Nevenka Nekić: Otvoreno pismo Predragu Peđi Mišiću
Vrijeme:3 min, 27 sec
Otvoreno pismo Predragu Peđi Mišiću
Dragi prijatelju Peđa,
Nisi sam. Mnogi čestiti ljudi stoje uz Tebe u ovim trenutcima podlih podmetanja i ponižavanja Tebe koji si bio i ostao domoljub, dragovoljac, kad su tvoja nacionalna braća razarala Hrvatsku kao strvinari plijen. Imao si karaktera i snage s još brojnim sudrugovima da učiniš tu nimalo jednostavnu gestu- staviti se na branik zemlje koja te rodila, odgojila i nije ti nikada učinila ništa nažao. Ima još branitelja srpskoga roda, ali nažalost nigdje se ne mogu pojaviti ni očitovati. To treba sagledati kao grijeh vladajućih struktura, ali i kao podlo guranje pod tepih istine o broju i značenju tih časnih ljudi, koje uporno čine srpskojugoslavenske snage provodeći lex pupiniensis. Nastupao si kao član našega Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta, govorio jasno i otvoreno, ne skrivajući se iza nikoga i ničega. Tvoja je odluka ostala do danas nepromjenljiva: obarana Domovine Hrvatske. Stoga uživaš povjerenje i čast svih ljudi koji Te poznaju.
Užasnuta čitam da su te došli preslušavati naši policajci pa i sprovoditi!!!Oni po nečijem nalogu traže Tvoje grješke na ratnom putu. Što misliš, prijatelju Peđa, što bi radili Isusu da se pojavi u Saboru ili kakvoj pravosudnoj ustanovi u ovoj zemlji? Ponovno bi ga razapeli kao i onda na Golgoti, kao i onoga vukovarskoga branitelja na vagonu što je stajao na pruzi koja presjeca Sajmište. (Ili bi barem uprizorili predstavu u Kerempuhu.) Bila sam na toj pruzi puno puta, nije ovo samo metafora, zaista su razapeli mladoga čovjeka i onda pucali do besvijesti u mrtvo tijelo. Protiv takvih si ustao.
Više se ne čudim što maltretiraju i takve junake poput Tebe, jer i mene beznačajnu u ratnom smislu, preslušavali su o Voji Vampiru, ali valjda ih je bilo sram nastaviti tu farsu. Ta ja sam samo pisala o istini, a Ti si uzeo pušku! Mislim da je Tvoja odluka bila teža jer je opterećena činjenicom roda i tradicije koja usađena u Tvoje srce nikada ne će izginuti. No u trenutku odluke vagao si: s jedne strane rod s druge strane savjest! Oboje je zadano od Boga. Svatko se rađa bez svoje odluke, ali živi i umire priklanjajući se vlastitom odlukom dobru ili zlu.
Rođen si u mirnim i lijepim ravničarskim Vinkovcima, u Vukovaru živio od ranoga djetinjstva. Hrvatski heroj i branitelj te kasnije zatočenik logora u Srijemskoj Mitrovici, vijećnik Hrvatske konzervativne stranke u Gradskom vijeću grada Vukovara i predsjednik odbora za branitelje HKSGO Vukovar. Svoj krik izrekao si u trenutku poniženja od strane ove iste Države koju si branio i ostao dosljedan. Objavljujem ga u cijelosti bez komentara. Stidim se što nisam u stanju drugačije obraniti Tvoj integritet kao čovjeka.
„Moja čast nije a prodaju!
Dva naočita gospodina izvadiše značku. Uredno su se predstavili kao MUP RH. OK, izvolite, kava, može, može. Mi smo došli. Motam po glavi, gdje, što, kad sam sjb Ratni put, Mitnica, optužbe. Molim??? Nakon 25 godina čeprkate po ranama, tko, što, gdje, kad… Zemljo dembelijo, nije se Peđa bojao pendreka, palice, letve, što sad mislite, ostario pa ga savjest peče. MOJ RATNI PUT ČIST KO DJEČJA SUZA. Ne upirite prst u to. Nisu mene slomile ni veće oluje. Zašto si, zemljo, toliko okrutna? PA SAMO SAM TE BRANIO. Reci ako ti jedan istinski domoljub smeta, otići ću u Švedsku teška srca. AKO TI SMETA ŠTO TE VOLIM. Protjeraj me, ma ne šalji policiju na mene. Pa jesmo li do toga došli. Meni da sudiš, mene da ispituješ o ratnom zločinu! Ma prije bih se ubio nego zlo počinio! Hvala ti zemljo dembelijo. MENE ISLJEDNICI SPROVODE! Eh moj narode! E tugo moja! Što ne poginuh da mi svijeću palite. Kad sam ja tebe, domovino, zanijekao? Plakat ćemo noćas ja i ti. Onako muški.“
Nemoj Peđa, pobogu brate, ima nas puno koji Te cijenimo i volimo. Stani onako stasit i odrješit pred sluge zloga, pred klatež koja te došla ponižavati, ali ne pred njima plakati! Nikada! Teške su muške suze. Evo ja plačem jer su Tebe ponizili, a time i moj Vukovar i moju Hrvatsku, onaj najbolji i najkrvaviji dio. Vrte nam nož u nezarasloj rani. Svatko može kako hoće, ali ne može dokle hoće.
Nevenka Nekić
Hrvatsko nebo
Hrvatski branitelju, uvaženi gospodine Peđa, ostanite svoji na svome a zlo kako dođe tako će i da prođe. Čovjek ste moralan i pošten a takvi ne žive od danas do sutra. Čovjek koji se bori za istinu i dobro, živi i kad umre. Čovjek zla, sa svojom smrću više ne postoji i nitko ga se ne želi sjetiti a još manje o njemu pričati. Bog Vas poživio.