Zorica Vuković: Uništiti istinu kako bi prevladala laž

0

 

Bio je to još jedan u nizu dana koji neću nikada zaboraviti. Dan tmuran, siv, jesenske sitne kapi kiše i neizmjerna strepnja u srcu. Penjem se prema crkvi Sveta Marija na Dolcu. Sv. Misa, molitva za domovinu (srijeda je dan posvećen sv. Josipu zaštitniku Hrvatske) i klanjanje pred Presvetim.

Na povratku tišina. Nikakvih komentara, muk. Zla slutnja. Uključim radio. Vrisak mi prelomi dušu. Zar opet? Nazovem Nadu. Ona u suzama. Uskoro poziv od Marije. I ona plače. A onda poziv moje djece. Pitaju me kako sam. Nikako…

Jer odzvanja robotski glas, bezizražajna maska-lice u crveno odjevena: „Kriv-dvadeset godina…, kriv- dvadeset pet godina, kriv…“

Nakon presude, snažnog glasa, drhtavih ruku, slobodna duha obraća se Slobodan Praljak robotima: „Slobodan Praljak  nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.“

Ova će rečenica odzvanjati još dugo. Treba je ponavljati svim tim pogancima, „belosvetskim  mudracima“, zlobnicima i „judama“. Jer ima još živih koji se sjećaju i znaju što se događalo. Što se događalo kroz povijest… I koliko je mudrosti, ljubavi i vjere u Boga trebalo narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao Praljak, da bi u teškim povijesnim bespućima preživio  stoljećima u neprijateljskom okružju i podupirao s juga i sa sjevera maticu domovinu kad joj je ponestalo vjere, nade i domoljublja.

Službena politika začahurila se u političku korektnost, a „tuđih slugu sluge“ prema Matošu ili Useful idioti, razmahali se svojom „uslužnošću“, cinkajući od The Guardiana do facebooka i tko zna kakvih „babilonskih“ ideologa.

Ponavlja se Matoševa STARA PJESMA:

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Slobodan Praljak je volio Matoševe stihove. Svjedoči to njegov prijatelj Zlatko Vitez, koji je na oproštaju od prijatelja recitirao Matoševu pjesmu Mora. To je bila pjesma kojom se oprostio od Praljka u zračnoj luci Zagreb  na  generalovu putu u Hag. A general  je spremno umro  za pravdu.

Nije li slična sudbina generalova i Antuna Gustava? Početkom dvadesetog stoljeća oko Matoša, kao autoriteta, okupljala se pro hrvatska mladež, a pro jugoslavensku i pro srpsku omladinu predvodio je Milan Marjanović, uz pomoć masona (po dr. Ivanu Mužiću).  Krleža svjedoči u svojim dnevnicima da je Milan Marjanović s društvom, nakon Matoševa pogreba 1914., tzv.  kamine „pretvorio …. u histerično ogovaranje mrtvog Matoša.“ Tko danas zna za tog Milana Marjanovića? Tek lik koji je poput nekih G. B. …rgh danas, ostavio ljigav trag za sobom.

Facebook se svrstao na stranu onih …rgh. A Hrvati su masovno odavali počast i molili na misama zadušnicama. Ipak nije moglo ne proći na facebooku: „Crkva, odnosno čitav vjernički puk, na čelu sa svećenicima, moli za duše, poglavito grješnika. Najteži grješnici su raskolnici, oni koji zavađaju ljude i narode; najveći pravednici su izmiritelji i mirotvorci; branitelji naroda koji se brani, također su među pravednicima. Bog je jedini sudac; jedino on zna što je u čovjekovo srcu; zato molimo za duše svih preminulih.“

Na pitanje novinara: „Je li vrlo dramatičan čin u kojemu general Praljak sebi oduzima život zato što je potpuno uvjeren da je nevin čovjek, a i svi koji ga znaju uvjereni su u to, je li se, dakle, taj čin na ikakav način dojmio članova Sudskoga vijeća, posebno predsjedavajućega? Hoće li ti sudci u budućnosti imati ikakvu grižnju savjesti jer su osudili nevina čovjeka?“

Nika Pinter, braniteljica generala Praljka, odgovara: „Mislim da ne će. To što se događalo u sudnici nakon što je general popio otrov, ja ne znam jer su me izveli iz sudnice. Meni to nije lako palo. Ne znam reakciju sudaca. Ali složila bih se, s obzirom na ono što sam naknadno pogledala, da to nije ostavilo neki poseban pečat na njih. Ako je nastavak rasprave krenuo s riječima: ‘Utvrđujem da je odsutan general Praljak’ , onda to meni sve govori. Dakle nisam tada bila u sudnici, samo prenosim ono što sam čula.“

Hrvatskim navijačima u odavanju počasti generalu Slobodanu Praljku  pridružili su se i bugarski navijači. Navijači bugarskog nogometnog kluba Botev Plovdiva, zvani Bultrasi, istaknuli su transparent za generala Slobodana Praljka uz poruku „No criminal, just a patriot“ i uvredljivu poruku prema sudu u Haagu.

