Kazalište lutaka Zadar: Uz 25. obljetnicu operacije Maslenica monodrama „Skupljanje kostiju“.

Uz 25. obljetnicu operacije Maslenica

Monodrama „Skupljanje kostiju“.

Ovogodišnji dani obilježavanja jubilarne, 25. obljetnice oslobodilačke akcije „Maslenica“, obogaćeni su iznimnim kulturno-scenskim događajem kojega se ne bi postidjeli ni repertoari vodećih nacionalnih kazališnih kuća.

U Kazalištu lutaka Zadar, u petak, 19. siječnja, sa početkom u 19,00 sati, pred prepunim gledalištem, Kazališta Lutaka Zadar, izvedena je monodrama “Skupljanje kostiju”, u više nego nadahnutoj, preblago rečeno dojmljivoj izvedbi Mladenke Gruice i Kulturno-umjetničke udruge “Sv. Kliment“.

Monodrama je adaptirana priča – zabilježeno svjedočanstvo, pokojne Grle Pedić, iz mjesta Paljuv u zadarskom zaleđu, koja se za vrijeme okupacije sela, 1991., više od mjesec dana, svake noći, iskradala iz zatočeništva i odlazila do mrtvog tijela svog sina Ante, pokrivavši ga dekom da mu strvinari ne bi oskvrnuli tijelo.

Ovu potresnu priču zapisala je, dva mjeseca prije Grline smrti (2009.) Ivana Haberle iz udruge Žene u Domovinskom ratu Zadar, udruge koja za stožerne točke svog programa i smisla postojanja ima promicanje vrijednosti Domovinskog rata, i čuvanju od zaborava uspomene na žrtve hrvatskog naroda i njegovih najboljih sinova i kćeri, Domoljublja, ali i (ništa manje važno) doprinosa žena u Domovinskom ratu.

Svjedočio sam ovom uprizorenju, bio dijelom gledališta, osjetio „ono“, srastanje, prožimanje, onaj međuodnos, ono zbog čega je i nastalo kazalište.

Čistom emocijom, služeći se glasom, u rasponu od šapta tihog do glasnog krika, mimikom i gestom, uz nekoliko skromnih rekvizita, Mladenka Gruica uspjela je „ispričati“ ovu istinitu, potresnu, tužnu priču.

Priču koja je zahvaljujući udruzi Žene u Domovinskom ratu Zadar zabilježena i objavljena u zbirci priča „Koracima nade u istinu“, dok je ovom adaptacijom u izvedbi maestralne Mladenke Gruice, oživotvorena.

Oživotvorena je uspomena na patnju žene, majke, starice, danas pokojne Grle Pedić, majke poput naših majki, divljenja i poštovanja vrijedne.

Patnju kojom je patila i pati Domovina, za svakom svojom kćeri.

Sinom.

Pokojna baka Grla nam je primjerom pokazala, posvjedočila, Ivana Haberle zabilježila a Mladenka Gruica nas u živoj stvarnosti suočila s činjenicom da je snaga naroda u ženi.

Majci.

Leonida, sin lava, podrijetlom (prema legendi) od Herakla, svoje Hipeje (poseban odred od 300 ratnika) birao je (kaže legenda), svoje najbolje ratnike, a među Spartancima (zbog strogog vojničkog odgoja, tjelesne spreme, bojnih vještina) ih nije bilo lako odabrati i prema tome jesu li sinovi, braća, supruzi LAVICA!

Dakle, prema majkama, sestrama, suprugama.

Poseban doživljaj, slika bez koje bi dojam ostao nepotpun, bio je izlazak na pozornicu devetorice (od 13) junaka, hrvatskih branitelja iz Paljuva, „Hipeja naših dana“, koji su pod okriljem noći, ušli u svoje okupirano selo i na slobodu izveli svoj zatočene sumještane.

I naravno, kao zadnji dragulj u kruni ove „priče“, Ante Pedić, unuk pokojne bake Grle, sin pokojnog hrvatskog branitelja Ante Pedića, u vrijeme događaja četveromjesečni plod u utrobi svoje majke.

Suzama, dubokim uzdasima, jedinstvom u dostojanstvu i ponosu gledališta, i dugim, spontanim, iskrenim pljeskom nagrađena je Mladenka Gruica.

Zasluženo!!

Velika joj hvala!

Velika hvala i udruzi Žene u Domovinskom ratu – Zadar

Hvala i organizatoru što je monodramu „Skupljanje kostiju“ uvrstio u službeni program obilježavanja 25. obljetnice  operacije Maslenica.

Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo