I. Botica: Bez vođe kroz olujna vremena

Bez vođe kroz olujna vremena

Koračanjem kroz vrijeme, naša povijest u širem kontekstu se može analogijom i slijedom događaja na neki način usporediti i sa putovanjem i događajima naroda Izraela. Koji u svojim vremenskim odjelcima nastoji izreći jedan oblik zahvale svom narodu i Bogu. Onomu višem i jačem, koji brižno i pažljivo vodi svoj puk, daje mu smjernice i na tom putu ispravlja poneku zabludu i/ili uklanja sumnju. Pazi na njegove postupke i kao brižni Stvoritelj gaji u svom narodu jednu nadu prema uspjehu.

Uspjehu koji ne dolazi slučajno, on je tu zahvaljujući kontinuitetu svog djelovanja kroz vremenski odsjek. U svom djelovanju on nailazi i pored svih prepreka ipak i na jedno povjerenje . Oni mu vjeruju i znaju da usprkos svojoj ranjivosti i malenkosti imaju još uvijek nekoga na koga mogu osloniti svoje misli i lakše preobraziti odnosno usmjeriti svoja djela na putu prema konačnom cilju – Spasenju u okrilju svog objavljenog Boga.

Takav i sličan odraz u jednom turobnom vremenu ima, ili je imao hrvatski narod. Svoje putovanje i svoju borbu kroz povijest pisali su znani i manje poznati ljudi. Osobe koje su znale da sa krunicom u ruci i velikm odricanjem u jednom vremenskom košmaru imaju svog voditelja i zaštitnika. Imali su vjeru u Krista, našeg Gospodina i čudotvorca.

No što se dogodilo? U pozadini svojih djela i razloga današnjeg košmara, naš čovjek izranjavani putnik u vremenu sveopće anarhije , lutajući tragatelj sreće poprimio je konturu buntovnika koji traži odmak od Boga i njemu kao takvomu ne treba bilo tko poravnavati staze. On to može sam. Kako i na koji način on to čini?

Čini na način da odbacuje svoju prošlost, ljude i događaje izvrtanjem činjenica i negiranjem svoje slavne i krvave prošlosti dolazi u situaciju nepobitne i surove realnosti. On ubija svog Abrahama, svoga Oca, i ostaje bez vođe.

Ne možemo a da ne zastanemo na trenutak i zapitamo se:

– Zar nisu imale i druge nacije svoje vođe i povijesne ličnosti koje su znale svoj teret nositi skupa sa svojim narodom.

Sjetimo se američkog predsjednika Abrahama Lincolna, koji jednom zgodom reče:

–Ameriku nikada neće uništiti izvana. Ukoliko propadnemo i izgubimo svoje slobode to će biti samo zato što smo već uništili sami sebe.

A što i koga predstavlja jedan narod kada zataji svoje junake i napravi odmak od svog vođe? On u tom trenutku postaje sjenka, kojom upravlja neka nova “snaga”. Čiji vjetrovi otpuhuju povijest tog naroda kao zrnce pijeska u pustinji.

Ivan Botica /Hrvatsko nebo