Mile Prpa: Dvanaesta zgoda Malog viteza Don Quijotea – Grički top mira

Dvanaesta zgoda

           Malog viteza Don Quijotea – Grički top mira

Kad su naši junaci uspješno “popravili” gradski sat na središnjem trgu metropole, ugledaše gradsku uspinjaču, uđu u nju, i bez vozne karte, začas stigoše na Gornji grad upravo pokraj kule Lotrščaka, s čijeg vrha svaki dan točno u podne puca grički top, u spomen na rat s Turcima.

Prema legendi, Hasan – paša Predojević predvodio je osmanlijsku vojsku u opsjedanju zagrebačke utvrde Grič, u kojoj se nalazila kula Lotrščak na čijem je najvišem prozoru bio postavljen top. Dok je jednog proljetnog dana Hasan – paša sjedio okružen agama i begovima u svom šatoru, njegov kuhar  donio velikog ispečenog pijetla na srebrnom pladnju. Odjednom se, točno u podne, začu strašan prasak – svi  se šatori od siline udara uruše, a begovi, age, sva vojska i posluga pobjegoše.  Top je spasio Grič i Zagreb, a paša Predojević se na ovu neosvojivu utvrdu više nije vratio.

Kad su naši junaci stigli do kule, primijetili su da su vrata kule otvorena. Don Quijote reče Sancho Panzi, idemo gore pogledati  Grički top, upravo će pucati za dvije ili tri minute, jer se približilo podne.

Kad se stubištem popeli na najviši kat kule, gore ugledaju gradskog topnika, onižeg čovjeka s dugačkom već bijelom kosom koja mu je padala na ramena i s brkovima i malom bradicom, upravo u trenutku kad je ubacivao barutni naboj u cijev topa.

Kulturno se predstave topniku kao Mali vitez Don Quijote i njegov pratitelj Sancho Panza. Gradski topnik reče da se  zove Stjepan Možar. Rekoše da žele prisustvovati pucnju topa, da pucnju često prisustvuju i turisti koji   posjećuju Zagreb i da je kula Lotrščak jedna od turističkih atrakcija u Zagrebu.

Topnik pomisli, sudeći po njihovoj odjeći, da su to neki čudni ili posebni mladi ljudi. Reče im – Nema problema, evo, za manje od minute opalit će top. Nemojte se prestrašiti i molim vas začepite uši prstima.

Točno u podne topnik okinu i ču se silan pucanj koji zatrese kulu, ali i svakog Zagrebčana koji živi u središtu grada. Digoše se i sva jata golubova po gradu.

Sancho  Panza i  njegov gospodar Don Quijote samo se pogledaju. Taj pogled je trajao nekoliko sekundi. Sancho Panza zaronda kravljom klepetušom, a don Quijote nekoliko puta pokuca svojim štapom u strop.

Sancho Panza reče – U ime slavnog i bistrog Malog viteza Don Quijotea na sat vremena oduzimam top i šest topovskih naboja.  Topnik na to ništa ne reče, već iznenađen, posluša ih kad mu rekoše neka samo sjedne  na stolicu u uglu dvorane i da mu se ništa loše neće dogoditi.

Sančo Panza  gurnu naboj u cijev, uhvati ručku i sačeka naredbu svog gospodara za paljbu. Tad  Mladi Vitez Don Quijote   reče –   Prvi pucanj – Za princezu Dulcineju od Tobosa, i zapjeva ariju poput tenora Placida Dominga, da se sve orilo dvoranom.

Ja volim Marijanu,

princezu od Tobosa,

kad pleše, kad se smije,

kad hoda bosa,

makar bila kiša

makar bila rosa.

Molim  prvi pucanj,

ljepotici iz  Tobosa.

Cijeli svijet je hvali.

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

BUUUUM !

(I tad skupa zapjevaju)

Drhti katedrala, drhti i drum

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Sancho Panza po drugi put napuni cijev  topovskim nabojem i pričeka naredbu gospodara za paljbu, a Don Quijote reče – Drugi pucanj – Za Grad Zagreb! I opet gromoglasno zapjeva:

Ja volim svoj grad,

bio star, bio mlad

Imam ga rad, uvijek i sad.

To moj je grad.

Srce mi ga samo hvali.

Molim za njeg drugi pucanj!

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

Buuuum!

(I tad skupa zapjevaju)

Drhti katedrala, drhti i drum

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Sancho Panza po treći put napuni cijev topovskim nabojem i pričeka naredbu gospodara za paljbu, a Don Quijote reče – Treći pucanj – Za cijeli svijet! Opet gromoglasno zapjeva u tenoru:

Nek je klet,

tko ne ljubi cijeli svijet.

Ko ljiljana krasan cvijet.

Ko zumbula miris taj.

To ti kuća, to ti dom.

Znaj! Dobro znaj!

Da to svijetu nije kraj.

Našem svijetu ljubav fali!

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

Buuuum!

(I tad skupa zapjevaju)

Drhti katedrala, drhti i drum!

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Potom Sancho Panza četvrti put napuni cijev  topovskim nabojem i pričeka naredbu gospodara za paljbu, a Don Quijote reče – Četvrti pucanj – Za sve mlade svijeta!    I opet gromoglasno zapjeva glasom tenora:

Mladi u svijetu ko ptice u letu.

Imaju život, život svoj!

I za svoja prava biju boj.

Zato stoj, makar koliki

bio vas broj.

Mlade poštuj, poštivaj i hvali!

Mladima naša ljubav fali!

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

Buuuum!

(I tad skupa zapjevaju)

Drhti katedrala, drhti i drum!

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Sancho Panza po peti put napuni cijev  topovskim nabojem i pričeka naredbu gospodara za paljbu, a Don Quijote reče – Peti pucanj  – Za mir naroda svijeta.

I opet gromoglasno zapjeva:

Svi narodi svijeta u boj,

u boj za mir.

Za mir! Za mir! Za mir!

Nek to bude svadba, neka bude pir!

Nek ga slavi slavuj, netopir.

Mir za ljude, mir za sve,

nek duša svaka mir taj hvali

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

Buuuum!

(I tad skupa zapjevaju)

Drhti katedrala, drhti i drum!

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Sancho Panza po šesti put napuni cijev topovskim nabojem i pričeka naredbu gospodara za paljbu, a Don Quijote reče – Šesti pucanj – Za svijet bez oružja!

I tad skupa gromoglasno zapjevaju u tenoru, a pjevanju se pridruži i gradski topnik s gitarom jer je i sam bio glazbeno nadaren.

Non! Ne! Not! No! Nein! Njet! Njet!

Mi ljubimo cijeli svijet.

Atomskoj bombi – Stop! Stop!

Od oružja sveg,

pucati smije samo

glasnik mira

GRIČKI TOP!

Državnici svijeta, molim bez hira –

ispalite pucanj mira!

Bit će to dobar znak.

Čeka vas Lotrščak

i njegov top!

Dođite na  kulu

vaše prisutstvo nam fali!

Zato,

Sancho, pali! Sancho, pali!

Buuuum!

Drhti katedrala, drhti i drum

Slavi se ljubav –

ne pijte rum!

Za atomsku bombu – Stop! Stop! Stop!

Od oružja sveg,

pucati smije samo

glasnik mira

GRIČKI TOP!

Nakon ispaljenih šest patrona iz gričkog topa, bistri  Mali vitez Don Quijote i njgov sluga Sancho Panza pozdrave se s topnikom i zahvale mu što im je omogućio  miroljubivu paljbu i odu svojim putem. Izgube se iza prvog ugla.

Topovsku paljbu  čuli su i brojni građani u gradu, nisu znali što se događa. Neki su pomislili da je  počeo nuklearni rat, a  drugi  da je  topnik popio koju više. Usplahirila  se jata gradskih golubova i vrana. U svakom slučaju počeli su zvoniti telefoni građana i novinara.

Naš mudri topnik nije htio odati Don Quijotea i Sancha Panzu, jer  mu se jako dopali kao ljudi – zato svima reče da je to bila meteorološka pojava koja se pojavljuje jednom u sto godina, gdje se jeka prvog pucnja odbija o nevidljivi oblak i stvara dojam višekratne paljbe.

Rekao je da on ništa ne zna o pucnjavi. Da je on točno u podne ispalio pucanj, kao i svaki dan i da je odmah zaključao kulu. Želio je da tih šest pucnjeva ostanu misterija o kojoj će se dugo pričati. Usput je za spomenuti da je uklonio svih šest čahura patrona da ih netko ne nađe.

Mile Prpa / Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea, /Hrvatsko nebo