Mile Prpa: Vrabac Tvrtko i gusari

VRABAC TVRTKO I GUSARI

U jednom sirotištu, kakvih je danas sve više zbog teške gospodarske krize u brojnim zemljama, nalaze se djeca koja su bez roditelja, ili su ih njihovi roditelji iz nekog razloga ostavili. U jednom takvom sirotištu, u lučkom gradu, nalazi se i devetogodišnji dječak Marko. Od svoga siromašnog obroka on svaki dan polovicu odvaja za vrapce u dvorištu. Često drugoj djeci govori – Mene je moj pokojni djed poučavao da budem milostiv prema pticama posebno prema vrapcima, i onaj tko pomaže pticama, bit će u životu sretan jer se dobročinstvo stostruko puta vraća.

Među vrapcima, koje je hranio dječak Marko, ponekad je bio i vrabac Tvrtko. Jednog dana Vrabac Tvrtko odleti u dvorište susjednog restorana, a tu su sa stolova padale mrvice koje su tamošnji vrapci jeli.

Za udaljenim stolom, sjedio je jedan gusar s mlađim prijateljem i nešto su razgovarali, više se došaptavali da nitko ne bi čuo njihov razgovor. Gusar je imao crni povez preko jednog oka. Vrabac Tvrtko, kao i obično, bio je znatiželjan i skočio bi na njihov stol ili bi skupljao mrvice ispod stola. Čuo je sve što su razgovarali.

A razgovarali su o tome kako danas, zbog sve veće krize u gospodarstvu, pojedini bogati ljudi koji su svoja bogatstva stekli nepošteno, prodaju svoju imovinu za zlatnike i dijamante i putuju brodovima preko mora i oceana i sele u druge zemlje gdje im je sigurnije jer su te zemlje stabilnije. Pa zbog učestalog prijevoza zlatnika i dijamanata preko mora i oceana pojavili se i gusari koji povremeno pljačkaju te brodove i otimaju zlatnike i dijamante.

Čuo je i priču da se na susjednom nenaseljenom otoku, u jednoj spilji nalaze tri veća sanduka zlatnika i jedan sanduk dijamanata. Čuo je i razgovor da će njih obojica svojim brodom, koji je privezan tu blizu u luci, uskoro krenuti na put preko mora prema tom otoku da pokupe zlatnike i dijamante i premjeste na drugo tajno, još sigurnije mjesto.

Vrabac Tvrtko odmah shvati što mu je činiti. Odleti iz restorana i dođe među vrapce i počne cvrkutati živ…živ… živ… ! Oko njega se skupilo dvanaest vrabaca. Njih vrabac Tvrtko nagovori da zajedno s njim odlete na gusarski brod i vide o čemu se radi. Vrapci su skakutali po brodu i pravili se da ništa ne znaju i ne razumiju. Na brodu je bilo nekoliko gusara i čudili su se da po njihovom brodu skakuću vrapci, a dosad ih nikada nije bilo. Počeli ih tjerati, ali vrapci se odmah ponovo vraćali na brod. Gusari su imali dresiranog sokola i pustili ga iz kaveza, da polovi vrapce ili da ih potjera. Ali sokol se spustio među vrapce i s njima se prijateljski družio.

Kad brod stiže do pustog otoka, svih desetak gusara penjali se strmim puteljkom do svoje spilje ušli u nju i otvorili sva četiri sanduka. Zlatnici i dijamanti zablistali čudesnom ljepotom. Vrapci se prikrali i zadivili se izgledom zlatnika i dijamanata. Kad se gusari malo odmakli vrapci su neprimjetno jurnuli na zlatnike i dijamante i svaki vrabac u svoj kljun uze po jedan zlatnik, a neki vrapci po jedan dijamant. Odletjeli su natrag prema kopnu.

Razišli su se, dogovorivši se da svaki vrabac dovede sa sobom na zborno mjesto još barem tisuću vrabaca. Sad su imali dokaz da znaju gdje je blago, pa je odaziv vrabaca bio više nego dovoljan. Skupilo ih se više od trinaest tisuća. Vrabac Tvrtko sve ih povede prema pustom otoku i nalazištu blaga. Od mnoštva vrabaca nebo se zacrnilo i na tren se nije vidjelo ni sunce.