Tijekom procesa mnoge su knjige napisane o suđenju šestorici Hrvata u Haagu. Pisali su ih optuženici, ali i mnogi drugi. Sam general Praljak skupio je niz dokumenata koje je odbilo financirati Ministrarstvo kulture RH s potpisnicom Ninom Obuljen. (Spavaš li Ninočka mirno?)

Među posljednjim knjigama bila je ona akademika Josipa Pečarića i dr. Miroslava Međimoreca „General Praljak“.

Predstavljanje knjige pozdravila je pismom Kolinda Grabar Kitarević:

„Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije, te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata, od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod.“

I biskup dr. Vlado Košić  poslao je poruku:

„Najprije vam obojici čestitam na knjizi! Čestitam i na lijepim riječima potpore gospođe Predsjednice Republike!

Podsjetio bih samo da sam još u funkciji predsjednika komisije HBK Justitia et pax pozvao naše vjernike i hrvatsku javnost na molitvu za oslobađajću presudu našoj hrvatskoj šestorki u Haagu. Bilo je to prije prvostupanjske presude. Krajem prošlog mjeseca uputio sam pismo župnicima i samostanima moje Sisačke biskupije da u nedjelje 5.,12.,19. i 26. studenoga na misama s vjernicima mole za oslobađajuću presudu hrvatskim uznicima u Haagu. General Slobodan Praljak bio je i zapovjednik obrane moje župe Sunje te prema njemu mi gajimo osobitu zahvalnost.“

Predstavljanje knjige akademik Pečarić  je završio anegdotom. „A kada je već naš general pisao zašto zapadnim zemljama treba sud u Haagu, završit ću ovo predstavljanje s molbom mom suautoru dr. Međimorcu da snimi najmanje  film u kome bi sam Praljak govorio o svojim doživljajima i da svakako naš general ispriča o tome kako su tekli pregovori kada ga je Predsjednik Tuđman ovlastio da pregovara s jednim francuskim generalom  koji je predstavljao te zapadne moćnike.

Francuz je počeo `razgovor` osorno zapovijedajući što Hrvatska mora učiniti. General Praljak je na to počeo glumiti  `majmuna`. Francuz priča li priča i u jednom momentu shvati da govori `majmunu`. Stane i upita našeg generala o čemu se radi. Sada mu hrvatski general odgovori: `Pa mi se prvo moramo upoznati. Ako sam dobro razumio vi dolazite iz Francuske. ` `Da`, odgovori Francuz.

I onda ga je general Praljak počeo ispitivati o francuskoj književnosti, umjetnosti. Pokazalo se da Francuz baš ne zna puno o tome i da mu general Praljak može biti profesor iz francuske kulture. Dogovorili su novi sastanak uz večeru i onda doista pregovarali!

To je general Praljak čiji je doprinos obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti, kako je sjajno konstatirala naša Predsjednica,“ završio je  Josip Pečarić.

Da, to je bio Slobodan Praljak.

A na nepravdu haškog tribunala mnogi su upozoravali. Navest ću samo novinarke Ivanu Petrović i sjajnu Višnju Starešinu. Više puta sam ih čula da apeliraju na hrvatske vlasti da pomognu šestorku u Haagu. Naročito se istakla gđa Starešina upozoravajući na vezu „hrvatske šestorke“ iz Australije i „haške šestorke“.  

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća australske Hrvate optužio je Graham Blewitt, haški tužitelj, koji je  vodio veliki lov na naciste. U to je vrijeme najpoznatiji „teroristički“ slučaj bio slučaj hrvatske šestorke za koji se pokazalo da je montiran te da je ključni svjedok optužbe bio agent Udbe. Hrvati iz Australije su oslobođeni bez isprike.

Starešina je upozoravala na „dobro pripremljenu hašku optužnicu za Hrvate iz Herceg Bosne“.

Liječe li haški tužitelji svoje komplekse? I djeluje li UDBA i njena „ptica“ KOS još uvijek? O tome je V. Starešina izdala knjigu Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda“. Knjiga je bila predstavljena 11. 11. 2017. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Rektor prof. dr. sc. Tanjić je, predstavljajući knjigu rekao: „Višnji Starešini, koja nije povjesničar po zvanju, ne mogu promaknuti bitni elementi koji omogućavaju pronalazak ključa koji otvara prava vrata razumijevanja naše stvarnosti… Sve podatke koje znamo i koji su nam dostupni, autorica slaže u mozaik. Ne radi se tu o nikakvoj teoriji zavjere i jeftinom publicističkom triku, nego o ozbiljnom istraživanju koje pred nas stavlja mnoge očite činjenice koje mnogi nisu htjeli, a i danas ne žele vidjeti ili još gore, koje mnogi žele zataškati i učiniti da ih prekrije prašina.”

„Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ (kos) u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH – tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti“, zaključila  je predstavljanje knjige Višnja Starešina.

Rafael B. (FB): A gdje su sigurnosne provjere i tko ih provodi? Kako je kosovsko `dete` pukovnika JNA i nećak generala JNA (koji je 1999. u Srbiji pokopan uz najviše vojne počasti), mogao postati glavnim državnim odvjetnikom?

Crna vrana (FB): „Još jedna knjiga koja nam daje do znanja da su hrvatske političke nomenklature bile i ostale nekompetentne za vođenje države , a da je k tomu jedan dio tih struktura odradio i odrađuje judo-škudašku zadaću. Dok ne odvojimo žito od kukolja, sve učestalije će nam se događat epizode gubljenja sudskih sporova, gubljenja kredibiliteta države što vodi u duboku nacionalnu depresiju. Za početak pozabavimo se petom kolonom i izvorima njenog financiranja.“

Pored  komemoracija,  Misa  zadušnica,  svoje negodovanje je 12. 12. 2017.  izrazio  velik broj studenata na skupu solidarnosti  s  Hrvatima u BiH.  Zatražili  su  od vlasti  jasnu  politiku  prema Hrvatima  u  BiH.  Podsjetili su  me  na nas  iz `71.  No, njih, ipak nisu pendrecima dočekali  jugo-milicajci.  Hvala  Bogu!

Studenti su poslali poruku Haagu: MENE, MENE TEKEL PARSIN (Haag).

Riječi su to iz Knjige proroka Danijela 5:26, a znače:

MENE, brojio je Bog tvoje dane i izbrojio.

TEKEL, izmjeren si na mjerila i našao si se lagan.

PERES,  razdijeljeno je kraljevstvo tvoje i dano Medijancima i Perzijancima…

Da, bila je to impresivna potvrda biblijskog proročanstva kojeg je i Danijel znao, a izrekao ga je i prorok Izaija još dvije stotine godina prije Danijela. Nevjerojatno s kojom je preciznošću Izaija prorekao pad Babilona.

Bezobrazluk tužiteljstva Tribunala ne jenjava. Traži od vlasti u Hrvatskoj da veći broj visoko i srednje rangiranih dužnosnika i zapovjednika još uvijek mora biti priveden pravdi, a mnogi od njih su dostupni hrvatskom pravosuđu. Tužiteljstvo izražava punu potporu DORH-u da hitno procesuira te slučajeve. Na kraju:  Tužiteljstvo poziva hrvatske vlasti da proces krene naprijed nezavisno i nepristrano, što uključuje i omogućavanje regionalne suradnje“.

Vodeći hrvatski mediji prešutjeli su skandaloznu poruku Haaškog tužiteljstva, a Vlada na nju još uvijek nije reagirala. Tužiteljstvo je grubo prekršilo ovlasti koje je dobilo pri osnivanju Tribunala, jer je njegova uloga zaključena posljednjom presudom. Nema ni pravne osnove da se tužiteljstvo postavlja iznad država uključenih u djelovanje i nadležnosti Tribunala.

Baš danas se obilježava blaženstvo Drinskih mučenica, pet sestara Kćeri Božje ljubavi: Berchmana Leidenix iz Austrije, Jula Ivanišević iz Hrvatske, Krizina Bojanc i Antonija Fabjan iz Slovenije te Hrvatica mađarskoga porijekla Marija Bernadeta Banja. Svoj su život skončale, bacivši se u Drinu s prozora, da ne bi bile oskvrnavljene od četnika. One su danas blaženice, a iza njihovih krvnika ostala je crvena Drina.

Iako je sada teško, ja vjerujem da će Istina zasvijetliti. Jer „Otkrivenje pokazuje da su sveci i anđeli ti koji upravljaju poviješću svojim molitvama. Više od Washingtona, više od UN-a, više od Wall Streeta, više od bilo kojeg mjesta kojeg se sjetite, moć pripda svecima Preuzvišenog okupljenima oko prijestolja Jaganjčeva. Krv mučenika poziva Boga na osvetu (Otk 6; 9-10), a On ih opravdava, sada kao i u praskozorje povijesti, kada je Abelova krv zavaila iz zemlje. Molitve svetaca odmah prizivaju gnjev Jaganjca na „velikaše…i  bogataše i mogućnike“ (Otk 6; 15-16).“ Scott Hahn

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara