Ivan Botica : Nikada zaboravljeni sinovi

Velika je stvar u životu jedne osobe dragovoljno i istinski se dati na raspolaganje svojoj domovini. Učinili su to mnogi znani i manje poznati. Osobe koje su svoju nekakvu koletečinu zamjenili u trenutku. Odjenuti vojnu opremu, često puta kupljenu osobnim sredstvima i staviti se na raspolaganje jedinoj domovini je bio istinski odziv na poziv srca. Ti mladići i djevojke su shvatili da je država napadnuta svim sredstvima..I nije se čekalo. Hrvatska država je u jeku rata iznjedrila istinske heroje. Nije zgodno nabrajati da se nekoga ne preskoči ali junak Domovinskog rata Goran Kliškić je svakako zaslužio da se rekne dvije tri rečenice. Kao osnivač diverzantskog voda slavne Četvrte brigade HV prošao je sva ratišta.

Njegov otac, operni prvak Ratomir Kliškić je jednom rekao: “Moj Goran bi mi reka, tata pivaj Zrinskog, a ja ću sredit četnike!”

Uvijek u prvim redovima i na najisturenijim položajima kao diverzant. A oni su u svim vojskama svijeta poznati po svojoj natprosječnoj snazi i psiho-fizičkoj izdržljivosti. To je u kombinaciji sa vrhunskim moralom, temeljenim na domoljublju lomilo sve prepreke pred njima.

Prvi put je bio ranjen 4.listopada 1991. u bitkama za Zadar, štiteći suborca Ivicu Boškovića . Nakon toga nije dao da mu se vade geleri iz tijela, ostavio je to za iza rata.Krenuo je u nove bitke i poginuo 24.ožujka 1992.godine kod Stona spašavajući smrtno ranjenog Ivicu Vucu. Ovakvih, sličnih priča ima na stotine. Na Klaićevoj poljani u Splitu uz nazočnost suboraca i sportskih prijatelja, 29.rujna 2017.otkrivena je spomen ploča ovom istinskom junaku Domovinskog rata.

Čuvajmo spomen i istinu o Goranu i 15 830 hrvatskih sinova koji su svoje živote ugradili u temelje naše Hrvatske.

Navik on živi ki zgine pošteno.

Ivan Botica/Hrvatsko nebo