Vidješe to tri gavrana i dvije vrane i odlučiše slijediti vrapce da vide što se to događa, jer toliko vrabaca u jednom jatu nikada nisu vidjeli. Kad doletješe na pusti otok, zatekoše gusare kako spavaju pred špiljom.

Tri gavrana i dvije vrane čuvali stražu dok su vrapci uzimali zlatnike i dijamante sve dok nisu ispraznili sva četiri sanduka.

Kad su vrapci krenuli natrag svaki noseći u kljunu po jedan dijamant ili po jedan zlatnik, gavrani ih upitaše jesu li uzeli sve zlatnike i sve dijamante. Vrapci rekoše da jesu, ali da je u sanduku ostalo pet velikih dijamanta, koji su bili barem tri puta veći od vrapčeve glave pa ih nisu mogli uzeti.

Gavrani i vrane pogledaju u sanduk i ugledaju pet najvećih i najljepših dijamanta kakve nikada u životu nisu ni vidjeli, a nisu ni znali da postoje.

Bili su to pet najvećih, najljepših, najskupljih i najpoznatijih dijamanta na svijetu. A za cijenu svakoga mogao se sagraditi raskošan kilometrima dugačak most između dva otoka. Imali su i svoja imena:

Dijamant Planina svjetla, dijamant imenom Hope (Nada). (Ovaj je bio ukleti dijamant jer njegov vlasnik ubrzo bi umro, bez obzira na godine). Dijamant Zvijezda Afrike, dijamant Excelsior (uzvišen, sjajan) i dijamant Prva ruža.

Vrane i gavrani uzmu u kljun po jedan veliki dijamant i zajedno s tisućama vrabaca koji su u kljunovima nosili zlatnike ili manje dijamante odlete prema kopnu.

Kad se gusari probudiše čuše glas jednog gusara; – Ljudi, nema ni zlatnika ni dijamanata u kovčezima! Svi skočiše na noge i počeše se međusobno optuživati za krađu. Pritom se međusobno potukoše i s litice skotrljaše u more.

Kad vrapci, gavrani i vrane sa svojim zlatnicima i dijamantima slete na kopno, savjetovali se kako to bogatstvo podijeliti, jer ptičjem svijetu zlatnici i dijamanti ne trebaju. Za govornicu se popeo vrabac Tvrtko i predložio da se po jedan zlatnik ili dijamant dodijeli svakom djetetu u brojnim sirotištima, a četiri velika i basnoslovno vrijedna dijamanta da se dodjele: jedan dječaku Marku u sirotištu, drugi dječaku Vitku iz sirotišta u sudjednom gradu, a preostala dva da se dadu djevojčicama Alisi i Bugi koje su zajedno hranile ptice u svome sirotištu, dakle dječacima i djevojčicama koji su toliko volili ptice da su se odricali svojih obroka da bi njih nahranili. Svi vrapci, vrane i gavrani jednoglasno prihvatiše prijedlog svog vođe Dobrog Vrapca Tvrtka.

Ali jedan gavran usklikne – Ostao je još jedan skupocijeni dijamant za kojeg nismo donijeli odluku kome ga dati. Vrabac Tvrtko odgovori – Znam, to je ukleti dijamant, dat ćemo ga najzločestijem čovjeku na svijetu. Svi vrapci su znali da je to bio lovac Škiljo koji je lovio ptice pjevice i prodavao ih, ali ih je još i više ubijao i slao u poznate restorane gdje bi završavale na tanjurima gurmana, iako je znao da su ptice zakonom zaštićene. U znak odobravanja, iz tisuću ptičjih grla, čuo se cvrkut, kliktaj, graktaj.

Evo, tako su zlatnici i dijamanti dospjeli u ruke onih koji ih svojom dobrotom najviše zaslužuju. Sve ptice – vrapci, gavrani i vrane veselili se svom uspjehu, a vrabac Tvrtko od silnog ponosa skoro se onesvijestio

U postupanju s djecom neka vam uvijek bude
osmijeh na licu,
tada će vas najlakše razumjeti.

Zadobijte dječje povjerenje,
pa ćete se osjećati ponosno.

Ljubav prema djetetu je najbolja hrana
kojom ga možete nahraniti.

Tko dolazi u miru odlazi s darovima.

Zagreb 14.10.2015

Mile Prpa /Hrvatsko nebo