andreja Plenkovića otvorio još jedan ključni problem, a to je relativiziranje svega hrvatskoga, posebno Domovinskoga rata i branitelja. Podsjetimo kako je baš Plenković imao hrabrosti odvijačem ukloniti spomen-ploče naših heroja. I nakon toga, više ništa od njega nije trebalo očekivati. Nelagoda i distanciranje od hrvatskoga postali su prepoznatljiva aktualna politika. Dok drugi državnici ističu ponos i vjeru u svoju naciju, aktualni hrvatski političari šalju poruku kako se narod treba sramiti svoje prošlosti, tradicije i vjere. Tiho, mirno, sigurnom rukom relativizira se hrvatski identitet, obezvređuju stečene vrijednosti, rastaču vjera i obitelj.
U Hrvatskoj nije zabranjeno niti kažnjivo zastupati interese velikosrbijanske politike i veličanje četničkog pokreta. Ali je zato kažnjivo reći da smo za dom spremni. Makar to bilo samo u kontekstu ljubavi prema svojoj Domovini, bez primisli i povezivanja s bilo kojim režimom iz prošlosti.

U Hrvatskoj se financira snimanje filmova s ciljem relativiziranja Domovinskoga rata, branitelja i njihovih obitelji, krvoločne agresije Srbije i dijela srbijanskih terorista iz Hrvatske. Udovice poginulih branitelja doživljavaju javno ismijavanje, ponižavanje, sramoćenje i vrijeđanje. O njima se snimaju komedije. Provodi se nasilje prema njima, ali i djeci poginulih branitelja. Umjesto ponosa, ona doživljavaju nelagodu jer su im očevi dali život za Domovinu. I sve se to događa bez komentara i zaštite aktualne politike. Tuga, osjećaj nemoći i poniženja kojim ih je izvrgla hrvatska aktualna vlast sol je na njihovu ranu. Hrvatskoj političkoj eliti ništa hrvatsko nije sveto pa zato financira i podržava komedije o njezinoj krvavoj uspomeni. Nakazni dio ove groteksne komedije razotkriva ne samo odnos prema obitelji poginulih hrvatskih heroja, već zapravo i odnos prema hrvatskoj državi. Hrvatska država financira kazališne predstave u kojima se javno ozloglasilo njezine građane, biskupe, političare, novinare, samo zato što se autoru ne sviđa njihov politički, vjerski ili profesionalni rad. Iako se pokušava nametnuti klišej o umjetničkoj slobodi, izvjesno je kako se autori izruguju s onima s čijim se stavovima ne slažu. Tako su potvrdili ne samo koliko su daleko od umjetnosti, već koliko su njihovi umovi zarobljeni u okovima mržnje prema Domovini koju ne mogu prihvatiti. Činjenica je kako jedan dio građana Hrvatske ne može i ne želi prihvatiti slobodnu i neovisnu hrvatsku državu pa ona postaje zarobljena više negoli je to bila tijekom Domovinskog rata. Zato ne čudi ponovno nametanje teze o građanskome ratu; izbjegavanje jasnoga i nedvosmislenog izjašnjavanja o tome tko je bio agresor na Hrvatsku. Okovi mentalnoga sklopa komunističke diktature, velikosrpski i jugoslavenski imeprijalizam gutaju sve hrvatsko.

Dodatno zadiranje identiteta i tradicije Istanbuskom konvencijom

Najavom ratifikacije Istanbulske konvencije dodatno se želi zatirati identitet i tradicija koju poznajemo, nametnuti rodna ideologija, a sve pod krinkom zaštite od nasilja. Istanbulska konvencija i odgojno-obrazovna reforma trebaju uništiti naciju kako bi se stvorila pogodna masa spremna na novo modeliranje po zahtjevu gospodara iz Brisela. Tako aktualna ministrica obrazovanja s ekipom sorošovaca provodi još jednu pljačku Hrvatske, a ako tome dodamo i pogubne posljedice na generacije hrvatske djece koje nam ostavljaju u nasljedstvo, jasno je kako je na djelu dubinsko i trajno uništavanje nacionalnoga identiteta i budućnosti države. I sve se to odvija uz potporu aktualnoga hrvatskoga vodstva. Opet nam na mala vrata podvaljuju verbalni delikt što je još jedna potvrda totalitarne politike koju provodi aktualna politička garnitura. Novim zakonom o govoru mržnje žele uvesti kontrolu i nadzor na ono još malo suverenoga i slobodnog prostora u dijelu elektronskih medija i javnom diskursu. I dalje nemamo učinkovit ovršni i Izborni zakon.

Aktualno političko vodstvo ne reagira ni kada Srbija, po tko zna koji put, neistinama i manipulacijama krivotvori povijest. Izložba Srbije u UN-a „Jasenovac-pravo na nezaborav“ ima samo jedan cilj. I danas predstaviti Hrvatsku fašističkom državom. Da stvar bude gora, to provodi Srbija koja je prva objavila nacističkome vođi Hitleru kako je ispoštovala antisemitski zakon. To provode aktualni srbijanski političari koji su redom rehabilitirali četnike, saveznike fašista i koji su sudjelovali u vlasti sa Slobodanom Miloševićem u najvećim zločinima čovječanstva na kraju 20. stoljeća od kojih su zločini, kao u Srebrenici, proglašeni genocidom. Isti oni koji su do nedavno skrivali i vrh zločinačke piramide poput Ratka Mladića i Radovana Karađžića. Isti oni koji su obilazili Hrvatsku na njenim okupiranim područjima i proglašavali ta područja Srbijom. Reakcije vlasti u Hrvatskoj u najmanju ruku zakašnjele i neučinkovite. A vodeći političari bez komentara.
Na žalost, to je Hrvatska danas!

dr. sc. Sanja Bilač/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo