Mile Prpa : Četvrta zgoda Malog viteza Don Quijotea – Kineski cirkus u gradu
Vrijeme:3 min, 15 sec
Četvrta zgoda
Malog viteza Don Quijotea – Kineski cirkus u gradu
Jednom šetajući parkovima u velikom gradu, metropoli u čijoj blizini je i rođen, Mali vitez Don Quijote ugleda tek postavljen veliki Kineski cirkus s mnogo različitih životinja. Odluči da sa svojim prijateljem Jurekom oliti Sancha Panzom dođe na prvu ovovečernju predstavu.
Kad se pojaviše onako cirkusantski odjeveni, lagano prođu pokraj biljetara koji im nije tražio ulaznicu, misleći da su oni dio cirkuskog programa. Sjednu u prvi red. Ogromni šator se popunio posjetiteljima gotovo do posljednjeg mjesta. Mali vitez Don Quijote ponio je sa sobom svoj čudni dugački štap, a Sancho Panza veliko kravlje zvono s ogrlicom sebi oko vrata.
Najprije su u cirkuskom programu nastupili slonovi s konjima i majmunima. U glavi Maloga viteza Don Quijotea odmah se nešto pobunilo i u prvi plan ispliva osjećaj za pravdu. Za njega se može slobodno reći da boluje od jakog sindroma pravde, premda nekada nije sa sigurnošću razgraničavao je li nešto pravedno ili nepravedno. U Kineskom cirkusu shvatio je da su sve životinje ovdje u ropstvu i da ih vlasnici na neki način muče ulogama koje nisu prirodne njihovoj naravi. U sebi je govorio – To je nepravda! To je nepravda! I nitko ga u tome nije mogao razuvjeriti.
Kad je predstava sa životinjama bila u velikom pogonu Don Quijote skoči sa svoje stolice, pritom gurnuvši snažno i svog pratitelja Sancha Panzu laktom u rebra, pa i on skoči sa stolice. Obojica preskoče nisku ogradu koja je dijelila publiku od prostora artističkog programa.
Mali vitez Don Quijote krenu na životinje mašući dugačkim štapom na sve strane i vičući – Juriš! Juriš! Sancho Panza se prihvati zvonjave klepetušom. Sve se životinje trgnuše i najprije slonovi, digavši visoko surlu u zrak, uz riku jurnuše prema izlazu iz šatora. Konji rzali i propinjali se, jahači s njih padali. Preplašeni konji slijedili su put slonova bježeći vani. Nekoliko majmuna skakalo po leđima konja i slonova u bijegu, što je konje još više uplašilo.
Publika se skamenila od straha, ljudi nisu znali što će, a poglavito roditelji s malom djecom. Tješilo ih je što je publika ogradom odvojena od središnjeg prostora na kojem se izvode artistički programi, dok je na sredini šatora Don Quijote vikao – To je nepravda! To je nepravda!
Kravlje zvono kojim je Sancho Panza snažno mahao i dalje plašilo preostale životinje. Čulo se kreštanje, cikanje i glasovi drugih životinja, tj. onih čije točke još nisu došle na red za izvođenje pa su ostale u kavezima.
Uprava cirkusa koja je bila na predstavi i cirkuski glumci nisu znali što učiniti. Pozvali policiju, ali su Mali vitez Don Quijote i njegov pratitelj Jurek oliti Sancho Panza dali petama vjetra, što će reći da su pobjegli, a u stvari samo su odšetali iz prostora Kineskog cirkusa i negdje se izgubili.
Uskoro stigla i policija i kad su čuli o čemu se radi rečeno im je da su to napravili Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza i da su pobjegli. Kako su policajci čitali knjigu Don Quijote od Manche, na to se nasmijali i pomislili da su ovi Kinezi malo trknuti, kako im mogu junaci iz jednog starog romana napraviti štetu u njihovom Kineskom cirkusu. Jedan policajac reče kolegi, to su neki budalasti cirkusanti idemo natrag u Policijsku postaju.
A naši junaci Mali vitez Don Quijote i njegov prijatelj debeljuco Jurek na sve se samo nasmijali. Tada Sancho Panza upita svoga gazdu bili on mogao ovaj put samo izuzetno, ovu veliku pobjedu pravde koju su junački izborili, bez kapi prolivene krvi posvetiti svojoj princezi?
Na to mu Mali vitez Don Quijote odgovori – Može, samo mi moraš reći o kojoj se osobi radi, da vidim je li dostojna ove velike pobjede. Prijatelj Jurek oliti Sancho Panza malo stidljivo odgovori – Još joj ne znam ime, ali kad ga saznam reći ću ti. Na to se Don Quijote samo nasmija i raziđu se do ponovnog susreta.
Mile Prpa /Hrvatsko nebo
